Malo šušti, malo čak i škripi, povremeno i preskače, ali – još se da slušati ta lijepa stara LP ploča kupljena pred više od 40 godina u Rijeci, u ondašnjem Jugotonu, u Užarskoj… Mislimo na debi riječkih punk prvoboraca iz grupe Paraf, album »A dan je tako lijepo počeo…«, album koji je u proteklih četrdeset godina zasluženo stekao kultan status jedne od najbitnijih LP ploča cjelokupne ex-YU rock glazbe.

Želite li novi vinil, poboljšan i bez šumova, navratite do trgovine Dallas Recordsa i prisjetite se, uz malo ili puno nostalgije, neke bolje rock prošlosti…

Eksplozija 1980.

Bilo je rocka u bivšoj državi, pogotovo u Hrvatskoj, i prije ovog albuma. Štoviše, prvi autorski rock radovi na ove su prostore stigli s Dragom Mlinarcem i Grupom 220 još 1967. godine kroz njihov sjajni singl »Osmijeh« te godinu dana kasnije prvi pravi rock album na Balkanu, ploču »Naši dani«.

Dogodilo se koju godinu kasnije Bijelo dugme, krenuli su Leb i sol, zaživio je Parni valjak… No, nika

d toliko iskrene rock žestine, buntovnosti i agresivnosti nije bilo kao u drugom dijelu sedamdesetih. Ugledajući se na tada čuvene uzore kao što su bili engleski sastavi Sex Pistols, Vibrators, UK Subs ili The Clash, odnosno američki Ramones, Blondie ili Television, tih je godina, pogotovo u Hrvatskoj i Sloveniji, djelovalo nekoliko mladih rock grupa od kojih su veću pažnju javnosti na sebe skrenuli u Zagrebu Prljavo kazalište, u Ljubljani Pankrti, a u Rijeci Parafi.

Od spomenutih prvi diskografske istupe singl-pločama imaju Pankrti (»Lepi in prazni«/«Lublana je bulana«, 1978.), Prljavo kazalište (»Televizori«, 1978.), Parafi« (»Rijeka«/«Moj život je novi val«, 1979.) i Azra (»Balkan«/«A šta da radim«, 1979.), a prvi debitantski punk/novi val album pod nazivom »Prljavo kazalište« 1979. godine potpisuje istoimena grupa. A onda dolazi 1980. godina kad će spomenuta bučna, ali u osnovi malobrojna najava nečeg novog, doživjeti svojevrsnu »eksploziju« te, primjerice, natjerati i u tom trenutku neprikosnoveno Bijelo dugme da se »zabrine« te okrene od, do tog trenutka megauspješnog, pastirskog rocka novim trendovima.

Bliski uzorima

U Hrvatskoj su autori te »eksplozije«, koncertno i diskografski, bili riječki Parafi i zagrebački sastavi Azra, Prljavo kazalište i Parni valjak.

Svaki od njih te je godine objavio album, a svaki od tih albuma danas, četiri desetljeća kasnije, ima pomalo kultni status jer nudi niz pjesama koje u rock okvirima, pa i šire, imaju status evegreena, vječnih pjesama koje su – iako njihovi autori to sigurno nisu planirali – postale kulturno dobro pa je ne znati nešto o njima stvar nedostatka opće kulture. S distance duže od 40 godina pogled na te 1980. godine objavljene albume spomenutih sastava nedvojbeno pokazuje kako su bolji i značajniji – mada ne i komercijalno uspješniji – bili debitantski albumi Parafa i Azre.

