Nema ovdje mjesta priči i komentarima. Potpunu tišinu tu i tamo narušava samo šuškanje novinskih stranica. Navrati tu i tamo pokoja dama, ali već prvi pogled po prepunim stolovima jasno daje do znanja da je jači spol daleko zastupljeniji. Nekima koji dolaze godinama listanje tiska je neizostavna svakodnevica
RIJEKA » Stranicu po stranicu, jedne novine pa druge, treće i tako nekoliko sati dnevno u potpunoj tišini svakog dana u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka izreda se dvjestotinjak vjernih čitatelja kojima je prelistavanje tiska neizostavna svakodnevica. Ima njih koji, kaže knjižničarka Milena Lončar, navraćaju već godinama, a sve su to, dodaje, dobri dečki. Vremešni, ali dobri dečki koji žele biti u toku sa svim novostima. Navrati tu i tamo pokoja dama, ali već prvi pogled po prepunim stolovima jasno daje do znanja da je jači spol daleko zastupljeniji. Upravo kako kaže Lončar, vremešni dečki zadubljeni u najnovija novinska izdanja koji potpunu tišinu tu i tamo narušavaju samo zvukom okretanja novinskih stranica, jer kako su nas odmah upozorili, nema ovdje mjesta priči i komentarima. Tu vladaju red i disciplina, baš kao u razredu, a iako je doba kada su sjedili u školskim klupama odavno prošlo, jako dobro znaju kako se pravila treba pridržavati.
Zagrijani za Novi list
– Malo je dama ali su prave. Malo nam nedostaje kisika ali dobro je dok se čita. Većinom navraćaju korisnici treće životne dobi, malo je mladih, a dnevno kroz Čitaonicu prođe dvjestotinjak čitatelja. Najviše se čitaju dnevne novine i svi su »zagrijani« za Novi list. To je prioritet, a nakon toga dolazi Burza, kaže Lončar.
Dodajući kako ima tu i zgodnih mušketira, Lončar kaže da posjetitelji u Narodnoj čitaonici provode najmanje sat vremena dnevno, ali nerijetko bude to i daleko više, a ponekad navrati i pokoji stranac, ali više da bi razgledao nego da bi pročitao nešto.
– Imamo mi i strani tisak, sve hrvatske dnevne novine i 65 različitih časopisa. Apsolutni prioritet su dnevne novine, ali vole čitati i »Moj majstor«, »Burzu nautike«, »Moj lijepi vrt« i »Otvoreno more«. Bez obzira koje je doba godina i dana Čitaonica je uvijek puna, navodi Lončar.
Dodajući da među njenim vremešnim dobrim dečkima najstariji redoviti gost ima 90 godina, Lončar kaže kako ima i starijih, no nisu tako vjerni redoviti posjetitelji. U tu kategoriju redovitih gostiju koji dan bez novinskog papira u ruci ne mogu zamisliti svakako spada Dragutin Polić, a ono što je u njegovom danu neizostavno je Novi list.
– To mi je kao hrana i lijek. Dolazim svakodnevno u Čitaonicu i najprije pročitam Novi list, a onda krenem na novine sa sportskim sadržajem, jer cijeli sam se život bavio sportom i bio sam nogometni sudac. Dolazak u Čitaonicu postao mi je ritual od kada sam prije dvije godine otišao u mirovinu. Dnevno ovdje provedem dva do tri sata, otkriva Polić.
Sve počelo u mirovini
Njegov čitaonički kolega Ante Petrović ima iza sebe zavidan staž dolazaka u Narodnu čitaonicu, jer njegova veza s tim hramom dnevnog i tjednog tiska traje već puna dva desetljeća. Sve je počelo, kao i kod većine, odlaskom u mirovinu, a bivši pravni savjetnik kaže – bolje u Čitaonicu nego kavanu. Na pitanje znači li takav zavidan staž svakodnevnih posjeta Čitaonici i da poznaje većinu ostalih gostiju, Petrović kaže da to baš nije tako.
– Znamo se iz viđenja, ali ovdje vam je kao u razredu. Tišina, nema velike komunikacije. Stignete nešto prokomentirati ako je tu prijatelj, ali to nije baš često. Pretplaćen sam na Novi list pa za razliku od većine ne dolazim zbog njega, nego zbog ostalih dnevnih novina. Obično provedem dva sata dnevno čitajući i gotovo sam svaki dan ovdje, priča Petrović.
Iako za većinu čitanje dnevnih novina predstavlja glavni razlog dolaska, to nije pravilo i za Spomenka Tomca, jer iznoseći mišljenje kako je dnevni tisak banalna stvar koja se stalno mijenja, Tomac ističe kako je tjedna novina pravo štivo.
– Dnevno imate na TV-u, a tjedni tisak donosi interesantno štivo. Dolazim ovdje jednom tjedno posljednjih godinu dana, kaže Tomac dodajući kako Čitaonica već stoljećima obavlja svoju funkciju.
I u pravu je, jer punih 165 godina Narodna je čitaonica sjedište kulturnog i društvenog života. Nekada se ovdje osim komentiranja aktualnih vijesti moglo sudjelovati na zabavama, plesovima ili pak s balkona gledati karneval, a ni danas nije puno drugačije, jer i dalje Čitaonica predstavlja mjesto okupljanja ne samo zbog šuštanja novinskog papira, već i predstavljanja knjiga, tribina i drugih događanja vezanih uz pisanu riječ.
