PULA – Na 67. Pulskom filmskom festivalu svjetsku premijeru imao je film »Mine na plaži – Vergarola«, dokumentarac iz Pule – grada koji se nikada nije do kraja suočio sa svojim postratnim demonima. Dio je to dokumentarne televizijske serije »Nesreća« u režiji Arsena Oremovića, koji je napisao i scenarij zaintrigiran nečim što neki nazivaju najvećom pulskom tragedijom nakon Drugog svjetskog rata.

Posljedice i uzroci

Bio je to 18. kolovoza 1946. godine, kad je od eksplozije mina na pulskoj plaži poginulo više od 60 ljudi, a priču o tome kazuju svjedoci, povjesničari i poznavatelji povijesti. Kadrovi se nižu polako, no priča se sigurnim korakom penje prema vrhuncu, za što je zaslužna sjajna, promišljena glazba Tonija Starešinića zbog koje će neki osjetiti jezu i prije no što se film fokusira na samu eksploziju.
Spomenimo i da je direktor fotografije Kristijan Burlović, koji ima i malu ulogu, a pojavljuju se i još neki pulski glumci i glumice. Oremović od ove pulske priče ne radi spektakl niti senzaciju, njegov redateljski i scenaristički pristup je hladan i dovoljno distanciran pa opet uspijeva oslikati razmjere ove tragedije tako što se u prvom dijelu fokusira na ljudske sudbine, a u drugom pokušava koliko-toliko rasvijetliti uzroke i istaknuti posljedice.

Jedna od njih bila je ta što je eksplozija, kako kaže jedan od svjedoka, »ubila dušu Pule« koja se nakon toga ispraznila, a u to vrijeme je bila podijeljena iznutra. Kod nekih Talijana eksplozija je utjecala na odluku da se grad napusti u vremenu kada još nije bilo jasno hoće li pripasti Italiji ili Jugoslaviji u kojoj se učvrstila komunistička vlast.

Priče talijanskih izbjeglica

U filmu se iznose i priče talijanskih izbjeglica koje su po dolasku u Italiju neki nazivali fašistima i odbijali ih primiti, no čujemo i priče onih koji su u gradu ostali, unatoč tada nesigurnoj budućnosti. »Vergarola« je film koji ne podilazi nikome, objektivan je i daje dovoljno podataka sa svih strana da svatko izvuče svoje zaključke. U njemu se priča o nekim sumnjivim licima, ali i običnim ljudima koji su stradali u eksploziji, kao i o herojima poput doktora Michelettija koji je operirao ljude nakon eksplozije u kojoj su mu poginula oba sina. Ovo nije samo priča o jednom događaju, ovo je priča o ljudima i njihovom gradu i možemo s ove distance sada sjesti u neki kut, na neku klupu ili u neki kafić i razmišljati koliko se Pula promijenila, ne samo koliko su se u njoj promijenile građevine, ulice i parkovi, nego i ljudi koji ovdje obitavaju i možda si postaviti pitanje koliko bi Pula danas bila drukčija da nije došlo do ove eksplozije?

Ima Pula sličnih priča koje tek čekaju da se ožive na filmu ili, kao što su neki već učinili, na kazališnoj pozornici.