Pritom su, također bez imalo sumnje, najbliži engleskim i američkim punk/new vave uzorima, bili Parafi čiji debitantski album »A dan je tako lijepo počeo…« i danas predstavlja svake pažnje vrijednu kolekciju britkih punk pjesama kroz koje su Valter Kocijančić (gitara, vokal), Zdravko Čabrijan (bas) Dušan Ladavac Pjer (bubnjevi) te pridruženim im član i producent Goran Lisica Fox, iznimno dojmljivo progovorili o svojoj stvarnosti i to na stopostotno čistokrvni punk način – agresivno, bučno, ali ritmično, cinično, zajedljivo, provokativno…

Komisija za šund

Grupa je osnovana 1976. godine, a spomenuta trojka oduševljena žestinom i agresivnošću punka i novog vala odlučuje stvarati svoje pjesme, govoriti o svom životu i vremenu. Pjesma »Rijeka« kojom su i sebe i svoj grad i riječku rock scenu itekako uočljivo postavili u okvire tadašnjeg domaćeg rocka, bila je obrada pjesme »Chinese Rocks« čuvenog punk gitarista Johnnyja Thundersa i njegovih Heartbreakersa, ali je zato B strana i tema » Moj život je novi val« bila autorska i naznačila kako riječki punkeri imaju što reći. Sve što su Parafi najavili jednim od ponajboljih debitantskih singlova hrvatskog rocka, potvrdili su i naglasili sjajnim albumom koji je sniman tijekom 27 dana jeseni 1979. godine u ljubljanskom studiju Akademik, ali je objavljen tek u lipnju 1980. godine, gotovo osam mjeseci kasnije od nastanka. Razlog zastoja je bilo protivljenje tada čuvene Komisije za šund koja je socijalističko-komunistički moral čuvala tako da bi lupala porez svemu što joj je mirisalo na bilo kakvu kritiku tadašnjeg političkog sustava i vlasti. A kod Parafa je, sukladno njihovoj i filozofiji punk glazbe, toga itekako bilo.

»Narodna pjesma«

Album otvara odlična, agresivna i mračna »Na tragu« kroz koju riječka ekipa iznosi i kritiku društva kroz stih »Osjećam rupu u ponudi mladima« i kritiku tadašnje zabavno-šlagerske scene jer se poigravaju s prognozom po kojoj bi ovako čudna pjesma mogla postati hit. Slijede potom na Ramonese naslonjeni »Visoki propisi« kroz koje se ismijava težnju k potrošačkom načinu života i socijalistički sustav u kojem su brojne parole bile dio svakodnevice. Sličan kritički stav slušamo potom i u temi »Perspektiva« u kojoj je jasna kritika nejednakosti u društvu u kojem navodno nejednakosti nema, a nova kritika tadašnjeg socijalizma kao strogo kontroliranog društva čuje se u pjesmi »Paralelne linije«. Nakon nje slijedi »Visokotiražni mir« u kojoj se razračunavaju s njima mrskom tadašnjom Komisijom za šund, ali općenito i niskim kriterijima javnosti i društva koje klizi u trač i žuto novinarstvo, umjesto da se svemu pristupa kritički, što se inače zagovara. A strana završava jednom od najčuveniih, danas kultnom »Narodnom pjesma« u kojoj se Parafi obračunavaju s tadašnjim policijskim sustavom.

Naravno, nije se to moglo raditi baš direktno pa su Parafi u stvari napisali tekst koji je, kad ga se samo čita, čista pohvala tadašnjoj policiji. No, pri izvedbi bi sve to izgledalo toliko ironično, sarkastično i podrugljivo da je bilo jasno kako – misle potpuno drugačije dok pjevaju »Nijedne nema bolje od naše milicije«.

Dvosmisleni tekstovi

U sličnom ritmu Parafi nastavljaju i na B strani koju otvara na isti način poput »Narodne pjesme« rađena »Živjela Jugoslavija« koja, ako se samo gleda tekst, izgleda kako su Parafi potpuno za tu državu. No, način pjevanja upućuje kako se izruguju i s tom državom i s brojnim parolama čestim tih godina, a uz to jedan je stih bio itekako dvosmislen. Riječ je o stihu »Mi volimo liniju« koji su oni koji su znali sklonosti tadašnje omladine itekako drugačije razumjeli u odnosu na potvrđivanje političke linije. Ta linija koju su Parafi voljeli, bila je jedna sasvim druga linija.

