Promjene prema ukidanju prireza i veće autonomije lokalnih jedinica u dijelu poreza na dohodak ne donose u naravi ništa posebno u kontekstu moguće promjene tereta za građana ili prihoda za gradove. No, smatram da je to pozitivno jer daje veću fleksibilnost gradovima i općinama u Hrvatskoj da sami izaberu svoju poreznu politiku, jer ne odgovara ista politika svima, rekao je Saša Drezgić, dekan riječkog Ekonomskog fakulteta na prvoj tribini RiVizija: Rijeka danas i sutra koju je, pod nazivom Novi ritam poreza, organizirao Klub vijećnika Akcija mladih, Unije Kvarnera, Maša Magzan i Iva Rinčić, a koja je održana u Hrvatskoj čitaonici Trsat.

Raspravljalo se naravno o reformi koja podrazumijeva ukidanje prireza, što se u Rijeci planira nadoknaditi povećanjem poreza na dohodak, koji je lokalni prihod, ali je sada i na jedinici lokalne samouprave da odluči koliki će biti, kao i o nizu najavljenih prijedloga poreznih opterećenja, poput povećanja paušala na krevete, odnosno iznajmljivanje u kratkoročnom najmu, komunalnih doprinosa i slično. Drezgić je rekao da su na fakultetu konkretno radili za nekoliko općina simulacije, i ne moraju, kaže, svi imati iste stope jer i nemaju svi iste bazne uvjete.

– Kad je npr. riječ o nekoj manjoj općini, tamo možda uopće nema pojedinaca s visokim dohotkom, i onda je najgornja stopa nebitna: nitko pod nju ne potpada. U velikim gradovima međutim, Rijeci Splitu, Osijeku, jako puno građana ima veći dohodak, no opet najbogatiji ljudi, poduzetnici, uopće najčešće imaju neku poduzetničku plaću koja je minimalna, a sve prihode ostvaruju iz dobiti koja naravno ni nije zahvaćena ovim porezom. Znači, tematika je kompleksna. I što se tiče ove situacije i prijedloga u okviru grada Rijeke, svaki grad, pa i Rijeka, mora ubrati određenu količinu prihoda za onaj dio javnih usluga koje daje. Neki daju manje javnih usluga, neki više. Najčešće općine, bez obzira što u našem sustavu imaju identična prava i obveze kao i veliki gradovi, u samoj naravi ne pružaju tako visoku razinu javnih usluga pa zato mogu imati i manje opterećenje. Konkretno, grad Rijeka je ogroman servis svim općinama u okruženju i sasvim je normalno da grad Rijeka ima veće porezne terete nego bilo koja općina u okolini, da li govorimo o npr. Matuljima, Viškovu, Kostreni itd., jer se svi naslanjaju na infrastrukturu grada Rijeke, govorimo li o sportskoj, kulturnoj i slično. Sada je samo pitanje, otkuda ćemo ubrati te prihode, a to nije priča jednaka za sve sredine. Hoćemo li ih uzeti iz potrošnje, imovine ili iz dohotka? PDV uzima središnja država. Imamo imovinu, no kod nas se 60 do 80 posto uzima putem poreza na dohodak, dakle ide iz dohotka, a samo manji dio iz imovine, i to nešto malo poreza na nekretnine, a dominantno iz komunalnih naknada. Drugim riječima, u Hrvatskoj općenito jako malo oporezujemo imovinu, a kakav će biti omjer, sada više ovisi o određenoj politici grada, koja je opet definirana specifičnim kontekstom, pojasnio je Drezgić.

Sveta Nedjelja: Smanjili poreze, a povećali prihode

Gabrijel Deak, zamjenik gradonačelnika Grada Svete Nedjelje, kaže da su oni odlučili ići u suprotnom smjeru od većine, s ciljem da povećaju investicijsku klimu i rasterete građane.

