Umjetnička instalacija

Znakovita riječka mjesta: “Čekaonica za ljude, strojeve i grad”

Nela Valerjev Ogurlić

Foto S. Ježina

Foto S. Ježina

Video instalacija proizašla iz jednogodišnjeg snimanja luke, gatova, dokova, skladišta, silosa, željezničke pruge, svjetionika i rafinerije prekrit će strop, a zvukovi ispuniti prostor čekaonice na kolodvoru. »Razgovor« između instalacije i mjesta postava treba iskusiti više puta jer će se svaki put moći iščitati drugi slojevi značenja



RIJEKA » »Čekaonica za ljude, strojeve i grad« naziv je umjetničke instalacije Nadije Mustapić i Tonija Meštrovića koja će večeras u 19 sati biti predstavljena javnosti u čekaonici riječkog Željezničkog kolodvora, gdje će biti izložena do 11. veljače i moći će se razgledati svakodnevno do 16 do 21 sat.


Kako je na jučerašnjoj konferenciji za novinare objasnila autorica, riječ je o audiovizualnoj »site-specific« instalaciji, proizašloj iz svakodnevnog jednogodišnjeg snimanja audio i video zapisa o riječkoj luci, njezinim gatovima i dokovima, skladištima, silosom, kao i cijelom potezu željezničke pruge sa željezničkim kolodvorom, starim okretištem lokomotiva, svjetionikom i rafinerijom nafte.


Točke ulaza u grad


Video projekcija će – prema riječima autorice – prekriti strop, a zvukovi ispuniti prostor cijele čekaonice. No, u rad će biti integrirana i publika, kao i putnici te radnici željeznice – svi koji se budu zadržavali i kretali prostorom, a jednako tako i zvukovi povezani s aktivnostima na željeznici i susjednim prostorima, koji će se miješati sa zvučnim i vizualnim prikazima u samoj instalaciji. Zbog toga je publika pozvana da više puta dođe na izložbu i iskusi »razgovor« između instalacije i mjesta postava, iz kojeg će svaki put moći iščitati druge slojeve značenja.




   Prostor luke i željeznice znakovita su mjesta za grad i njegove stanovnike, kako povijesno, tako i strateški, ekonomski, politički, kulturalno i mitološki. To su bile točke ulaza u grad, njegova poveznica sa svijetom i mjesta oko kojih se razvila Rijeka, ali od 1990-tih više pratimo njihov pad nego što ih povezujemo s rastom i razvojem. Instalacija istražuje njihove preostale tragove, skrivene na industrijskim površinama ili zapisane u sjećanju radnika i njihovim razmišljanjima o budućnosti.


   O suradnji s autorima na projektu govorile su i predstavnice kanadske fundacije Musagetes Danica Evering i Alissa Firth-Eagland, a konferenciji je prisustvovao i pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar koji je zahvalio fundaciji na šestogodišnjem prisustvu u gradu, tijekom kojeg su neke gradske potencijale uspjeli prepoznati jasnije od samih Riječana, kao netko tko dolazi izvana.



Tri događanja


U osvrtu na rad Nadije Mustapić i Tonija Meštrovića, ali i drugih autora koji u svojim projektima tematiziraju odumrlo tkivo grada, rekao je kako se nada da dokumentiranje ambijentalno atraktivnih prostora u kojima se više ne radi ne služi kreiranju nostalgičnog identiteta, već je rezultat nastojanja kulturnih stvaraoca da ukažu na potencijal i korisnu budućnost trenutno beskorisnih prostora.


   – Volio bih da je vizija budućnosti tema koja ih zanima, a ne urbana nekrofilija i nostalgično traženje poveznica sa boljom prošlošću – rekao je Šarar.


   Ivana Golob, voditeljica projekta Vijeće mladih »Benčić«, najavila je i tri popratna događanja u organizaciji fondacije Musagetes: radionicu »Kontekst« (danas, 16:40-17:30 sati) koja nastaje u suradnji Građevinskom školom i prof. Asjom Rukavinom; diskusiju i prezentacije umjetnika podnazivom »Prilagođavanje« (sutra 18-19:30 sati) te »Čekanje« – vodstvo kroz instalaciju koje će održati djeca okupljena u Vijeću mladih »Benčić« (subota, 16 -17:30 sati).