CRIKVENICA – U crikveničkoj gradskoj luci jučer ujutro simbolično je bačen u more vijenac u znak spomen-počasti i sjećanja na 32 tragično preminula pomorca s m/b »Dunav« koji je upravo 28. prosinca 1980. godine misteriozno, pod do dandanas nerazjašnjenim okolnostima, nestao u Tihom oceanu. Bila je to najveća pomorska nesreća naše trgovačke mornarice nakon Drugog svjetskog rata i nestanak najvećeg broda u povijesti hrvatskog brodarstva.

Brod »Dunav«, tadašnje riječke Jugolinije (od 1992. Croatia Line), krenuo je na posljednju plovidbu 20. listopada 1980. godine iz kanadske luke Hamilton nakon čega je nakratko pristao u američkoj luci Hampton Roads. Uplovio je u Los Angeles 9. prosinca, napunio tankove gorivom i krenuo na dugo putovanje prema kineskoj luci Tsingtao do koje nikada neće stići. Bio je napunjen teretom, i to s oko 12 tisuća tona čeličnih proizvoda, s još 11 tisuća tona papira i druge robe. Nakon dvadesetak dana plovidbe brod je došao otprilike do središta Tihog oceana gdje ga je zahvatilo veliko nevrijeme.

Desetmetarski valovi

Prema poruci, u tim trenucima upućenoj najbližem brodu, a to je bila »Banija« dubrovačke Atlantske plovidbe, što je bio ipak toliko udaljen da nikako nije mogao pomoći, valovi su bili visoki deset metara, a orkansko nevrijeme polomilo je prednje dizalice te oštetilo pramčani dio »Dunava«. More je počelo nadirati u unutrašnjost broda. Najbliža luka, japanska Yokohama, bila je udaljena čak 700 nautičkih milja. Brod »Dunav« nestao je zajedno sa svim članovima posade u dubinama pomahnitalog, a ipak, kako mu ime kazuje, Tihog oceana!

Iz ondašnje Jugolinije odgađali su izvijestiti o tragediji broda i njegove posade pa su tek pet dana nakon havarije, 2. siječnja 1981. godine, objavili da više nemaju vezu s brodom »Dunav«. Ni tada se još nije spominjala mogućnost tragedije. Japanska Agencija za pomorsku sigurnost 1. siječnja obustavila je aktivnu potragu, dok se riječka Jugolinija još nije oglašavala o velikoj nesreći. Tek 10. siječnja 1981. godine, 13 dana nakon tragedije, brod i posada službeno su proglašeni nestalima. Članovi posade m/b »Dunav« bili su iz mnogih gradova i mjesta duž hrvatske obale Jadrana i iz unutrašnjosti zemlje.

Jučer je vijenac u crikveničkoj gradskoj luci u more pustio Ivica Katnić, brat nestalog pomorca s »Dunava«, Krunoslava, 2. časnika stroja na nesretnom nestalom brodu.

Spomen-prigoda upriličena je – prvi put nakon 40 godina od tragedije – na inicijativu kapetana duge plovidbe Velimira Domijana iz Dramlja, također bivšeg pomorca riječke Jugolinije. Prigodi spomen-obilježavanja te tragedije nazočili su još Marinko Badurina i Branko Vidas, također bivši pomorci Jugolinije, te Vlatka Ugarković, umirovljena službenica tog riječkog brodara, a i rodbina stradalih pomoraca.

Kostrenski kapitani

Kostrenjan, danas pokojni kapetan Stanislav Tijan, bio je ranije jedan od zapovjednika na »Dunavu« i posljednji koji se bio iskrcao s toga broda, a nakon 18 mjeseci neprekidne plovidbe dobio je zasluženi godišnji odmor. Brod je preuzeo kapetan Srećko Vukoša.

