Naš hrabri čitatelj Nikola je zmiju pomoću metle uspješno »pospremio« u teglicu, no nikom od stanara nije jasno kako se životinja uvukla u zgradu
RIJEKA Uistinu je neobično susresti zmiju u zgradi ispred ulaznih vratiju stana koji se nalazi na četvrtom katu! Ali upravo se to dogodilo Nikoli Filipoviću koji živi na adresi Podmurvice 46 u Rijeci kada se vraćao kući s ribolova.
Kako saznajemo od Zorana Tadića s odsjeka za biologiju PMF-a u Zagrebu, mjesta za paniku nema jer je riječ o bjelici, neotrovnoj zmiji latinskog naziva »Zamenis longissimus«
– Najbolji je penjač od svih naših zmija. Hrani su uglavnom malim glodavcima, ali i pticama i gušterima. Zaštićena je kao i sve ostale naše zmije. Budući da je grčki bog liječnistva Eskulap ima omotanu oko svojeg štapa, ova zmija zove još i Eskulapova zmija. Negdje je zovu i smuk, objasnio nam je Tadić.
– Bilo je negdje oko 1 sat u noći kad sam se vraćao doma i opazio zmiju na stubištu zapletenu oko šipki rukohvata ispred svojega stana. Opazio sam je jer je dignula glavu i bila spremna za »napad«. Pokušala me je ugristi. No, to se na svu sreću nije dogodilo jer sam brzo reagirao. Nekako sam pobjegao od tog mjesta, brzo ušao u stan i uzeo metlu. S drškom od metle uspio sam je nekako skinuti s rukohvata te staviti u staklenu teglicu, ispričao nam je Filipović, pokazujući u teglici vitku zmiju ne dužu od četrdesetak centimetra, glavice zlatne boje i smeđe zlatnih šara po tijelu. Naš sugovornik još uvijek ne može vjerovati kako se gmaz uopće našao na četvrtom katu. Zgrada nema otvorenih prozora na stubištu, a njezina ulazna vrata automatski se zatvaraju. Svi susjedi su, saznajemo, zbog ovog neobičnog »gosta« prilično uznemireni.
– Ne znam da li je otrovna, ali meni ne izgleda bezopasno. Ne vjerujem da je nekome pobjegla iz terarija. Naime, nitko u našoj zgradi ne drži takve ljubimce, dodaje naš sugovornik, koji nakon »obračuna« sa zmijom nije znao koga u Rijeci kontaktirati i na koji način zbrinuti životinju.
– Zvao sam Zavod za javno zdravstvo, pa onda Veterinarsku stanicu Rijeka, pa zatim Veterinarski zavod u Rijeci, pa Prirodoslovni muzej u Rijeci, ali mi nitko nije mogao pomoći niti mi je dao bilo kakvu korisnu informaciju, požalio nam se Filipović koji se naposljetku zaputio prema vatrogascima, doznavši da su oni prava adresa za ovakve slučajeve, s obzirom da ulovljene životinje puste na slobodu, u njihovo prirodno stanište.