– Nismo išli samo u ukidanje prireza nego i niz drugih poreznih rasterećenja. Išli smo prema industrijama koje želimo privući, pa smo donijeli i odluku o ukidanju komunalnog doprinosa i rasterećenju komunalne naknade za prvu i drugu godinu djelovanja firme dok ne stane na noge. Na dobrom smo položaju, željeli smo to iskoristiti, a s druge strane i potaknuti doseljavanje i popraviti demografsku sliku. Osim što smo dakle ukinuli prirez oslobodili smo mlade obitelji također plaćanja komunalne naknade i doprinosa za obiteljske kuće, pa su mnogi kod nas odlučili graditi svoj dom, a opet su nadomak Zagreba, jer je sve vrlo blizu i dobro povezano. Rezultat je da smo bez obzira što smo smanjili porezno opterećenje, u godinu dana kroz investicije i doseljavanje, vratili sve u proračun. On je dakle bio veći no u trenutku u kojem smo ga de facto odlučili smanjiti. I sada idemo u suprotnom smjeru od veliki gradova, idemo u smanjenje poreza na dohodak, i gornje i donje stope, i vjerujem da će nam se doseliti i ljudi s visokim dohocima, kaže Deak, dodajući međutim da je istina da nije svima isto; oni su odlučili iskoristiti položaj, blizinu većih središta, privući ljude, no, veli, istina je da i njihovi građani neke servise, kojih kod njih nema, konzumiraju u Samoboru, jer je to veliki grad. To što su mali, dodaje, omogućava im da budu fleksibilni. Boris Popović, poduzetnik i predsjednik Poslovnog kluba PartneRI, nadovezao se na ovaj primjer, gdje su se porezi smanjili, a prihodi još i povećali jer se povećala baza.

Rijeka kao ružno pače

– U našoj županiji pak samo 12 gradova i općina ima prirez, od njih 36. Znači, kod nas su ljudi mogli ići u 24 općine ili grada izvan Rijeke u kojima neće platiti prirez, a sada ne više samo ni prirez, nego ni porez na dohodak. Prema tome, izgubili smo u Rijeci ogromnu količinu i novaca i ljudi, i to se nastavlja. Da smo stavili prirez na nulu, povećali bi broj stanovnika, povećali bi bazu i na kraju imali više. Moraš dati da bi dobio, to svaki poduzetnik zna. Prije nego potrošiš – zaradi, a mi nismo orijentirani na prihode i kvalitetu, nego na rashode i prosječnost. Cijelo vrijeme idemo na prosječnost, i rezultat je prosječnost: postali jedan vrlo prosječan grad i županija, a konkurentnost nam drastično pada, rekao je Popović. Nedo Pinezić, turistički poduzetnik, kaže da na prvom mjestu moraju biti građani, ljudi koji tu imaju prebivalište i koji poreznim prihodima pridonose i stvaraju novu vrijednost. Njih treba rasteretiti, a turizam je za naše područje ključan. Osvrnuo se također na brojne prazne stanove koji ne donose ništa, dok se s druge strane penaliziraju poduzetni građani.

– Veliki gradovi su čini se odlučili da im je turizam smetnja, odnosno neki ekstraprofit koji valjda treba i dodatno oporezovati i tako stjerati ljude u kut, da odustanu, odsele, nekretninu pretvore u čuvanje kapitala ili pak prodaju stan u Rijeci i kupe negdje drugdje. Rijeka ionako spada u gradove koji gube stanovništvo i trebalo bi sve mijenjati u korist građana, a turizam nije cilj, nego sredstvo da poboljšamo prilike za život i pomognemo gradu da promijeni svoje ruho. Rijeka je kao ružno pače prema Trstu i zaista treba novi ritam, ali po uzoru na Trst. Rijeka je najlješpi srednjeeuropski grad u Hrvatskoj na moru, s bogatom poviješću i kulturom, i taj novi sjaj definitivno zaslužuje, zaključio je Pinezić.

Mrtvi kapitali

Popović kaže da nam je u Rijeci demografija katastrofalna, infrastruktura iz pretprošlog, a obrazovanje iz prošlog stoljeća….

– Imamo jako puno neaktivne imovine. Zadnji podaci govore da je u cijeloj Hrvatskoj stanova u kojima nema potrošnje struje 276 tisuća. Zagreb ih od toga ima 50 tisuća, a rekao bih da ih je u Rijeci 30 tisuća, što je ogroman mrtvi kapital. I cijelo vrijeme je mantra da Rijeka nema prostora, da se nema gdje širiti, a pogledajte samo u centru Rijeke koliko imamo prostora koji su neiskorišteni, bivši prostor Ine, cijela industrijska ulica, samo se ne koriste. Vlasnike treba stimulirati da ih koriste, tako da oporezuješ neaktivnu imovinu, s druge strane smanjiš poreze na rad, na sve aktivnosti koje ljudi imaju, da bi stvorili vrijednost. Fokusiraj se na prihode, ne na rashode; na kvalitetu, a ne na potrošnju, poručio je Popović.