Maske u zajedničkim prostorima, svakodnevno mjerenje temperature, izostanak nekada uobičajenih aktivnosti i druženje svedeno na minimum, već su tri tjedna svakodnevica života u učeničkim domovima.

Pod posebnim korona režimom u primorsko-goranskim učeničkim domovima živi više od 900 srednjoškolaca, a njih 264 za svoj drugi dom odabralo je Učenički dom Podmurvice. U usporedbi s domskim životom kakav je bio nekada, ovaj današnji život, kaže maturant Simon Malnar, pomalo je neobičan.

– Od prvog razreda smješten sam u istom domu i sada je pomalo neobično, ali bez maski, dezinfekcije i higijene ne bih čuvao sebe, a tako i druge. Svi se pridržavamo pravila, svi nosimo maske, održavamo razmak, a u kantini su postavljeni pleksiglasi tako da ovdje mjesta zarazi nema.

Nekada je sve bilo opuštenije, a sada je sve pod povećanim oprezom, priča Simon koji je učenik Salezijanske klasične gimnazije i svakog vikenda putuje kući u Prezid zajedno s mlađim bratom koji pohađa istu školu i smješteni su u istoj sobi.

Tek je kod kuće, kaže Simon, atmosfera opuštena, jer i u školi pod nastavom sjedi se s maskama. – Nije lako cijeli dan nositi masku. U sobama nismo obavezni biti s maskama, ali u zajedničkim prostorima moramo nositi.

Većina aktivnosti koje smo prije imali, sada se odvija online. Ja sam u fotoskupini i sve odrađujemo online. Druženje u domu je svedeno na minimum, ali nije da nema druženja izvan doma. Ipak, nije to druženje da se ljubimo i grlimo, sve je s oprezom, priča Simon.

Što manje »miješanja«

Kao i Simon, i Filip Jurković s Krka u Učeničkom domu Podmurvice od prvih je srednjoškolskih dana, a za domski život pod uvjetima koje nalaže epidemija kaže da njemu osobno nije težak, ali spremačicama sigurno je.

– Maske, udaljenost, pleksiglas i dezinfekcija su glavne karakteristike koje sada život čine drugačijim u domu, ali to nama i ne otežava toliko, koliko otežava spremačicama koje sada imaju puno više toga za čistiti.

Razlika je i u tome što se ne mogu sve aktivnosti održavati kao prije i što se ne možemo miješati kao prije, kaže Filip koji, kao i Simon, u školi ima obavezu nošenja maski. – Idem u Srednju školu za elektrotehniku i računalstvo. Maske su pod nastavom obavezne, jer nema tako velike učionice u kojoj se između 20 ili 30 učenika može osigurati razmak od 1,5 metara, ističe Filip.

Osim stalnih dezinfekcija, prilagodio se i rad blagovaonice. Na stolove smo stavili pregrade od pleksiglasa, a na isti je način odvojen i poslužni pult. Vrijeme za prehranu je produljeno pa se obroci počinju posluživati već u 6 ujutro i sve do okončanja kasne večere koja uz najavu traje i do 22 sata.

Termini koje smo ranije imali za sva tri obroka sada su produljeni, kaže ravnateljica doma Ljiljana Kencel.

Učenici su u domu smješteni u sobe koje imaju dva do četiri kreveta, i to na način da sobu dijele učenici istog razreda ili škole kako bi se smanjilo njihovo miješanje, a iako se u Domu odvija daleko manje slobodnih aktivnosti nego je to uobičajeno, ipak se nastoji maksimalno organizirati sve što se može, kaže ravnateljica Kencel.

– Puno toga se promijenilo i za učenike i za djelatnike, jer za dom je uobičajeno da je mjesto ljudske topline, empatičnosti i bliskog kontakta. Nama koji 30 godina radimo u domu nezamislivo je ne družiti se s učenicima, a sada se odgojitelji ne smiju zadržavati u sobama, ističe ravnateljica.

Dodajući kako život u domu traje 24 sata sedam dana u tjednu, Kencel kaže da bi po ugovoru dom zapravo trebao raditi samo pet dana, ali zbog učenika koji iz obiteljskih ili ekonomskih razloga ne odlaze vikendom kući, radi se cijeli tjedan.

Sve aktivnosti online

– U ožujku su se pred svih nas stavili novi izazovi. Nestao je bliski kontakt s učenicima, ali putem raznih platformi ostali smo u kontaktu s njima i nastavili smo s provedbom svih aktivnosti koje su se mogle preseliti u online okruženje. Provodimo petnaestak izbornih programa i desetak posebnih programa iz sporta, kulture te raznih kreativnih i preventivnih programa.

Sve smo to nastavili provoditi online, a naši odgojitelji su nastavili pružati podršku učenicima na isti način. Sada već tri tjedna radimo pod promijenjenim uvjetima. I dalje se dio tih aktivnosti provodi online, a koliko se god može, aktivnosti se provode i na vanjskom prostoru gdje se za učenike iste skupine održavaju sastanci i radionice, navodi Kencel.

Nije se odustalo ni od rekreacije, a teretana i sportske dvorane koriste se na način da u njima borave učenici iste sobe ili skupine te se poslije svakog korištenja provodi dezinfekcija. Međutim, iako su uvjeti života u domu strogi i bitno drugačiji nego prijašnjih godina, ravnateljica zaključuje da su učenici disciplinirani i odgovori, štoviše, kaže, odgovorniji nego mnogi odrasli.

Spremačice padaju s nogu

Činjenicu da su upravo spremačice dio osoblja na koji je pao najveći teret osiguravanja svih zadanih epidemioloških uvjeta potvrđuje i ravnateljica Ljiljana Kencel. Njihov se petodnevni radni tjedan pretvorio u sedmodnevni i dezinfekcija se obavlja od jutra do mraka.

– Upravo je organizacija radnog vremena spremačica bila izuzetno zahtjevna. Kupili smo i stroj za dezinfekciju kako bismo im olakšali posao. Blagovaonica se stalno dezinficira, svi zajednički prostori i sanitarni čvorovi, kao i šalteri i kvake u sobama.

Tijekom noći noćna služba dva puta dezinficira sanitarne čvorove i hodnik. Jednom se to radi u 1, a drugi put u 4 sata ujutro. Stigne se sve, ali uz puno truda. Zatražili smo od Ministarstva znanosti i obrazovanja odobrenje za zapošljavanje još jedne spremačice, jer po površini doma imamo pravo na to.