Bob Dylan je najavio izlazak svog novog albuma s originalnim pjesmama, piše Rolling Stone. Album nosi naziv “Rough and Rowdy Ways”, a na police bi trebao stići 19. lipnja ove godine.

Novi glazbeni uradak Nobelovca Dylana stiže nakon osam godina, a nedavno je objavio i treću pjesmu s tog albuma kao uvertiru u ono što nas čeka. Novi singl “False Prophet” prožet je gitarom i nasljednik je svojih uspješnih prethodnica “Murder Most Foul” i “I Contain Multitudes”.

Dylanova balada o ubojstvu američkog predsjednika

“Murder Most Foul” je objavljena u ožujku, traje sedamnaest minuta i može se nazvati baladom o ubojstvu Johna F. Kennedyja. Pjesma se upisala u povijest i kao prvi singl na Billboardovoj top rock listi potpisan baš njegovim imenom.

Nakon kratkog uvoda na klaviru već se u prvim stihovima moglo shvatiti u kojem će smjeru ići. “It was a dark day in Dallas, November ’63” uz “Good day to be livin’ and good day to die“, nakon čega je Dylan Kennedyja u jednom trenutku nazvao “žrtvenim janjem”, u drugom “kraljem”, a onda je s nekom jezivom lakoćom, brutalno opjevao i način na koji je ubijen.

S obzirom na snagu i sposobnosti ovog kantautra, ne čudi mnoštvo filozofskih pitanja u pjesmi, poput primjerice: “Where did the truth go, where did it hide?” ili “We’ve already got someone here to take your place“, a između ostalih i “Right there in front of everyone’s eyes, Greatest magic trick ever under the sun.”

Nevjerojatna lakoća velikih pitanja i dvosmislenog značenja praćena tek klavirom (uz povremenu violinu i bubanj za efekt) svojstvena za Dylana, velikog pjesnika koji pjeva.

Nakon što je ova pjesma izašla nisu izostali brojni komentari, što glazbenih kritičara, što laika, pa su neki zaključili da je pjesmom odao počast “posljednjem američkom predsjedniku koji je bio prijatelj naroda”.

U drugima je pak pjesma pobudila mnoštvo skrivenih emocija pa tako u jednom od komentara na YouTubeu stoji: “Ovo je bilo nevjerojatno. Imam 75 godina, a ovo je pokrenulo toliko sjećanja i trenutaka u mom životu koji su me omamili i učinili nevjerojatno tužnim”.

Za razliku od prethodnice, “I Contain Multitudes” je izašla kao nešto razigranija numera u kojoj je Dylan svoje osobine usporedio s onima Anne Frank, Indiane Jonesa i “zločestih dečki” Rolling Stonesa. “I go right to the edge, I go right to the end, I go right where all things lost are made good again” kaže Dylan u ovom glazbenom ekspozeu samoga sebe za kojeg je zapravo pravo čudo, da također nije trajao barem sedamnaest minuta.

“False Prophet” kao ekspoze Boba Dylana

Najnoviji singl prožet je mračnom blues/rock notom, a pomalo mračan je i njegov cover na kojem vidimo kostura u odijelu sa šeširom te injekcijom u jednoj, a poklonom u drugoj ruci. Gledajući naslovnicu, nameće se i zanimljivo pitanje: “Čija je ova nosata sjena u pozadini?”

Za razliku od prethodna dva singla, u ovome glavni instrument više nije klavir nego gitara, a ovoga je puta i bubnjar imao više posla. Pjesma je, kao gotovo i svaka iz Dylanove bogate diskografije, puna intrigantnih upita, političkih poruka i velikih životnih pitanja te poruka (“Bury ’em naked with their silver and gold Put them six feet under and pray for their souls“), a sve u njegovom prepoznatljivom stilu – hrapavom glasu i autorskoj samouvjerenosti.