Inteligentna kritika tadašnjeg društva, posebno tadašnje glazbene scene, uočljiva je u skladbi »Pritanga i vaza« koja predstavlja ismijavanje tada najpopularnije YU rock grupe, sastava Bijelo dugme s čijim se stihovima sprdaju u pjesmi neobičnog naslova da bi u potom o problemima s policijom progovorili kroz »Morao sam ići«, dok u »T kao krava« i odličnoj »Hit tema« iznova ismijavaju šlagersku i pop scenu tadašnje države da bi se u dvije završne (»Grad«, »Crkva«) obrušili na život u gradu i crkvu općenito, što je pak bilo dovoljno da se dodatno istakne njihov anarhistički punk stav po kojem nije vrijedila ni socijalistička država, ali bome ni crkva koja joj je, kao, bila suprotnost.

CD Box set

Album je objavljen 5. lipnja te 1980. godine i prodat će se, iako je zbog oznake za šund bio znatno skuplji od ostalih albuma, u reprezentativnih 25.000 primjeraka! U CD obliku bit će potom objavljen u odličnom CD Box setu »Sabrana djela 1976. – 1987.«, a novo vinilno izdanje novi je doprinos slavi i značaju ove sjajne ploče koja je, bez imalo dvojbe, jedan od temeljnih kamena hrvatskog rocka.

Suradnja s Foxom

Nedugo nakon osnivanja 1976. godine Parafi počinju nastupati u ljeto 1977. godine po školskim dvoranama i parkovima. Prvi službeni koncert održali su 22. ožujka 1978. godine u klubu Talijanske zajednice Circolo u Rijeci. Na tom ih je nastupu vidio tada mladi riječki novinar Goran Lisica Fox koji počinje voditi brigu o njima, a to znači da, između ostalog, šalje i demosnimke dikografskim kućama. Jedna od tih snimki dopadne se odgovornima u ZKP RTV Ljubljana pa već te ‘77. dobivaju poziv da snime album. Tako je počela priča o kultnom »A dan je tako lijepo počeo…«.

Ovo je još jedan veliki pečat našoj karijeri

Riječanke i Riječani jučer su ispred Dallas Music Shopa imali priliku družiti se s prvoborcima riječkog novog vala/punka/ri rocka, odnosno s članovima legendarnog Parafa, što je nekolicina njih i iskoristila. Povod? Promotivna prodaja dvaju specijalnih vinilnih izdanja, albuma »A dan je tako lijepo počeo« (reizdanje u povodu 40. obljetnice) i albuma »Zastave« (reizdanje u povodu 35. obljetnice). Okupljeni znatiželjnici i poklonici benda u opuštenoj su se atmosferi, uz slavljenički šampanjac i dobro poznate rifove najvećih Parafovih hitova, mogli družiti s članovima benda koji su prvim kupcima podijelili 40-ak potpisanih albuma. Od originalne postave prisutan je bio frontmen i gitarist Valter Kocijančić Fanatik i basist prve i druge postave Zdravko Čabrijan Zdrave, dok su pjevačica Pavica (ex Mijatović) Čabrijan (Vim Cola) i klavijaturist Raoul Varljen predstavljali snagu druge postave. Idejnog tvorca Parafa zamolili smo da s nama podijeli svoje dojmove.

– Osjećam se super! Kako i ne bih? Nakon toliko godina ponovo potpisivati ploče u Rijeci. Drago mi je da su ljudi došli u ovolikome broju i da svi skupa možemo sudjelovati u takvom nečemu. Ovo je još jedan veliki pečat našoj karijeri, pečat koji će u konačnici ostati utisnut našem gradu, Hrvatskoj i čitavoj regiji, rekao je Valter Kocijančić.

Među 50-ak okupljenih poklonika benda moglo se pronaći i poneko poznato lice, poput pjevača Zorana Štajdohara Zoffa (Grč), publicista Velida Đekića, gitarista Vlade Simcicha Vave, ili glazbenika i književnika Zorana Žmirića.