Darko Rundek je sutra ponovo u Pogonu! Nakon prošlogodišnjeg koncerta na Trsatskoj gradini, Rundek & Ekipa vraćaju se u Rijeku te ovog puta nastupaju u Pogonu kulture. Ekipu čine Roko Crnić na bas gitari i bubnjevima, Silvio Bočić na bubnjevima, gitari i basu, Miro Manojlović na udaraljkama i vibrafonu, Igor Pavlica svira trubu, a Ana Kovačić svira saksofon i sintesajzer.

Glazbenici često mijenjaju instrumente, a svi pjevaju, osobito Darko Rundek koji i svira gitaru. Nakon singlova »Tamni jorgovan«, »Barbara« i »Pješčane oluje«, Rundek & Ekipa su s Andrejom Kurelec Košavić snimili album »Mura Mura«. Uslijedili su singlovi »Unutarnji glas«, »Tko su svi ti ljudi«, »Mila« i »Voljeti stvarno« kao uvod u album »Brisani prostor« iz 2020. koji je osvojio Porin za najbolji album alternativne glazbe.

Autor pratećih videa je Roko Crnić koji je uz Rundeka autor značajnog dijela tekstova na albumu. Ovim povodom smo porazgovarali s Rundekom o nastupu, Ekipi i ekologiji.

Rezime najboljeg

Kako ste, gomilaju li se polako koncerti za ljeto i festivalsku sezonu?

– Pozdrav vama svima! Dobro sam, hvala na pitanju, zakazanih koncerata ima puno. Nadam se da ćemo imati dovoljno snage da svaki bude nadahnut i jedinstven.

Zadnji put ste u Pogonu bili krajem 2019., taman prije početka pandemije. Tada je bila borba za ulaznice koje su rasprodane četiri dana prije koncerta. Kako vam je sada kao glazbeniku, nakon što se situacija prividno smirila i mjere su ukinute? Je li vam koliko-toliko olakšalo rad ili nema neke pretjerane razlike?

– Nadam se da će ove godine u Pogon moći ući svi kojima je najviše stalo. Mi se veselimo susretu i svirci. Prošlogodišnji koncert na Trsatu mi je ostao u jako lijepoj uspomeni. Nikakve mu mjere nisu naudile. Nema neke pretjerane razlike…

Gotovo svaki vaš koncert u posljednjih nekoliko godina je bio rasprodan, a kako vas riječka publika obožava, nema sumnje da će biti isto i sa subotnjim koncertom. Što ste nam pripremili?

– Prošlo ljeto je bilo posvećeno promociji »Brisanog prostora«. Kako to obično biva, u godini između zadnjeg i sljedećeg albuma biramo pjesme koje su svojevrstan rezime najboljeg iz svih mojih razdoblja, odnosno ono što u nama i u publici danas najviše odjekuje.

Štimanje i igra

»Brisani prostor« slovi za genijalan album, ali i svojevrstan dokaz da kao umjetnik iz godine u godinu pronalazite nove zvukove, umjesto da se oslanjate na staru slavu i prošle dane. Radite li trenutačno na nekim novim materijalima i hoćete li i dalje nastaviti ovim putem istraživanja novih prostranstava, zvukova i inspiracija?

– Ne mogu drukčije. Zasad su to pokušaji i eksperimenti koji će početi izlaziti pred publiku krajem godine, ali će se nešto od te potrage sigurno osjetiti i na koncertima ovog ljeta.

Kako je raditi s Ekipom? Na koji način stvarate novu glazbu, kako izgleda jedna vaša uobičajena proba?

– Uvijek počinjemo iz štimanja. Štimanje instrumenata i zvuka uvijek ponudi neki povod za igru pa krenemo za njim. Onda se obično prekasno sjetim snimati pa se podsjetimo ideja koje su se pojavile i zabilježimo ih pa netko predloži neku skicu koju je zabilježio i zanima ga što bi se od toga dalo napraviti pa probamo drukčije prići nekoj pjesmi koju smo već svirali…

Izlaz iz začaranog kruga

Prognoze za budućnost Zemlje nisu najbolje. Kao osoba koja se posljednjih godina izrazito bavi zelenim aktivizmom i nastoji oporaviti okoliš, što biste savjetovali ljudima koji žele dati svoj doprinos?

– Prvo, informirati se o stvarnoj situaciji u kojoj se nalazimo. Na Krku je naprimjer Zoran Skala, od kojeg to na najbolji način možete doznati. On je, koliko znam, deset godina vodio emisiju na Radio Rijeci koja se bavila ovom temama. Prošli vikend sam u Križevcima na skupu posvećenom osnaživanju lokalnih tranzicijskih zajednica prisustvovao drugom njegovom predavanju, podjednako inspirativnom kao prošlogodišnje.

Za one koji barataju engleskim ili francuskim, preporučujem deep adaptation forum, videokonferencije Charlesa Eisensteina, Jean-Marca Jankovicija ili Pabla Servignea. Zatim, povezati se s lokalnim tranzicijskim inicijativama ili ih pokrenuti.

Situaciju u kojoj se nalazimo su iskoristile brojne kompanije, pa se na policama velikih trgovačkih lanaca sada može naći cijeli niz veganskih i navodno ekološki prihvatljivih proizvoda koji su obično duplo skuplji no oni na koje je većina ljudi navikla. Što mislite o ovome, je li to samo još jedna od brojnih zamki za kupce koji će se bolje osjećati dok zapravo doprinose začaranom krugu kapitalizma, ili pak postoje nekakvi pozitivni ishodi?

– Veganski i ekološki prihvatljivi proizvodi su prije svega oni koji se proizvode lokalno i razmjenjuju se prodaju i kupuju u direktnom odnosu s proizvođačima. Tako izlazimo iz začaranog kruga o kojem govorite. Siguran sam da na Kvarneru i u Istri, kao i u Zagrebu i oko njega, postoje mreže OPG-ova s kojima se trebate povezati i podržati ih.