Distune Promotion

Kako su Raul Jereb, Željko Pendić i Dubravko Stašek probudili uspavanu riječku klupsku scenu

Danijela Bauk

Kada riječka publika prihvati koncert XY benda iz nekog XY gradića kojem ne možeš izgovoriti ime, kao nešto svakidašnje i vrijedno pažnje, onda ćemo ponovno moći govoriti o Rijeci kao gradu u kojem klupska scena živi i postoji



Iza imena Distune Promotion kriju se trojica entuzijasta, istinskih zaljubljenika u glazbu Željko Pendić, Raul Jereb i Dubravko Stašek koji u Rijeku već par sezona dovode male i nešto veće klupske bendove i iz godine u godinu stvaraju publiku kojoj je odlazak na koncert dio društvenog života. O planovima za ovu sezonu, riječkoj glazbenoj sceni i suradnji s drugim promotorima razgovarali smo s Raulom Jerebom.


  Što pripremate u novoj sezoni?


  – Pripremamo burnu, i do sada neviđenu koncertnu jesen za ovaj grad. U trećoj sezoni koncertnog djelovanja pripremili smo za nas uobičajenu kombinaciju različitih žanrova – soul, sludge, metal, punk, noise, hardcore, instrumental post-rock, jazz, itd. – s time da smo napravili pomak prema afirmiranijim umjetnicima. Naime, organizirat ćemo četiri veća koncerta za koja smatramo da bi trebali naići na veći odjek publike. Nadamo se da ćemo time pripomoći da Rijeka postane redovita koncertna destinacija za umjetnike koji su do sada pohodili isključivo Zagreb.  

Dobar početak


Za otvaranje koncertne sezone u Rijeku nam stiže najluđi muzički cirkus, World Inferno Friendship Society iz SAD-a. Za sve one sklone mračnijem zvuku očekuje ih njemački paket u vidu Continents i Lara Korona ili pak švicarski post-metal, hardcore prvoborci Abraham. S posebnim ponosom najavljujmo koncert jeseni, a to je dolazak jedne od dviju ključnih figura legendarne njujorške skupine Swans, Jarboe. U sklopu europske turneje dolazi nam sve utjecajniji Montrealski duo Aun, koji svojom glazbom pomiče granice muzike jedinstvenom kombinacijom elektronike, shoegazea, ambijentale, drone i doom metala. Rijeka u subotu 17. studenog postaje domaćin Moonlijade – međunarodnog festivala koji predstavlja bendove koje djeluju pod okriljem nezavisne izdavačke kuće Moonlee Records. Na repertoaru će se naći makedonski post-punk Xaxaxa, osječki punk rock veseljaci Debeli precjednik i zagrebački Cripple and Casino. Grupa Brasstronaut vraća se u četvrtak 29. studenog. U ovoj koncertnoj sezoni radimo iskorak u smislu scenskog prikaza knjige – monodrame »Osećanja. O. Sećanja.« beogradske autorice Lidije Nikolić, o Margiti Stefanović Magi, pijanistici i članici još uvijek kultne rock grupe EKV.




  Nemate svoj koncertni prostor. Koliko vam to odmaže, ali i pomaže? Kakav je suradnja s klubovima? 


  – To je točno, mi nemamo svoj koncertni prostor, ili da se našalim, mi imamo sve koncertne prostore. Naime, osim samog koncerta, vrlo nam je važno da i ambijent i cijela atmosfera budu »odgovarajući«. Određena glazba pita da bude predstavljena na način koji je možda prikladniji od nekog uobičajenog, tako da se i na taj način poigravamo i na kraju pokušavamo postići najbolji mogući efekt, i kod publike, ali i kod samih izvođača. S druge strane, »vlastiti« prostor ti omogućuje da kreiraš program kakav želiš, i ono u što sam siguran jest da bi, da imamo »svoj« prostor, koncerata bilo puno više. Ali, moram se ovim putem zahvaliti svim vlasnicima prostora s kojima smo do sada surađivali i s kojima tek započinjemo suradnju – klubovi Place i Palach, Art Kino Croatia, Stereo dvorana, Tunel, i novi i stari, Podroom – Molekula, K.U.N.S., brod Marina, Peek&Poke, Gradina, Morski Prasac. Činjenica je da bez njihove susretljivosti i dobre volje, te pogotovo onog entuzijazma koji dijele s nama, ne bi od svega ovoga bilo ništa, ili barem ne u ovolikoj mjeri, i toga smo svjesni i mi, i publika, a i sami izvođači.  

Na umu prije svega publika


»Kino koncert« je dobro prošao. Hoćete li nastaviti s tim zanimljivim spojem?


