Pregršt zanimljivih procjena stvarnosti prenesen solidnim stihovima i vrlo dobrom glazbom srž su petog studijskog albuma velikogoričkog indie-rock banda Mel Camino, grupe koja sama sebe naziva Rock and Roll Sizifima.

Preoštar je to sud jer su ipak ostavili trag te, ako već i nisu zadovoljni uspjehom, bar su radili ono što vole – svirali rock. Sasvim to dobro čine i na »Hrčkovom krugu« koji je, baš kako to potvrđuje upravo naslovna pjesma, album jasnog, rocku okrenutog iskaza nezadovoljstva svijetom i društvom u kojem se živi.

Atmosfera za koncerte

Istina, pjesma »Hrčkov krug« s glazbene strane nije tipična za ovaj vrlo dobar album jer u njoj prevladava jako dobro pogođena sanjiva elektronika s itekako uočljivim rock temeljima, a tekst, kako sam autor i pjevač Zlatko Majsec kaže, »govori o čovjeku uhvaćenom u žrvanj beznađa, depresije i posla što mu nije mio, a koji radi da zaradi za život kakav nije htio«.

To »tiho umiranje« Majsec poistovjećuje s besmislenim i sumanutim kretanjem hrčaka pretvorenih u kućne ljubimce, a besmisao svega posebno se očituje u natruhama ideje o suicidu: – Nekad je pametnije odustati, poručuje Majsec »hrčku«.

Ako već glazbom naslovna pjesma nije dio opće glazbene slike ovog albuma, tekstom svakako jest jer i niz većine od ukupno devet pjesama ovog albuma »ore« po ružnoj stvarnosti, pri čemu kao glazbena podloga služe gitaristički indie rock okviri dovoljno samostalni da budu originalni, mada je u nizu pjesama lako prepoznati i dobre uzore.

Primjerice, uvodna »Punim gasom ka ponoru« nudi nježni, fini laid back feeling s oponašanjem Štulića u naglasku, načinu pjevanja, pa čak i konstrukcijama stihova (»metastaze samoće u kolektivnoj svijesti«) koji kritiziraju »gramzive glavonje«, ali i sve koji ih mirno promatraju te dozvoljavaju da se život svede »na dvije smjene« u kojem »već dugo pobjeđuju gori«.

»Koraci« su glazbeno okretanje, i to uspješno, U2 zvuku, a čvrsta i snažna »One Night Stand« kroz priču o traženje smisla u one night stand erotskom susretu petkom navečer zaziva i U2 i Simple Minds.

»Petar Pan« je nastavak te brze i ritmične gitarističke rock vožnje s efektnim analizama klasičnog potrošačkog društva (»Truju nas gomilom stvari još od djetinjstva – sve što trebam je da to ne trebam«), a »U valovima« je jako dobra rock balada s pregršt dobrih solaža i potencijalno dobrom atmosferom za koncerte te zanimljivom pričom o čovjeku s puno poraza iza sebe (»Zbog mnoge rane što još peče imam strah od sreće«).

FIRE THROUGH THE LENS PHOTOGRAPHY/MATEJ ČELAR

Opravdano nezadovoljstvo

Mel Camino su najbolji baš u spomenutim skladbama, ali to nisu jedine teme koje obrađuju. U pjesmi »Patnje mladog Wedrana« oslonjenoj na vic i vodvilj nude uz poigravanje motivima Goetheove proze, isječak iz alkoholne stvarnosti današnje mladeži.

»Na tvom balkonu« tipična je »a la Bajaga« sretna ljubavna pjesma u kojoj citiraju Arsena Dedića koji je rekao kako »ljubav mora po zlu poći«.

Za sam kraj, da bi ublažili prevladavajuće tamne nijanse »Hrčkovog kruga«, Mel Camino ostavljaju temu »Optimistična«, jednostavnu, na akustične gitare oslonjenu rock pjesmu koja ipak nudi mogućnost vedrine i to u svakom trenutku, bez obzira na sve iskazano i potpuno opravdano nezadovoljstvo.

Govoreći o novom albumu, Zlatko Majsec je rekao:

– Ovo je naše novo dobrovoljno i veselo financijsko samoubojstvo. Sasvim drsko i sizifovski guramo taj svoj muzički kamen. Nije da bismo imali nešto protiv da taj prokleti kamen konačno prebacimo preko, ali nekako smo prije svega zahvalni nad činjenicom da o tome možemo sanjariti tijekom upiranja teškim putem uzbrdo.

Pa kad već zazivaju Sizifa i mudrosti, možda bi više trebali vjerovati onoj lijepoj mudrosti nepoznatog autora koji je davno rekao kako je od konačnog cilja bitniji sam put. A na tom su putu ovi velikogorički Sizifi sasvim uvjerljivi i uočljivi.