– Vukoša je bio moj prijatelj i susjed iz Urinja. U jezeru Ontario nakrcao sam brod željezom, na zapadnoj obali New Faundlanda krcali smo papir, a on je još negdje na istočnoj američkoj obali trebao ukrcati tisuću tona papira. Onda je išao kroz Panamu pa trebao preko Pacifika dalje prema Kini. Pacifik sam prošao dvadesetak puta, i to u oba smjera. Prije polaska, kolega kapetan Vukoša rekao mi je da namjerava ići izravno, »direktno prema zapadu«. Na to sam mu rekao da će onda imati lijepo vrijeme, da će se svi sunčati na brodu. Nažalost, svi su stradali, svi do jednoga – rekao je nakon te nesreće Tijan.

Brod »Dunav« je bio razmjerno mlad, izgrađen sedam godina ranije, 1973. u brodogradilištu u talijanskom gradu La Speziji. Bio je jedan od tri broda-blizanca izgrađenih u istom brodogradilištu, ali je samo ovaj brod završio ovako tragično.

Ivica Katnić: Kruno je stradao kao 24-godišnjak

Ivica Katnić, koji je u ime izaslanstva bivših pomoraca Jugolinije te kao brat nestalog časnika stroja na nestalom m/b »Dunav«, Krunoslava, simbolično bacio u more vijenac, rekao je o svojem poginulom bratu:

– Kruno je do ukrcaja na »Dunav« plovio dvije godine, a dotad je radio u kraljevičkom brodogradilištu. Volio je more. Rođen je bio u kolovozu 1956. godine, a u trenutku tragičnog stradanja imao je 24 godine.

Marinko Badurina: Trebao sam i ja biti na »Dunavu«

Najstariji umirovljeni Jugolinijin pomorac, s 33 godine radnog pomoračkog staža, na crikveničkoj spomen-prigodi bio je 83-godišnji Grižanac Marinko Badurina

– Trebao sam i ja biti na brodu »Dunav«, ali sam igrom slučaja bio baš tih dana na godišnjem odmoru. To je utjecalo da sam izbjegao tu za sve članove posade tog nestalog nesretnog broda za mene moguću kobnu plovidbu.

Imena i zanimanja nestalih

Pomorci, članovi posade nestalog m/b »Dunav«: zapovjednik kapetan Srećko Vukoša (Kostrena, rođen 1927.), upravitelj stroja Sojko Dundović (Rijeka, 1947.), 1. časnik palube Marijan Tavčar (Pula, 1952.), 1. časnik stroja Nikola Peša (Zaton, 1939.), radiotelegrafist Milan Tišma (Trnava-Osijek, 1949.), 2. časnik palube Goran Vukić (Trogir, 1956.), 2. časnik stroja Krunoslav Katnić (Crikvenica, 1956.), kadet-v.d. 3. časnika palube Valter Franko (Rijeka, 1960.), kadet Vojko Novak (Telovac, 1958.), vježbenik stroja Marijo Rukonić (Mali Lošinj, 1952.), mehaničar Nenad Marin (Kalenderi, 1953.), električar Emilio Ban (Rijeka, 1951.), 1. kuhar Petar Stanin (Poljana, 1938.), 1. konobar Dane Brkljača (Slivnica, 1950.), vođa palube Miroslav Brnelić (Podčudnić, 1942.), vođa stroja Bartol Perušić (Podčudnić, 1935.), kormilari Gvido Blažina (Drenja-Labin, 1932.), Josip Fanjak (Osijek, 1950.) i Josip Negovetić (Cres, 1947.), mazači Goran Guzobad (Zadar, 1954.), Ivan Putnik (Ruzdi, 1954.) i Ivica Štefulj (Rijeka, 1958.), 2. kuhar Miljenko Perčinić (Rijeka, 1929.), drugi konobar Dragan Bakić (Međuvođen, 1956.), mornari Tomislav Juretić (Jelenje, 1945.), Miroslav Levak (Rijeka, 1951.), Ilija Pavlinović (Miši-Livno, 1954.) i Ante Žunić (Slivnica, 1955.), čistači stroja Smolenski Dužević (Cavtat, 1947.) i Drago Sikirić (Rijeka, 1945.), priučeni konobar Ivan Matak (Ražanac, 1959.) te mladi mornar Branko Obrić (Podhum, 1958.).