Iako žene dominiraju u sustavu medicine, na rukovodećim mjestima nisu toliko prisutne, jer kada gledamo pet hrvatskih kliničkih bolničkih centara, nema žena ravnateljica.

Susrećemo dvije, a to su Klinika “Fran Mihaljević” i Klinika Vrapče, a u 22 opće bolnice imamo šest žena. Izuzetak su dvije hrvatske bolnice gdje su samo žene na rukovodećim pozicijama.

To su bolnice u Pakracu i Karlovcu – istaknula je doc. dr. Maja Vizjak sa zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti na današnjoj tribini Fakulteta zdravstvenih studija “Žene u medicini”.

Medicinski vrtuljak

Dodajući da je tribina, koju je inicirala, dio istraživačkog projekta “Medicinski vrtuljak” kojeg provodi na Institutu, a fokusiran je na kadar u medicini, doc. dr. Vizjak je naglasila da žene danas imaju dobro obrazovanje i želju za poslovnim uspjehom, no mogućnosti razvoja karijere često budu otežane ili neostvarene.

– Žene se susreću s fenomenom staklenog stropa koji ih blokira u napredovanju te stoga većinom ostaju na nižim hijerarhijskim položajima nego muškarci.

Statistički gledano žene su sve obrazovanije, sklonije su cjeloživotnom obrazovanju i sve je više doktorica znanosti, međutim među izvanrednim profesorima ipak dominiraju muškarci.

Žene se duže zadržavaju u koraku docenture, jer se često odlučuju za majčinstvo i fokus stavljaju na nešto drugo. Tu ih ta rodna uloga odmiče od karijernog napretka koji bi spontano došao.

U veljači sam provela istraživanje na koje se odazvalo 265 žena, a dobivena statistika govori da 85 posto ispitanica tvrdi da se u medicinskim institucijama u kojima rade osjeti fenomen staklenog stropa, ali da kao društvo ipak napredujemo u tom pogledu, kazala je doc. dr. Vizjak.

Samo jedna rektorica

Govoreći o ženama na rukovodećim radnim mjestima u akademskoj zajednici, dekanica Fakulteta zdravstvenih studija, prof. dr. Daniela Malnar, upozorila je da od devet javnih sveučilišta samo jedno ima rektoricu, a to je Sveučilište u Rijeci.

– Što se tiče riječkih fakulteta, od 16 sastavnica imamo šest dekanica i daleko smo najzastupljeniji u tom vidu u odnosu na druga hrvatska sveučilišta.

Primjerice Zagreb s 34 sastavnice ima samo šest dekanica. To dovoljno govori koliko su žene zastupljene, a to nije slučaj samo s akademskom zajednicom, to je slučaj u svim zanimanjima i u svim segmentima našeg društva.

Žene se vrlo teško probijaju. Rekla bih da se radi o genetskom kodu, jer se mi od pamtivijeka nismo puno pomaknule u segmentu upravljanja i rukovodećih radnih mjesta.

Muškarci misle da se mi slabije nosimo s rukovođenjem, ali mišljenja sam da mi imamo drugačiji pristup, jer muškarci prema cilju idu pravocrtno.

Ne obaziru se previše na komunikaciju, a žene imaju puno veću emocionalnu inteligenciju i one pri rukovođenju veću pažnju obraćaju na komunikaciju i empatiju, rade na zajedništvu, iznijela je prof. dr. Malnar.

Ujedno je dodala da su žene u Hrvatskoj i dalje plaćene 16 posto manje na sat od muškaraca, naglasivši da bez obzira na to koliko se žene trude, teško ostvaruju ravnopravnost.

Zdravlje ili muško zdravlje

Analizirajući sociološki aspekt ženskih pitanja prof. dr. Iva Rinčić osvrnula se na temu koliko su ženska pitanja, žensko tijelo i zdravlje zastupljeni u istraživanjima te u protokolima.

Navodeći da postoji pristranost, objasnila je da se već kod formuliranja istraživanja, biranja hipoteze, traženja sponzora i tumačenja rezultata često biraju teme koje su detektirane istraživanjima primarno prema muškarcima.

– Možemo se čak pitati postoji li zdravlje ili postoji muško zdravlje. Kada se protokoli “protegnu” na žensku populaciju, onda vidimo odstupanja.

Kao moguću posljedicu vidimo da se neki protokoli u odgovarajućoj mjeri ne odnose na žene. Stoga možemo očekivati da će žena kasnije dobiti pomoć ili će joj kasnije biti utvrđena dijagnoza, istaknula je prof. dr. Rinčić. Međutim, zaključila je, danas se i to polako mijenja.