Sve je počelo spontano jedne ljetne večeri, 7. listopada 2000. godine, dok su na jogu u Čižićima, nakon što je izgrađena lučica i napravljena primopredaja, trojica mještana razgovarala što bi se sada moglo dalje napraviti za mjesto. Livio Smilović tada iznosi ideju da se osnuje ribarski klub. Ostala dvojica braće, pokojni Branko Turčić i Marijan Turčić, ideju su odmah prepoznali kao odličnu stvar za mjesto i s entuzijazmom se bacili na realizaciju. Odmah je uslijedio sastanak s mještanima Čižića i okolnih mjesta koji gravitiraju lučici i svi su se složili da se ideja iskuje dok je vruća. Branko Turčić osmislio je i ime jer je na toj poziciji bilo velikih grota, s kojih su samo najhrabriji skakali u more. Nakon uređenja prostora oko lučice, ostavljena je samo jedna velika stijena kao spomenik na prošla vremena i od tuda naziv Vela Sten.

Od tada do danas klub je bio i ostao ponos svoga kraja, a na raznim natjecanjima u sportskom ribolovu osvojena su brojna odličja. Klub danas ima oko 220 članova, a od 2015. godine do danas predsjednik je Edis Kirinčić.

Nataša Rogina, Neven Komadina, Marijan Turčić, Darko Škabrnja, Edis Kirinčić i Veronika Kirinčić / Privatna arhiva

Ljubav ka ribolovu kreće od kuće

– Od tih dvjestotinjak članova, stvarno aktivnih je oko 50. Osnovni zadaci nas koji vodimo klub su: održavanje natjecanja, izdavanje dozvola za ribolov, briga o opremi i održavanje prostorija i okoline kluba. Ali ono što nam je najbitnije i čemu posvećujemo najviše pažnje je rad s djecom, da se njima ugradi ljubav ka ribolovu i da ih se nauči. Kada dođu u klub, sve potrebno za ribolov dobivaju od nas: štap, najlone i udice. Imamo ih petero što se gotovo stalno natječu, mada ima i druge djece koja će uskoro krenuti dalje, govori Kirinčić te dodaje kako se interes djece za ribolov većinom rađa u prvim razredima osnovne škole, a nekako opada kada se bliži punoljetnost te se mladi tada okreću drugim stvarima u životu, za što mu je žao, ali ima razumijevanja.

Ozbiljan rad s djecom, odnosno prva škola ribolova u društvu započela je 2004. godine, kada na poziv tadašnjeg predsjednika Marijana Turčića u klub dolazi Nataša Rogina, dvostruka svjetska prvakinja, državna prvakinja, nekoliko puta proglašena za naj sportašicu Primorsko-goranske Županije, otoka Krka i u Hrvatskom savezu za sportski ribolov na moru kao najbolja seniorka. Od tada nije stala i svoje znanje prenosi djeci, ali i starijima koji iskažu interes.

– Da bi se bilo uspješan ribolovac, treba mnogo toga. Treba imati fizičke predispozicije, treba biti spretan, okretan, brz, treba moći baciti. Ima tu i puno znanja, kako napraviti prevez, a naravno, izuzetno bitna je ješka. Ista prije svega mora biti dobra i friška te se mora često mijenjati tijekom lova. Koriste se dagnje, lignje, srdele ili crv. Ipak, ono što je presudno, kao i u svakom sportu, a pogotovo u ovakvima gdje ‘nema love’, jest imati ljubav prema tome što radiš. A u ribolovu to uglavnom kreće od kuće, to je pokretač, ljubav prema ribolovu se najčešće prenosi od starijih u obitelji. Svaku školu koju sam vodila, odmah sam znala od koga će nešto biti, tko to ima u sebi, to se jednostavno vidi i osjeti, kaže Rogina te dodaje kako su izuzetno u krivu oni koji misle da uspješan ribolov ovisi o sreći.

Bacaj na jedno te isto mjesto

S njom se slaže i njena učenica i trenutno najuspješnija članica kluba Veronika Kirinčić koja je u klubu od 2013. godine. Danas iza sebe ima brojne medalje u mlađim uzrastima na međužupanijskim i državnim natjecanjima, a prošle godine proglašena je i najboljom seniorkom u PGŽ-u.

– Ljubav prema ribolovu usadili su mi od malena tata i deda koji su puno vremena provodili na moru. Tata na ribe, Veronika na ribe, deda na ribe, Veronika s njim. I kako bi naučila loviti što bolje, krenula sam kod Nataše u školu. Najviše se oslanjam na tehniku ‘hiti kamo misliš da je riba’. Bacaj na jedno te isto mjesto. Mnogi koriste svakakve kombinacije i komplikacije, te ovako, te onako, mijenjaju i dograđuju opremu, a ja i dan danas koristim najjednostavnije predveze, koje sam naučila od Nataše u počecima, govori Veronika.

Natjecateljski ribolov nemalo se razlikuje od rekreativnog. Love se manje ribe, koriste se manje udice i ide se na što više riba. U ovom rekreativnom se ide na što veću.

– Najviše sam na natjecanju ulovila oko 2 kile. Lovi se po 5 sati. 2,5 sata na jednom lovnom mjestu, pa pauza i promjena sektora, pa još 2,5 sata. Pozicije se vuku ždrijebom. Boduje se na vagu i nema razlike između ribe. Zadnjih nekoliko godina se ulovi i pusti. Prije je bilo da mora biti 12 cm ili veća, ali sada se svaka boduje jer se pušta nazad, završno je pojasnila Veronika, koju uskoro očekuje nastup na Svjetskom prvenstvu što će se održati u Portugalu, rezultate s kojeg se s nestrpljenjem očekuje.

Veronika na svjetskom prvenstvu održanom na Siciliji / Privatna arhiva

 Ljubav prema ribolovu usadili su mi od malena tata i deda koji su puno vremena provodili na moru. Tata na ribe, Veronika na ribe, deda na ribe, Veronika s njim

Veronika Kirinčić, članica SRD-a Vela Sten