  – Da, »Kino Koncert«, iako na oko tipična i već viđena manifestacija, vrlo je jedinstven i originalan koncept u našoj zemlji, ali i šire, u Europi. S obzirom na to da je Kino Koncert naišao na odličnu reakciju publike, i s obzirom na to da nas je vodstvo Art -kina Croatia u potpunosti podržalo, i u ključnom trenutku dalo bezrezervnu podršku, mogu reći da od trenutka kada je prvi Kino Koncert završio imamo u pripremi novi. S obzirom na specifičnost koncepta nije moguće tek tako izabrati i spojiti film i glazbu, a da bude i kvalitetno i originalno. Potrebno je naglasiti kako je film nositelj samog događaja, dok sama živa svirka zaokružuje cijeli koncept. Kino koncert je za nas bio pravi test u organizacijskom smislu, koji je pokazao kako možemo uspješno odraditi i zahtjevniji program, od same promocije pa sve do tehničkog dijela.  

 Koliko je truda uloženo u rad posebice u ova recesijom zahvaćena vremena?


  – Teško je mjeriti trud kada radiš nešto što voliš i što bi ionako radio na ovaj ili onaj način. Činjenica je da osim nas trojice, koji smo »okosnica«, još velik broj ljudi pomaže i sudjeluje u radu, od najmanjeg savjetovanja, do konkretnog fizičkog posla. Ovu bih priliku i iskoristio da se, ovako javno, nekima od njih posebno zahvalim, jer na žalost, još uvijek nismo u mogućnosti pružiti puno više od toga. Bezuvjetna pomoć i trud je nešto bez čega bi cijela ova priča bila puno teža i puno lošije izvedena. Potvrda za to je, kao i uvijek, publika koja dobiva vrhunski program i izvođači koji dobivaju vrhunski tretman.  

Razmišljate li o suradnji s drugim promotorima u Hrvatskoj i vani?


  – Činjenica je da od samog početka surađujemo s raznim promotorima iz naše zemlje, a i okolice. Od trenutka kad smo započeli sa ovako »organiziranim« radom, ta umreženost i povezanost raste, i svakim danom je sve veća. Neke stvari bi bile neizvedive bez suradnje s drugim promotorima, od onih najmanjih do onih najvećih. I ta suradnja je obostrana. Lakše je organizirati koncert izvođača ako u blizini imaš još dva ili tri moguća koncerta, i ako na tim mjestima imaš promotore voljne za suradnju. Na taj način stvari se odvijaju puno bezbolnije. Od toga svi imaju koristi, i mi, i bendovi, i agenti. I opet, publika.


  Izgubljen rock identitet


Koliko je zapravo važno za grad kao što je Rijeka da se organiziraju gostovanja manjih klupskih bendova iz inozemstva?


  – Teško je jednostavno odgovoriti na to pitanje. Činjenica je da je Rijeka jedan od rijetkih, ako ne i jedini grad, koji je rock scenu ravnopravno smjestio uz ostale grane kulture, ključne za identitet. To je nešto čime se možemo ponositi, i to svi akteri rock scene, od samih početaka pa do danas. Sigurno da bez ključnih grupa, projekata i autora, riječka rock kultura ne bi bila ni približno bogata. Međutim, dogodio se jedan paradoks, dogodilo se da ta »riječka priča« postaje sama sebi dostatna. Zatvorila se i »s visoka« gleda na sve što je izvana. A afirmirani rock glazbenici bi trebali biti glavni promotori rock kulture, što na žalost kod nas nije slučaj. S vremenom se izgubio taj »rock indentitet«, a ostala su sjećanja na »zlatna vremena« i sastave koji su bili ravnopravni svjetskima. Oživljavanjem klupske scene nadamo se vratiti smisao i važnost koncertu, koliko god malen i velik bio, kao okosnici i temelju glazbe. Kada riječka publika prihvati koncert XY benda iz nekog XY gradića kojem ne možeš izgovoriti ime, kao nešto svakidašnje i vrijedno pažnje, onda ćemo ponovno moći govoriti o Rijeci kao gradu u kojem klupska scena živi i postoji. Istovremeno, riječki će bendovi, što je već i sad vidljivo, dobiti na kvaliteti i originalnosti. Stvar je jednostavna, otvaranjem prema »van« svi možemo samo dobiti.


  Kako riječka publika reagira na bendove koje ste dosad doveli?


  – Publika reagira svakako. I pozitivno i negativno. Bitno je da publika dolazi na koncerte, da je sve brojnija, i da ima stav o tome da li im se nešto sviđa ili ne sviđa, da kritiziraju, hvale, sugeriraju, ali što je najvažnije, da se stekne izgubljena navika odlazaka na koncerte. To je publika koja spremno ide na neviđeno – ako je to danas uopće moguće – i bez obzira na sve, dolazi opet. Publika koja kupuje ulaznicu bez prigovora jer zna kako stvari funkcioniraju, i da, publika koja dolazi na vrijeme – iako se i nama ponekad omakne »vremenski« propust.