Posveta Joyceu

Taj dio programa svojim je nastupom otvorio duo Two for Joyce – britanski pijanist i skladatelj Keith Tippett i talijanski kontrabasist Giovanni Maier. Svoju posvetu Jamesu Joyceu iskazuju svirajući suvremenu improviziranu glazbu. Djelovali su kao da svakodnevno sviraju zajedno, pažljivo osluškujući jedan drugoga i spremno se upuštajuću u interakcije. Svirajući atonalno i tonalno, nježno i agresivno, dinamično, upuštali su se u kolektivne improvizacije, povremeno koketirajući s klasičnom glazbom.

 Jedan od važnih segmenata njihove glazbe je istraživanje zvukovnih mogućnosti glazbala. Osim što je povremeno svirao preparirani glasovir stavljajući razne objekte na žice, Tippett ih je trzao ili strugao po njima, ponekad u kombinaciji sa sviranjem po tipkama. Maier mu nije ostao dužan. Osim što je svirao pizzicato i arco, preparirani kontrabas, stavljaući papir na žice kod vrata glazbala, svirao je iznad i ispod konjića, ne samo strunom nego i drvenim dijelovima lupkajući po žicama… 

  Iste večeri nastupio je srpsko-slovenski sastav Adam Klemm banda koji osim saksofonista Klemma čine gitarist Vukašin Mišković, pijanist Milan Stanisavljević, kontrabasist Nikola Matošič i bubnjar Bruno Domiter.

Nakon Tippettovih i Maierovih ludorija, njihov se nastup doimao poput glazbene meditacije. Naime, original, jazzističke obrade šlagera iz razdoblja bivše države, tradicijske mađarske glazbe, ali i jazz standarda, izvodili su mainstream pristupom u sporim ili srednjim tempima kreirajući umirujuć ugođaj. U izvedbama dvije sevdalinke pridružila im se pjevačica Sandra Klemm. 

 Rafalna paljba

Ovo je gostovanje ostvareno u suradnji s novosadskim jazz festivalom, a ta povezanost podrazumijeva i nastupe riječkih glazbenika na toj priredbi. Na ovogodišnjoj, Rijeku je predstavljao trio gitarista Brune Mičetića koji je svojim nastupom započeo subotnju jazz večer u HKD-u na Sušaku

. Nakon što su snimili album »Phantom’s Whisper«, Mičetić, orguljaš Joe Kaplowitz i bubnjar Ratko Divjak su na koncertima brusili repertoar zasnovan na standardima iz pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. Ovim koncertom predstavili su se kao kompaktna družina koja je pokazala da i te kako postoji razlog za sviranje mainsream jazza u doba kad svi nastoje pronalaziti nove smjerove u glazbi. 

  Svoj, novi, drukčiji smjer pronašao je gitarist David Gilmore koji je svojim nastupom zaključio uzorno organiziran JazzTime – tog je mišljenja bila publika, ali i svi glazbenici koji su nastupili. Ispod rafalne paljbe, rockerskog zvuka i osebujnog fusion pristupa, što ih ostvaruje u triju s basistom Mattom Garrisonom i bubnjarom Geneom Lakeom, krije se kompleksna glazba zasnovana na raznolikim utjecajima. Nekonvncionalna i atraktivna bila su i sola sve trojice vrhunskih instrumentalista.