Najprije je prošle srijede u »Sunčanoj strani Prisavlja« na HTV-u 3 u emisiji »Sarajevo, mon amour« član savjeta Sarajevskog filmskog festivala Jovan Marjanović, zadužen za odnose s filmskom industrijom, najavio njegov ponešto reducirani festivalski program, naglasivši da je s obzirom na složenu epidemiološku situaciju organizacijski tim odustao od kultnih tuluma.

U toj istoj emisiji Marjanović je najavio i dolazak meksičkog sineasta Michela Franca, kojem ovogodišnji, 26. po redu SFF dodjeljuje Srce Sarajeva za životno djelo, kao i film koji je trebao svečano otvoriti festival: »Koncentriši se baba« Pjera Žalice, s Jadrankom Đokić, koja je gostovala u toj istoj »sunčanoj« emisiji HRT-a.

Samo dan nakon te emisije agencijske vijesti su tu »složenu« epidemiološku situaciju u Kantonu Sarajevo pretvorile u »alarmantnu«, najavivši da će festival u potpunosti biti održan u online formatu.

Taj isti »izmijenjeni« format znači da ćemo u njegovim filmovima moći uživati u nekakvoj »on-demand« kućnoj atmosferi. Ali i da, »Sunčana strana Prisavlja« nije išla izravno, već smo vidjeli snimku u kojoj su gosti vjerovali da situacija u Sarajevu neće biti »alarmantna«.

Jer u završnici te iste »Sunčane strane Prisavlja« voditelj je najavio live koncert Psihomodo popa, da bi umjesto njihove svirke bio prikazan kanski laureat Rubena Ostlunda (šifra: »Kvadrat«).

Deset kratkiša

Igranofilmska selekcija »takmičarskog programa« Sarajevskog filmskog festivala bit će, dakle, dostupna isključivo »on-demand«. Ona obuhvaća tek osam komada, među kojima se spominje i »Mare« Andree Štake, kojem se dogodila svjetska premijera u sklopu ovogodišnjeg Berlinalea, uz doks Đure Gavrana »Jednom od nas«.

Ali i 10 kratkiša koji konkuriraju za Europsku filmsku nagradu, među kojima je i »Antiotpad« hrvatskog sineasta Tina Žanića, uz selekciju studentskog filma koja uključuje i »Anginu pectoris« Filipa Mojzeša.

Sve to samo dokazuje da se u tom shizofrenom post-lockdownu situacija izmjenjuje iz dana u dan. Iako je sarajevska škvadra imala najbolje namjere.

Uostalom, samo par dana prije no što je SFF u toj epidemiološki »alarmantnoj« situaciji prešao u »on-demand« sferu, venecijanska Mostra, koja bi se trebala održati od 2. do 12. rujna, u natjecateljskom programu najavljuje najnoviji komad Michela Franca »Nuevo orden«.

I da je kuga

Riječ je o onom istom autoru koji je u Sarajevu trebao primiti »orden« za životno djelo. Hoće li Francov »Nuevo orden« biti prikazan na Mostri? To može znati tek baba gatara. Iako ostaje totalna nepoznanica kako je Mostra uspjela skrpati tako atraktivni »Concorso«, barem na papiru, s autorima poput Amosa Gitaija (»Laila in Haifa«), Kyoshija Kurosawe (»Špijunova žena«), Majida Majidija (»Sinovi sunca«), Gianfranca Rosija (»Notturno«), Chloe Zhao (»Nomadland«) i Jasmile Žbanić (»Quo vadis, Aida«).

Ako zanemarimo Andreja Končalovskog (»Dragi drugovi«), čiji je prethodni »Grijeh« uz ikonu s likovima apostola Petra i Pavla, njegov propagandist Putin poklonio papi Franji.

Možda je Žbanić sa svojim komadom o genocidu u Srebrenici trebala otvoriti Sarajevski filmski festival, pri čemu je epidemiološka situacija posve irelevantna. No Mostra je očito tržišno atraktivnija i preferira svjetske premijere.

U istu je uvršten izvan konkurencije i najnoviji kratiš Pedra Almodovara s Tildom Swinton (šifra: »The Human Voice«), naš voljeni Daniele Luchetti, s genijalnom Albom Rohrwacher (šifra: »Lacci«), te naša voljena Ann Hui (»Love after Love«).

Uz takve filmove vrijedi potegnuti do venecijanskog Lida, pa makar se ne vratimo u karantenu Lijepe naše s koronom, nego s kugom i kolerom. Pod uvjetom da nam u samoizolaciji prikažu najnoviji venecijanski komad Lava Diaza »Genus Pan«, koji traje samo 150 minuta.