OPATIJA

Vinarija Poletti predstavila novi dizajn etikete s potpisom nagrađivanog rovinjskog Studia Tumpić/Prenc

Edi Prodan



Prema vjerodostojnim zapisima, skoro dva i pol stoljeća, konkretno od 1786. godine iz koje datira prvi zapis o vlasništvu, šest generacija naše obitelji zna da je njezina najvrednija imovina – zemlja. Ona je sve: naše ishodište i naš današnji život. I ako sam nešto naučio svih ovih svojih godina života, to je da se zemlja – nikad ne prodaje. Jako sam ponosan da sam dio takve obitelji, volio bih da nas je takvih više.



Iznimno emotivan, ponosan, snažan u prijenosu svojih misli na okupljene – vinare, sommeliere, restoratere, stručnu i medijsku javnost – bio je Peter Poletti, jedan iz plejade vinara koji su ustrajno, sve tamo s početka devedesetih stvarali istarsko vinsko čudo. Vinar koji je bio i ostao u najužem krugu ljudi što su malvaziju proveli putem od nevažnosti i ignoriranja vinske javnosti do jedne od relevantnijih europskih sorti. Istaknuo je to Poletti u jednoj od važnih situacija u povijesti njegove obitelji i vina koja stvaraju i to na jednom također iznimnom mjestu – krovnoj terasi Keighta, jednog od najmlađih kvarnerskih hotela smještenog u samom središtu Opatije. Povod okupljanja je bilo predstavljanje novog dizajna etiketa njihovih vina koje je vrlo uspješno, upravo povezujući 240-tu godinu obiteljskog vlasništva zemlje i 183 godine bavljenja vinom s najmodernijim grafičkim dizajnom. Upravo stoga okupljenima se predstavio rovinjski Studio Tumpić/Prenc koji je u kratko vrijeme dobio niz prestižnih svjetskih nagrada za dizajn.





– Prvenstveni nam je cilj bio pokazati spiralu uspona obitelji Poletti kako bismo i na taj način naglasili ono s čime se i oni ponose, neprekinutu odanost zemlji, naglasio je Anselmo Tumpić koji je prije nekoliko mjeseci postao članom ugledne njujorške Međunarodne akademije digitalnih umjetnosti i znanosti u kojoj primjerice participiraju i čelni ljudi dizajna Googlea ili Spotifya.


Spirala koja obavija bocu zrači prigušenim sjajem plemenitog metala ima na sebi, sitnim ali i optimalno uočljivim i upečatljivim slovima ispisana brojna imena ljudi koji su stvarali obiteljsku vinsku Poletti tradiciju, odaje perfekcionizam jednostavnosti Tumpić/Prenc dizajna. Ali jednako tako prenosi i “filozofiju” stvaranja vina Polettijevih.



– Duboka crvena zemlja, silna pažnja koju pridajemo svim fazama dozrijevanja našeg grožđa. pozicija naših vinograda u Markovcima, i dakako tradicija jedni su od najvažnijih elemenata od kojih nastaju naša vina, naglasio je najmlađi nasljednik Poletti vinarije, sin i enolog Matteo Poletti koji je pak zajedno s jednim od najznačajnijih hrvatskih sommeliera Emilom Perdecom predstavio vertikalu njihovih malvazija. Svakako, bilo je na taj način zanimljivo pratiti i razvoj dizajna etiketa njihovih vina unazad četvrt stoljeća. Spuštalo se, a i tu je bio prisutan motiv spirale kako bi čitavo događanje imalo istu poveznicu, od 2023, sve do 2001. godine čime se pokazalo ono čega smo već neko vrijeme svjesni – malvazija ne samo da je jako popularno vino koje se odmah, kao jednogodišnje konzumira – ona je i veliki potencijal u starenju, u stvaranju arhive.



– Prošli smo dakle pet vina, pet Polettijevih malvazija koje ne datiraju samo iz idealnih godina, baš kao što nisu ni stvarana s predumišljajem da bi bila arhivska. Naprosto ih se napunilo u boce i stavilo na mjesto koje je idealno za njihovo čuvanje. Dobili su na taj način vina koja odlično podnose starenje te ni nakon više od dva desetljeća ne gube sortne karakteristike. Štoviše, svako od njih mi se čini nekoliko godina mlađim nego što jeste, baš kao što bih za neke od kušanih malvazija dao “ruku u vatru” da su čuvane u drvu, pojasnio je Perdec na opće odobravanje okupljenih. A bilo je među njima istinskih vinskih znalaca. Primjerice brojna ekipa Kvarnerskih vinskih ambasadora – Ines Matić Matešković, Klaudio Jurčić, Časlav i Lucija Matijević – kao i direktor Vinistre Ivan Marić.


Nakon svega? Bilo bi uistinu divno prihvatiti čvrsti, stoljećima nepokolebljivi stav obitelji Poletti: zemlja nas hrani trajno i vječno, njezino pretvaranje u građevinsku “parcelu” i prodaja najveća su greška, pa i izdaja – obitelji i opstanka.