U povodu nedavne objave albuma naslovljenog »Flashback« koji će uskoro dobiti i svoje vinilno izdanje, razgovarali smo s vlasnicom jednog od posjećenijih domaćih YouTube kanala simboličnog imena Planet Lille. O počecima pjevačke karijere, izazovima koje digitalno doba nosi, njezinim društveno-političkim stavovima, ali i novim projektima poput glumačkog angažmana te Eurosongu, u nastavku teksta govori Lidija Bačić.

Novi album »Flashback« je nedavno objelodanjen. Kako ste zadovoljni reakcijama publike i kakav je daljnji plan predstavljanja albuma? Na albumu su i dva ženska dueta. Kako je bilo surađivati s Ivanom Banfić i Žanamari Lalić?

– U dvije godine sam napravila dvostruki album »Revolucija« i ovaj novi »Flashback«. Bila sam vrijedna. Reakcije su odlične, to je album inspiriran 80-im godinama, uz nove zvukove, ima puno lijepih pjesama i balada, treba ga slušati u komadu i zaploviti u tu priču. Reakcije su odlične! S mojim dragim kolegicama sam kroz duete ostvarila jedan pravi »woman power« film.

«Flashback »budi asocijacije na prepoznatljiv zvuk osamdesetih s primjesama modernih ritmova. Je li riječ o uobičajenom praćenju svjetskih trendova u pop glazbi ili imate i neke osobne razloge?

– Ne samo zbog svjetskih trendova, nego sam ja zbilja fan osamdesetih. Plodonosne su to godine bile za glazbu, film, pop kulturu… Željela sam napraviti hommage tom vremenu i sretna sam zbog albuma.

Recept za zaborav

Budući da smo u digitalnom dobu, nosači zvuka se sve manje prodaju pa izvođači često izbacuju samo singlove. Vi ste, kao i u mnogočemu drugome, iznimka. Prethodni album »Revolucija« ste izdali i na vinilu. Odakle crpite snagu za odvažnost? Kako ste zadovoljni prodajom albuma, a kako vinila?

– Imam dosta energije, u kreativnoj sam fazi života, kao i moji suradnici. Vidite, i »Flashback« će izaći na vinilu. Snagu crpim iz želje da zadovoljim publiku, oni trebaju nove pisme, takvo je vrijeme. Mislim da je izbacivanje pjesama i albuma u sporom ritmu, po principu svakih nekoliko godina, zapravo recept za zaborav. Ja sam tu u punoj snazi, stvaram već i nove pjesme i duete. Potpuno prirodno mi dolazi ulagati u posao i biti kreativna.

Suradnici ne kriju da ste disciplinirani, kažu, velika radnica. Jednako je razvidno i kad se uzmu u obzir sami pjevački počeci u danima rane mladosti. Jeste li tako uporni u svim segmentima života? Hoćete li s jednakom upornošću raditi i na glumačkim angažmanima koji predstoje? Je li za takav karakter zaslužan čvrst roditeljski odgoj ili nešto drugo?

– Ima nešto i u odgoju, ali nije bio prečvrst. Ja imam tu radnu etiku i profesionalizam još od rane faze karijere, mislim da je i to recept za uspjeh. Gluma mi je zabavna, vidjet ćemo kako će se to razvijati. A da sam takva u svim segmentima života… Ne bih se kladila, ha, ha, ha.

Poznato je da ste studirali ekonomiju, ali je glazba, ipak, prevagnula kao životni poziv. Kako su se roditelji nosili s takvom odlukom? Oni se medijski ne pojavljuju, čini se da žive svojim životom običnih ljudi. Ometa li ih vaša slava u svakodnevici ili im prija?

– Prihvatili su moje izbore, imala sam tu slobodu. Majka je na početku karijere bila ta koja me motivirala da ne odustanem. Imam roditelje, dvije sestre i brata. Ne vole se eksponirati medijski preko mene, a navikli su na moju popularnost i pitanja poznanika o meni, to je tako.

Glazba ne dosađuje

Istraživanja pokazuju da ljudi najčešće protekom trećeg desetljeća prestaju otkrivati novu glazbu. Vrijedi li to i za vas? Uz kakvu ste glazbu odrastali i koliko vam je to odredilo karijerni put? Posjedujete li i sami gramofon, ploče, CD-ove ili glazbu konzumirate isključivo digitalno?

