Vi(c)ktoria ili Fiumana, dvije obale Rječine, temelji su sporta Rijeke. Na Sušaku je sigurno onaj stogodišnji hrast (od godine 1908.), svaka grana jedan sport. Krošnje povremeno raspjevano procvjetaju. Kao što je slučaj proteklih sedam dana. Gradonačelnik Vojko Obersnel morao bi organizirati »Noć pobjednika« u hotelu Bonavia, ili u Jadranu gdje je sve počelo prije više od jednog stoljeća. Umjesto pojedinačnih prijama. Nogometaši, vaterpolisti, rukometašice, sinkro plivačice, boćari i – Robert Kišerlovski. Biciklist koji je prvi u povijesti Hrvata stao na postolju na – Giro d Italia (97. izdanje!).
Kišerlovski je prošle subote bio drugi (isto vrijeme kao i pobjednik Ulissi), prve brdske etape (174 km), pedalirao 4;47:47 sati. Program prehrane slaže mu drugi Riječanin, Vladimir Miholjević, koji je na Giru nastupio deset puta.
Istog su dana rukometašice Zameta izgubile u finalu Kupa Hrvatske od Lokomotive. Bez obzira na to što pobjednici pišu povijest, Zamećanke su ostvarile fenomenalan uspjeh pod vodstvom Adriane Prosenjak. Ponosan je i saborski zastupnik Luka Denona. Nadmašio je ministra Željka Jovanovića, koji je prije ustoličenja bio »drugi čovjek« (ne može Jovanović biti – drugi…) muškog rukometnog kluba Zamet. Denona je tiha voda… Najbolja investicija u sportu je u – trenera, rekao je najtrofejniji hrvatski trener Ratko Rudić. Denoni se dogodila – Adriana!
Čedo Vukelić je samozatajni boćarski trener Vargona, koji stvara – šampione. Davor Ćuška, predsjednik kluba, kočoperi se poput pauna, svom je gazdi Goranu Brašniću (Vargon) darovao naslov prvaka Hrvatske. Prošle subote boćari Vargona su u Kupu Europe (četvrtfinale) svladali aktualnog prvaka kontinenta, talijansku BRB Ivreu (12:10) i mogli bi napraviti senzaciju.
Treću godine zaredom apsolutni pobjednik prvenstva Hrvatske su sinkro plivačice »Primorja Acqua Maris«. Riječke sirene, ljepota u pokretu. Željko Vidan, predsjednik Sportskog društva Primorje 08., brine o društvu koje povijest piše od početka prošlog stoljeća. Uskočio je svojedobno i na nasukani vaterpolski brod, kada su svi bježali. Uprava i igrači… Ostali su samo Vidan, Roje i – prijatelji! Počeli su se vraćati Barać, Glavan, Car… I stigao je Predrag Sloboda. Voda novog bazena je zakuhala. Vidan je bio ono što je pokojni Robert Komen bio za HNK Rijeka – spasitelj.
Sloboda i Mišković su Riječanima podarili radost i veselje. Vaterpolom i nogometom. Primorje je osvojio naslov nakon 76 godina. U dvije godine pet trofeja, po dva Kupa i dvije Jadranske lige, ali ove sezone – naslov prvaka. S najjačom loptačkom ekipom svih vremena na ovim prostorima.
Sloboda nije kockar, dapače, uvijek igra na sigurno. Ima momčad koja je prvi favorit Final Sixa, završnog turnira Lige prvaka, krajem mjeseca u Barceloni. U polufinalu Barcelona (?), u finalu Radnički iz Kragujevca? Možda! Sport nije matematika. Primorjaši su, međutim, spremni za povijesne bitke. Osvajanja Europe. I Paulo Obradović s jednim koljenom, kao i trener Ivan Asić, koji je jučer umjesto na prijamu kod gradonačelnika Obersnela, izlazio iz splitske bolnice, na kućnu njegu. Bolni problemi s kamencima iziskivali su kirurški zahvat. Ivan je najnesretniji čovjek na svijetu, ne može voditi treninge. Ali, bit će sigurno na klupi u Barceloni.
Dvoglavi orao, trofej Kanala Ri, djelo ruku umjetnika Tonyja Ambrozicha, uručen je u ponedjeljak najboljem igraču HNK Rijeka u izboru riječkih novinara – Ivanu Močiniću. U veličanstvenoj sezoni pod stijenama Kantride blistao je jedan od najmlađih, dijete Rijeke. Čudesan tjedan riječkog sporta. Nikada toliko radosti. Nogometaši su vučna lokomotiva, ostali su vagoni puni dragocjenog tereta. Vrijeme je za ludu »Noć pobjednika«.
