Recenzija

EP “Whole Again” grupe Ischariotzcky

Marinko Krmpotić

Foto: PR

Foto: PR

Ponajbolji trenutak EP-ja mračna je caveovska balada »Right«, pjesma odlaska i oproštaja



 Zanimljiv glazbeni eksperiment za ovu godinu najavljuje Joško Klarić, frontmen dalmatinskog (Brela) benda Ischariotzcky, koji je odlučio ove godine napraviti svoj »glazbeni dnevnik« te ga objaviti kao album.


Ono što je malo drukčije u odnosu na uobičajeni način izrade abuma svakako je to što će Klarić album objavljivati dio po dio, i to u tri navrata, svaki put po četiri pjesme, i to u formi EP-ja. Prva od te tri cjeline dobila je naziv »Whole Again« i nudi četiri zanimljive pjesme koje se kreću granicama indie popa i rocka.


Ponajbolji trenutak EP-ja mračna je caveovska balada »Right«, pjesma odlaska i oproštaja, ali bez nekog posebnog žaljenja, jer se čini da je tako najbolje.




Uz nokturalnu glazbenu podlogu u kojoj prevladava piano, u ovoj je skladbi uočljiv i vrlo kvalitetan Klarićev vokal koji također do izražaja dolazi u ništa slabijoj »Saved«, kojom je, koristeći umjereno elektroniku, uspio jako dobro oslikati ozračje prijetnje, straha i neugode (»The giant is coming to crush us…«), pri čemu mukle tonove prati vokal a la Peter Gabriel.


Preostale dvije pjesme nemaju snagu spomenutih. »Still Holding On« klasična je suvremena ljubavna indie pop balada, a naslovna »Whole Again« o ljubavnom porazu govori uz izraženije no u ostalim skladbama utjecaje elektronike i suvremenih plesnih izraza vezanih za r’n’b, neosoul i slične popularne i pomalo bezlične pravce.


Za početak izrade svog »glazbenog dnevnika« sasvim solidno.