– Ja volim svu vrstu glazbe i stalno nešto novo otkrivam. Glazba ne može dosaditi. Slušala sam sve, ali jako sam bila vezana za rock ranih godina. Sad jako puno slušam Olivera i Stinga, baš mi pašu. Imam i gramofon, taj način konzumiranja glazbe ima poseban šarm. Cijeli ritual biranja ploče i spuštanja iglice… Fora mi je.

Kakvu glazbu danas slušate u slobodno vrijeme? Jeste li kao mi, obični smrtnici, pa pjevušite pod tušem i u vožnji?

– Kad je na radiju neka stvar koju volim, uvijek je pjevušim u vožnji, to nam je svima prirodno. Trenutno imam tu play listu Olivera i Stinga koju u zadnje vrijeme najviše slušam.

Ne krijete da ste ljubiteljica brze vožnje, a što se stereotipno pripisuje muškom rodu. Jedako je i sa samopouzdanjem kojim plijenite pri svakom javnom nastupu. Prepoznajete li još takvih crta svojeg karaktera?

– Pa to bi svakako bile samostalnost i stav. Sve sam napravila sama u karijeri, bez lobija i mecena. Imam jasan stav i odluke u kojima sam nepokolebljiva. To možda može i uplašiti ljude, više kao osobnost muškaraca, ali ja volim što sam takva.

Budući da ste druga po redu od tri sestre obitelji Bačić, prepoznajete li kod sebe ono što psihologija naziva sindromom srednjeg djeteta?

– Nisam primijetila taj sindrom srednjeg djeteta, uvijek sam se znala izboriti za njihovu pažnju i zagrljaje, sitne ustupke i zadovoljstva.

Crkveni zbor

U više ste intervjua kazali kako vam je cijela obitelj privržena Crkvi. Jeste li kao prosječna djevojčica u Dalmaciji pjevali u crkvenom zboru? Kad danas idete na mise, pustite li glas ili se suzdržavate?

– Pjevala sam u crkvenom zboru, postoje i neke snimke na YouTubeu jer sam bila lead vokal. Zanimljiva je to faza života… Kad idem na misu, ne pjevam više, ali nikad se ne zna, možda opet počnem.

Diljem Hrvatske se ovih dana održava Hod za život. Ukoliko bi vas organizatori pozvali da ih podržite, biste li se odazvali? Jeste li ikad samoinicijativno sudjelovali na okupljanjima sličnog predznaka? S obzirom na zanosan izgled koji je nedvojbeno upečatljiv dio vašeg javnog nastupa, nekima i provokativan, osjećate li moralni sukob?

– Ja smatram da osoba koja je zabavljač ne treba upliv u politiku, pokazivati osobni izbor i slično. Mi smo u fokusu, kao i sportaši i glumci, i svaka naša odluka ili potez su pod povećalom javnosti, ovakvim ili onakvim. Podržavam sva prava i slobode, a ne vidim nikakav moralni sukob koji bi moja takozvana provokativnost izazivala.

Slučaj Mirele Čavajda je tjednima bio glavna društveno-politička tema kojoj nitko nije mogao umaknuti. Kakvo je vaše mišljenje? Je li gospođi Čavajda pružena adekvatna javnozdravstvena skrb? Koristite li i sami usluge javnih bolnica ili prakticirate odlaske u privatne klinke?

– Nije joj pružena adekvatna zdravstvena skrb, naše zdravstvo bi trebalo jedan značajniji reset. Ja obično idem u privatne klinike, srećom ne često jer sam zdrava kao dren.

Bruno Šimleša vas je 2017. javno prozvao lošim uzorom djevojčicama. S druge strane, projektom Planet Lille otvarate prostor mladim glazbenicima da se duetom s vama pozicioniraju na sceni, a čitajući tekstove vaših pjesama između redaka, vide se osnažujuće poruke djevojkama koje ih potiču na preuzimanje inicijative za vlastiti životni put, što vodi emancipaciji. Kako gledate na spomenuti slučaj danas? Osim te situacije, jeste li još kako osjetili loš(iji) tretman samo zato što ste žena?

– To je bilo davno. Čovjek je površno gledao neke stvari, dobro sam ga demantirala i obranila ne samo sebe, nego i druge žene. Ne gledam posebno na to, zaboravljeno je već. Volim imati dobre tekstove, poticajne i hrabre. Na jedan način smo mi u glazbi uzor i volim što šaljem i poruke kroz pjesme. Planet Lille Show je zastao zbog korone, ali uskoro kreće nova sezona i drago mi je što dajem takvu priliku mladim ljudima. Široko radim i gledam na svoj posao, bit će još neočekivanih ideja i poteza.

