Teško da su Pretendersi na bolji način mogli obilježiti četrdesetu godišnjicu diskografske karijere od zaista sjajnog, jedanaestog studijskog albuma »Hate for Sale«.

Naime, četrdeset punih godina nakon što se 1980. godine pojavio njihov debitantski album nazvan »Pretenders«, Chrissie Hynde i ekipa i dalje su razigrani, raspjevani, melodiozni i ritmični pri čemu prednost daju praštavim i zvečećim gitarama po kojima su i postali te ostali prepoznatljivi.

Velike zasluge za vrlo uspješan povratak u prošlost – započet još na prethodnom albumu »Alone« koji je 2016. godine producirao Dan Auerbach iz grupe The Black Keys – svakako pripadaju i producentu Stephenu Streetu koji je već radio s grupom na albumima »The Isle of View« i »¡Viva El Amor!«, ali je itekako znan i po radu sa sastavima kao što su The Smiths i Blur.

Njegova sposobnost spajanja gitara, basa i bubnjeva te stvaranje poletnog gitarističkog rock zvuka na ovom je albumu došla do punog izražaja pa će svi ljubitelji novog vala i gitara uživati u ovom albumu.

Sjajna ekipa

No, ne bi Street mogao biti tako dobar da nije imao sjajnu ekipu u kojoj, naravno, prednjači novovalna kraljica Chrissie Hynde na čijem se glasu (pa ni stasu) ne osjete godine bez obzira pjevala žestice ili balade.

Tik do nje je britanski gitarist James Walbourne čije gitare zvone i zveče zazivajući ne samo davne Pretenderse, već i majstore kakvi su bili The Byrds ili Tom Petty.

Stare fanove svakako će oduševiti činjenica da je na bubnjevima prvi put nakon 2002. godine i albuma »Loose Screw« iznova Martin Chambers, član originalne postave iz osamdesetih.

U ovom sastavu, i uz manju pomoć studijskih glazbenika te produkcijske zahvate Stephena Streeta, Pretendersi su napravili album koji će na kraju godine biti u samom vrhu ponajboljih rock albuma 2020. godine.

Ljubavne veze

Tematski je Hynde, što je za nju već tradicija, okrenuta dvjema njoj najzanimljivijim područjima – društvu u kojem živi te svojim emocijama, posebno onima vezanima uz ljubavne veze.

Slika društva koju nam nudi daleko je od idealne jer, primjerice, u uvodnoj i naslovnoj »Hate for Sale« kroz pravu punk žesticu oslikava tipičnog predstavnika suvremenog društva, čovjeka koji može iznajmljivati mržnju s obzirom na to koliko u sebi nosi gnjeva, frustracija i zlobe.

Slično negativnu osobu – pogotovo kad je riječ o odnosu prema ženama – oslikava u isto tako brzoj i moćnoj »Turf Accountant Daddy« u kojoj spaja Blondie i glam rock, da bi se u »Lightning Man« grupa poigrala reggae/ska obrascima upozoravajući na opijate kao veliku opasnost u svijetu glazbe te potom tu ideju dodatno i puno direktnije istaknula u »Junkie Walk« koja kroz blues rock zahvate s daškom funky utjecaja kritizira svijet narkomanije.

Nježni biseri

U ljubavnim pjesmama Hynde je, kao i obično, sjajna, duhovita, ironična i originalna pa tako u izvrsnoj »The Buzz« uz eskapadu zvuka Rickenbaker gitara tvrdi kako je jedina ispravna ovisnost ona o ljubavi.

U garažnoj žestici nazvanoj »I Didn’t Know When to Stop« voljenog oslikava riječima, glazbom i opisom izrade slike (i time se bavila!) da bi u odličnoj »Didn’t Want to Be This Lonely« kroz čuveni Bo Didley ritam priznala kako je jedva dočekala da ga se riješi, ali ipak nije očekivala da će se osjećati tako usamljena.

U »Maybe Love Is in NYC« priznaje kako je prošla pola svijeta tražeći ljubav, a sad nije sigurna da je možda nije propustila – kod kuće.

Album nudi i dva nježna bisera, sjajne balade od kojih je »You Can’t Hurt a Fool« zaista dojmljiv spoj soula, countryja te Memphis R&B utjecaja, a prekrasna završna »Crying in Public« himna je ženskoj osjećajnosti realizirana međuigrom piana i gudača koje veže njen zadivljujući glas.

Razni stilovi

Gledano s glazbene strane, Pretenders trojka u deset je pjesama vrlo kompetentno prošarala raznim stilovima (punk, new wave, rock and roll, gitaristički rock, blues rock, soul…) uspijevajući ih majstorski spojiti u jednostavne, pitke, melodiozne i slušljive trominutne pjesme te stvoriti najbolji album grupe u 21. stoljeću, nedvojbeno ravan njihovim ponajboljim albumima, debiju iz 1980. godine, sjajnom »Learnig To Crawl« iz 1984. godine te izvrsnom »Last of the Independents« iz 1994. godine.

Podsjetimno, Pretendersi su započeli istih godina kad su to činili The Clash, Sex Pistols i mnogi drugi novovalni i punk bendovi. Danas su među rijetkima koji su i dalje zajedno i vrlo su aktivni te još uvijek iznimno kvalitetni. »Hate for Sale« to najbolje pokazuje pa se može reći kako je šteta da je u četiri desetljeća grupa objavila samo 11 studijskih albuma.