Da bi se u Primorju, pa i Hrvatskoj i Europi, našlo mjesto gdje se maškare, mačkare i pust vole više nego u klanjskom kraju, moralo bi se uložiti puno truda, a ni tada uspjeh potrage ne bi bio garantiran. A baš takav se veliki trud, angažman i vrijeme u klanjskim naseljima ulaže svakog pusta kako bi njihove maske i kostimi izgledali što bolje, pusne fešte bile veselije, a tradicija jača i življa. Da su maškare za Klanu, Studenu, Škalnicu i Lisac ozbiljna stvar koja okuplja ljude iz skoro svake familije ne govori samo užanca koja je ondje stara preko 150 lit, nego i sljedeća činjenica. Iz jedne od najmanjih primorskih općina dolaze čak četiri karnevalske grupe s ukupno gotovo 400 sudionika, svaka sa svojim alegorijskim kolima i bocunima dobre volje i energije s kojima su sudjelovale na ovogodišnjoj maškaranoj povorci na riječkom Korzu.

Tradicije – 150 lit

Najviše maškara tradicionalno okupljaju u Studeni, čija je udruga centrom Rijeke prošla u svom borbenom izdanju, kao Mongoli ratnici. Kako kaže Vedrana Piković iz Maškara Studena, njihova je ekipa već uigrana jer se ovaj običaj njeguje desetljećima.

– Bilo nas je otprilike 160, imeli smo vela alegorijska kola, bilo je žestoko. Na Korzu smo od prvih, ali sako lito nas je se više. Dosta je mladih ki pripeljaju svoje prijatelje kimi se zapijaža pa dojdu i drugo lito i zovu svoji prijatelji. Pust je kratak ovo lito, pa smo imeli samo dva gostovanja, bili smo i va Puli na karnevalu, ali inače nas zovu sakamo, i va Banju Luku i va Crnu Goru, govori Piković.

Foto Milivoj Mijošek

Maškare iz Studene obavile su i svoja tradicionalna obahajanja i spalile pusta na pusni utorak, a pod njihovom je organizacijom održana i najjača fešta u okolici, Zimsko maškarano druženje na kojem općinske vlasti predaju svoje ključeve.

– Druženje organiziramo sako lito, bilo nan je 13 maškaranih grup, ali dojde i puno njih ostalih. Parićevali smo jotu za se grupe, 500 porcij smo podilili, a uz grupu Fiesta bilo je pijače i tancih do jutra, kaže Vedrana Piković.

Klanjci su, kaže Milica Bilen, svoga pusta spalili na pusni pondiljak jer ih zavjet star točno 156 godina obvezuje da se na utorak ne smije raditi ništa. To je tako ostalo do današnjeg dana.

– Deca se jutro va školi mačkaraju i spreda nje pale majhanega pusta, malo se provesele i onda s mačkarami gredu pobirat po selu. Na šest ur se na Vasih čita vrabac kadi je na humorističan način opisano se kaj se je dogodilo kroz lito va selu, onda se pali pust, plešu mačkare, zasope muzika i va Kino sali imamo ples. Si već znaju kako to gre, si su parićani. Poli nas ta dva dana nema stajanja, pa ki živ ki mrtav. Krepat ma ne molat, veselo navodi Bilen koja je zajedno s još 90-tak Klanjica i Klanjcih na Riječki karneval stigla kao nomad.

– Maska nam se zvala Klanjska čerga. Kostimi smo dilali saki za se na zadanu temu, a saki ih ukrašava na svoj način, dali smo si mašti na volju. I potli Korza skoro niki ne gre doma, niki ostane va gradu, a čuda nas se ferma va Rupi kadi se maškare z celega kraja si skupa podruže. Fešta onda bude i poli Fojke, naše oštarije va Klani od kuda se kreće i kadi se finjiva, govori Milica Bilen.

Foto Milivoj Mijošek

Škalnica i Lisac ne zaostaju

Obilježavanja pusta ozbiljno su se i jako uhvatili i u Škalnici. Ma ča jako, najjače ča moremo, govori Mateja Korić iz Škaljskih mačkara koji su za ovu godinu spremili novu masku.

– Lani smo na Korzu bili prvo leto, a ovo smo bili veseli škaljski boksači. Bilo nas je 80-tak, imeli smo puno dece, puno je tu familij, a jedini uvjet za članstvo nan je da se ima neka veza sa Škalnicun, pa bil to nono ili nona. Skoro pol mesta je va mačkarah, taj dan va mestu nećete nać skoro nikiga, i none gredu va publiku i slikaju nas, kaže Korić koja je svoje mjesto potaknula da se ujedini i angažira oko mačkara.

– Bilo mi je dosadno, imela san višak vrimena, a veliki san ljubitelj Škalnice i svoga kraja. Smislela san da bimo šli na Korzo, računala da će nas bit 40-tak, ali si su to jako dobro prihvatili i dali nan podršku i sad nas je duplo toliko. Mislin da ni kuće va Škalnici ka ni z nami. Ovo lito smo bili na Viškovu, va Lovranu, va Klani, saki vikend gremo posjetit pusne tance ako moremo, ističe glavna i odgovorna kada su u pitanju mačkare kod Škaljanih.

Foto Milivoj Mijošek

Veselo je bilo i u Liscu, najsjevernijem naselju klanjske općine koja je također drugu godinu zaredom u Rijeku poslala svoje karnevaliste. Denis Iskra navodi kako ni Lisac ne zaostaje za visoko postavljenom letvicom što se omjera između mačkara i stanovnika tiče. I tamo pola sela u pustu sudjeluje, a druga polovica ga prati.

– Stareji ljudi će znat da tu lokalno nas z Lisca zovu i znaju ko Švicarci, kad se popneš i prideš gore na Lisac i vidiš okolo brda, to je ko da si va Alpah. Od tu je nastala ideja za našu masku, a ja san uz pomoć par prijateljih to pokrenul. Kako do lani 15 lit nismo bili aktivni po karnevalih nego samo lokalno, pojavila se naša želja da se ponovo damo va to. Interesa mamo, manja smo grupa, ali nas je 40-tak, ističe Iskra.

Kada je o Liščanima riječ, oni su svoju tradiciju odlazaka na karnevale nanovo oživjeli. Od 90-tih godina pa sve do 2011. njihova je maska bila redoviti gost, a sada je to ponovno slučaj.

– Bili smo dosta aktivni, sakamo smo hodili dok su to naši stareji vukli i držali. Ali pust nan je obavezan, standardno ga dižemo na Antonju i palimo na pusni utorak. Ča se tiče mačkar va Klani, lepo je čut da nas je se skupa toliko, 400 sudionicih je lep broj, kaže Denis Iskra, kao i njegovi kolege ponosan što dolazi iz kraja koji toliko njeguje i cijeni pust i maškarane običaje. A kad već je pust pasal, ni druge nego čekat da in drugo lito pride opet. Pa da se opet si va klanjskoj općini ujedine i provesele kako samo oni znaju.