Za vrijeme lockdowna, istaknuli ste se kao jedna od rijetkih, možda i ludo hrabrih, koja je uporno kazivala kako je bezobrazno kukati iz pozicije slavnih i poznatih. Inzistirali ste kako je najteže onima koji rade za minimalac, čim ste pokazali hvalevrijednu socijalnu osjetljivost. Mislite li još uvijek jednako? Je li vas itko od kolega krivo gledao zbog izjava koje nisu bile u skladu s većinom?

– Stojim iza tih izjava, najteže je bilo radnim ljudima, a mi koji smo puno radili, imali smo i zalihe. Neukusno je bilo kukati, a ima puno težih životnih situacija i sudbina. Zdravlje je tada bilo najvažnije jer je svaki život dragocjen. Nitko me nije gledao krivo, opasna sam ja žena, ha-ha.

Kako ste proveli pandemijsko razdoblje? Jeste u Splitu s obitelji samo odmarali ili ste bili i produktivni?

– Puno sam snimala pjesme, spotove, razvijala vlastiti shop Planet Lille. Posvetila se sponzorskim ugovorima i marketinškim kampanjama. Odmarala sam se u Splitu, puno kupanja ljeti, poslovi u Zagrebu, proletjelo je to vrijeme, a sad imam puno singlova kao plod te faze.

Glasovne mogućnosti

Iako zahtjevnost izvedbi sama govori o vašim vokalnim sposobnostima, ponekad vas nazivaju izvođačicom lakih nota. Kako se nosite s takvim klasifikacijama? Osjećate li se uvrijeđeno?

– Ma, ne. Tko imalo razumije glazbu, respektira moje glasovne mogućnosti, pogotovo kolege koji su uvijek iznova zadivljeni mojim glasom. Samo laik ili netko zlonamjeran može dovoditi u pitanje nešto što je neosporno moćno.

Provokativno vas rodbinski povezuju i s istaknutim političarom HDZ-a Brankom Bačićem. Jeste li doista s njim u rodu i ima li istine u tome da vam je on bio od pomoći u karijeri?

– Mi jesmo u daljnjem rodu, tako mi kažu moji, ali čovjeka osobno nikad nisam srela ni upoznala. Ljudi stvari gledaju kroz čudne naočale, ako im je lakše misliti tako, neka misle. Sama sam izgradila svoj svijet i status. Inače, Bačića ima puno, čak i u glazbi. Pa opet, bar koliko znam, s njima nisam ni u kakvom rodu.

Više puta ste sudjelovali na Dori, ali bez odlaska na Eurosong. Imate li motiva i dalje se prijavljivati? Kako ste iz prespektive struke zadovoljni pjesmom koja nas je predstavljala ove godine u Torinu? Jeste li pratili Eurosong i koje su Vam se pjesme svidjele?

– Kao klinka sam pjevala na Dori, u novoj fazi karijere sam išla jednom kad se vratila Dora kako bih podržala taj projekt. Nemam problem opet se prijaviti ako je pjesma dobra. Po reakcijama iz svijeta na moj YouTube kanal Planet Lille, mislim da bih donijela velik uspjeh Hrvatskoj, ako jednom odem na Euroviziju. Mia je bila simpatična, kao i njena pjesma. Po meni je tu falilo logistike i lobiranja, kako je to prije sjajno radila Ksenija Urličić. Nisam baš preveliki fan gledanja toliko pjesama i samog festivala, ali Maneskine je napravio sjajan posao i to mi se baš svidjelo.

Već neko vrijeme je u društvu izrazito prisutan stih ‘Koja li je tajna zdrave kose Meghan Markel’. Hoćete li nam otkriti koja je tajna vašeg zdravog i atraktivnog izgleda?

– Ja sama njegujem svoju kosu, ne nosim ekstenzije i radim za nju neke prirodne tretmane, kosa je bitan detalj na svakoj ženi. Što se tiče tijela, cijela obitelj je vitka, dalmatinski geni. Meni je još Bog dao i visinu od 179 cm te obline pa je to ubitačan paket. Ha, ha. Puno plivam, jedem dobro i raznoliko, pijem puno vode, nekad ujutro odradim neke sitne vježbice, penjem se na Marjan i to je to. Geni, ali i poštujem svoje tijelo pa mi ono jednako i vraća. Inače, kažu da je na meni najljepši osmijeh, tako da nije sve ni u tijelu, nego u duši i šarmu.