S KAMIKA I MORA

Slavica Mrkić Modrić: Muki okol smeti

Slavica Mrkić Modrić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

I kako god obrneš sirotinja fasuje. Nema više ni kruh va vrećicu pa obesit na baju, ni nove tenisice ali postoli pušćat kraj baji, ni boci, ma niš leh vela pokora.



Tek tuliko da znate ja ću va šestomu desetljeću života poć upisat još jedan fakultet. I to valje kad najden fakultet za smetlari. Zač? E, pa zato aš je Kastav načinil ono ča Rika još ni, a to znači da j’ podelal na odvajanju smeti, pa j’ na celomu području klal oni veli ukopni spremnici. Kako sagdere na Kastafšćine, tako i spred moje zgradi. Ima jih četiri – va jedan hitaš se i sa, va drugi staklo, va treti hartu, a va četrti plastiku. I do sada smo imeli se to, ma su bili oni obični – dojdeš, digneš poklopac i hitiš kamo ča gre. E, pa od pundeljka tomu već neće bit tako aš smo si morali poć va mjesni odbor po ključ. Najprvo si moral dokazat da si to ti, pa dat hartu z brojen ključa, dakako i OIB, potpisat da si ključ prijel, a onput na malu edukaciju ča i kako š njin. Ja, ni to leh rinut i finila maša, to j’ malo sofisticiranije, kako bismo mi to po domaću rekli. Savladala san ključ, ma još vavek iman puno pitanj, a ne znan koga bin pitala. Dakle ovako – znan ča su mešani smeti i znan da će ih komunalno društvo naplaćevat po broju hitanja. Kuliki j’ ta broj za koga se plaća paušal niman pojma, kod ča ne znan ni kuliko će koštat sako prekoračenje limita. Znan i da nutar more poć vrećica od trejset litri, ma i manja ako ćemo soldi rashićevat, ma ne znan kamo ću klast smeti ako se ta »ukopnjak« napuni prvo reda. Ono ča ne znan je i kamo spadaju postoli i se za obuć, a mislin da na celomu području Kastva ni oneh kontejneri za robu ča znači da ju moran peljat v Riku ili hitat va onaj opći pa plaćat. Morda kas ale ređipet kako ga neki zovu ki ima žici za podignut cici, znate on ča se zove puš ap moran prvo hitanja rastavit pa žici ako su plastične hitit va kontejner od plastiki, a ono ča ostane va on opći. Ne znan je ona srebrna folija za peć plastika ale je harta, još manje znan ča j’ ono va ča j’ zamotan kroasan. Zaspraven – ja baš jako niš ne znan pa ću poć va školu za škovacina.


I sad ako ja z dva fakulteta niš to ne znan, zamišljan svoju mat i njoj slične ke z takoven ključon nikada baratale nisu, ne vide ni z oćalimi čitat titl na omiljenoj njin turskoj sapunjače, a kamo da će videt ono sitno ča j’ napisano na ambalaže, kako stoje i čude se. Onput si mislin kako će fasovat si oni ki od povratne ambalaže živeju aš z oveh kontejneri ne moru zivuć niš, a ako njin čovik kraj kontejnera, kod ča j’ to užal do sada, pušća kašeticu z bocami da se brižni ne rivaju va baju, ta isti mehkoga srca more platit velu kaznu. Jednako velu ko kad zgubi on kodirani ključ. I kako god obrneš sirotinja fasuje. Nema više ni kruh va vrećicu pa obesit na baju, ni nove tenisice ali postoli pušćat kraj baji, ni boci, ma niš leh vela pokora. Znan ja da svit gre naprvo, ma trebe razumet i stari i oni nebogi kemi su te bajičine bile jedini prihod.


Onput mi napamet pade ekologija. I tu san se počela smet aš ovo je ekologijun na ekologiju. Kako? Pa ti ukopni kontejneri su postavni da bi se ljudi navadili odvajat otpad, a samen ten i čuvat prirodu, a dogodit će se to da si oni ki ne umeju, kemin se ne da, ki ne znaju kamo će z robičinun se to pohitaju jušto va tu istu prirodu ku bi ovakov način zbrinjavanja smeti trebal čuvat. I kad san to dokončala samoj sebe san rekla – e, sad je dosti, ako niš drugo lipo zgljedaju – ma kod istarski kažunići, ale četire grla od komunalneh šterni. To ča su mojoj matere zeli jednu od retkeh stvari ka ju j’ veselila, aš poć hitit smeti to ni leh poć hitit smeti, to je i utaknut nekoga pa poćakulat, to j’ drugi par rukavi. Kod ča j’ drugi par rukavi i to ča su njoj zneli jednu od retkeh obavez, a mane je naprtili na hrbat. Ma kad ja finin ta smetlarski fakultet, se će doć na svoje, odnosno kakove san srići, na red će doć neki novi način zbrinjavanja smet pa ću upisat još jednoga. Intanto je Kastav prvi leh je Rika ušal va modernu fazu zbrinjavanja pa ako niš drugo moren se z ten hvalit okolo.




Sad dosti o smetih, homo mi malo va Split ki se već i već sliči Splitu serije Velo misto. Na, tamo je početkon leta bil američki vojni brod Truman, a sada će doć veli nuklearni ratni brod Džordž Buš, a tamo je i francuski La Profans. Vojske vagun, a va Splitu prelipe malice. Bit će veselo. Sedno ja nekako volin da pu nas namesto ratneh brodi uplovljavaju kruzeri.