»High School«

Šesti album svestranog Amerikanca Tima Heideckera: Zbirka sjećanja na srednjoškolske dane

Marinko Krmpotić

Foto: Facebook

Foto: Facebook

Ova ploča kroz deset pjesama prenosi priču čovjeka koji je početkom 90-ih bio mladić u Pennsylvaniji



U Hrvatskoj ne odviše znan i prepoznat američki komičar, pisac, glumac, redatelj i glazbenik Tim Heidecker ljetos je objavio šesti studijski album, pažnje vrijednu ploču »High School«. Zbirka je to od deset nježnih, mahom uhu vrlo ugodnih i pitkih melodija koje se temelje na country i folk rock zvuku akustičnih gitara i ostalih instrumenata, a tematski su vezane, kako naslov i upućuje, za sjećanja na srednjoškolske dane.


U Heideckerovom slučaju to je prvi dio devedesetih koji je, sudeći po ovom albumu, jako dobro upamtio te stoga i uspješno oživio, a da krajnji rezultat bude što bolji, itekako su zaslužni dobro odabrani suradnici od kojih je najveći doprinos dao čuveni kantautor Mac DeMarco koji svira gitare i producirao je album. Uz njega, teško je ne uočiti i kultnog Kurta Vilea koji svira gitare u nekoliko pjesama.


Povratak u prošlost


Heidecker, koji je često kroz svoje albume ostajao u modusu komičara te parodirao i kritizirao mnoge (posebno političare, ponajviše Trumpa) te radio duhovite verzije tuđih pjesama (Dylan mu je najomiljenija meta), na ovom se albumu odlučio vratiti u prošlost i reći nam kako je to njemu i njegovim vršnjacima bilo početkom devedesetih u srednjoškolskim klupama predgrađa Philadelphije.




Učinio je to kroz deset različitih priča o sebi i nekima od ljudi koji su činili taj dio njegova odrastanja. Već nakon prvog slušanja, jasno je kako je Heidecker i dobro oživio to doba, ali i jasno izrazio tugu zbog prolaznosti i to na taj način da je kroz nekoliko pjesama progovorio o lijepoj (ili manje lijepoj) prošlosti da bi potom u pjesmama iz sadašnjosti u niz navrata konstatirao kako je tada bilo divno, a sada je daleko od toga.


Foto: Facebook


Iskustva iz mladosti


Album otvara nježna i tekstom bolna, ali glazbom iznimno ugodna i pitka pjesma »Buddy« koja govori o prijatelju iz škole koji je živio u nesređenoj obitelji i zbog toga jako patio, pa je svima bilo jasno da neće imati lak život. Slično mračnu temu obrađuje i »Punch in the Gut« koja kroz opis srednjoškolske tučnjave govori o nasilju i rasnoj problematici.


Sve ostalo, kad je riječ o prošlosti, znatno je tematski ugodnije. »Chillin’ in Alaska« duhovito je sjećanje na srednjoškolski izlet kad mu je bratić preoteo djevojku koja je s njim već bila u šatoru. Trebao sam biti hrabriji, konstatira Heidecker ne žaleći pritom previše za takvim raspletom, već pamteći ponajprije ljepotu tih trenutaka mladosti.


U tom melodioznom, ritmičnom i slušljivom stilu je i »What Did We Do With Our Time?« s pričom o osnivanju srednjoškolskog rock benda, a još je bolja – jedna od najboljih na albumu – »Stupid Kid«, pjesma koja je čista posveta Neilu Youngu, posebno pjesmi »Harvest Moon« i tom albumu uz kojeg je Heidecker 1992. godine odlučio i sam početi svirati gitaru.


O tim, ali i brojnim drugim iskustvima, odlično govori »Sirens of Titan« u kojoj Kurt Vile svira gitaru pomažući Heideckeru da se kroz kombinaciju psihodeličnog rocka i funky dodira prisjeti Claudije Schiffer, Kurta Vonneguta i grupe Velvet Underground.


Prolaznost vremena


«Get Back Down to Me« s odlično pogođenim T. Rex peckavim gitarističkim glam rock mini rifovima, pokušaj je traženja i vraćanja samom sebi, a odlična »Future Is Uncertain« poručuje kako je budućnost potpuno nesigurna, posebno u usporedbi s lijepom prošlošću kad se, kaže, znao smijati, a da nije znao zbog čega, ali i plakati, a da se nije mogao sjetiti zašto.


Još je direktnija »I’ve Been Losing« u kojoj konstatira kako svaki dan u sadašnjosti gubi jer zna da je ono što je bilo najbolje iza njega i da – bolje ne može biti. U tom pomalo i pesimističnom stilu album i završava pjesmom »Kern River« koja direktno govori o prolaznosti vremena, dolasku starosti i smrti.


Definitivno, »High School« je ponajbolji abum u karijeri ovog svestranog umjetnika, ploča koja kroz svojih 10 pjesama i gotovo punih četrdeset minuta trajanja prenosi priču čovjeka koji je početkom devedesetih bio mladić u Pennsylvaniji. Naravno, ta sjećanja uvijek mogu, ako su dobro oživljena, potaknuti i druge na vlastita sjećanja na to životno doba. Baš to ovaj će album i učiniti.


Komičar, glumac, glazbenik…

 


Timothy Richard Heidecker rođen je 3. veljače 1976. godine u gradiću Allentownu u Pennsylvaniji. Kao komičar najpoznatiji je kao dio glumačkog para Tim & Eric. Glumio je u filmovima »Bridesmaids« (2011.), »Tim and Eric’s Billion Dollar Movie« (2012.), »The Comedy« (2012.), »Ant-Man and the Wasp« (2018.) i »Us« (2019.). Diskografski debi imao je 2011. godine albumom političke parodije »Cainthology: Songs in the Key of Cain«. Nakon toga su slijedili »In Glendale« (2016.), »Too Dumb for Suicide« (2017. – parodija Donalda Trumpa), »What the Brokenhearted Do…« (2019.), »Fear of Death« (2020.) te ove godine »High School«.