AUTOHTONA SORTA

Sve brojniji uzgajivači goveda buše, pasmine najskromnije za držanje, uz dobar uspjeh uzgoja

Marin Smolčić



 


Na zadnjoj tradicijskoj priredbi „Jesen u Lici“ program se održavao na dvjema lokacijama: na Trgu Stjepana Radića u središtu Gospića i na Stočnoj tržnici Gospić. Jubilarna, 25. po redu „Jesen u Lici“ dobila je nabolje ocjene u organizacijskom smislu, ugostila je više od 400 izlagača i tijekom tri dana vidjelo ju je preko 30 tisuća posjetitelja.


Na Stočnoj tržnici organizirana je izložba autohtonih hrvatskih pasmina konja, goveda, magaraca, ovaca, koza i peradi. Ovaj dio izložbe obišao je i premijer Andrej Plenković sa suradnicima i zahvalio domaćinima što su dostojno prezentirali ovaj nezaobilazni dio našega tradicijskog naslijeđa. Pri tome su se gosti posebno zanimali za goveda pasmine lička buša koja su u usporedbi s ostalim autohtonim pasminama doimala kao živa minijatura. Izložbu je u ovome dijelu posebno pratio tajnik nacionalne Udruge uzgajivača buša, Gospićanin Ante Franić.





-Ovogodišnja „Jesen u Lici“ je bila odlično organizirana, dok je njezin stočatski segment bio malo po strani jer su mnogi posjetitelji došli na glavni trg pješice pa nisu imali prijevoz do Stočne tržnice. Hrvatska ima tri vrlo vrijedna autohtona goveda. To je istarsko govedo kolokvijalno zvano boškarin, zatim slavonski podolac i lička buša.


Od svih ovih pasmina goveda broj buša se najintenzivnije povećava. Svakako zbog njezine skromnosti i neosporne žilavosti koja se gradila tisućama godina. To je govedo dinarskog područja, vrlo skromno za držanje i vrlo otporno. Upravo je buša najbolji primjer prilagodbe na klimatske i reljefne uvjete u kojima boravi.


Buše pod snijegom


Trenuto je broj buša u Hrvatskoj premašio broj od 5000 grla i u stalnom je usponu. Uzgojem buša bavi se 320 poljoprivrednika, od čega je polovica u Lici. Bušu je doista lako držati. Ta pasmina boravi pod otvorenim nebom i ne traži posebne uvjete boravka i skrb. Postoje anegdote po kojima su nako snježnmih oluja vlasnici buša dolaziti vidjeti je li koja preživjela?!? Na livadama su zatekli samo bijele hrpe snijega. To su bile buše koje su se odmah zatim osovile na noge i nastavile boravak u snijegom zavijenim područjima. To je svakako jedino govedo koje ujutro pođe na ispašu, a po povratku uz kravu trčkara tele što je na svijet došlo malo vremena prije. Bez ljudske pomoći. Buša je mnogo čemu posebna i uvijek je uživanje gledati njihovo ponašanje, tvrdi Ante Franić.


Na djedovini u selu Mušaluk Ante uzgaja 30 buša čiji broj misli samo povećavati, nikako suprotno.