RIJEKA  Marija Saršon već 13 godina svake druge subote uputi se na Korzo, gdje zajedno s drugim volonterima Društva za zaštitu životinja Rijeka u direktnom kontaktu sa sugrađanima pokušava utjecati na povećanje svijesti ljudi o životinjama te udomiti napuštene štence.

Svatko tko je poznaje zna da je riječ o ženi koja se oduvijek podjednako brinula i za ljude i za pse. Radila je u Crvenom križu, Civilnoj zaštiti, a koliko je bila senzibilizirana za potrebe ljudi u nevolji, nije mogla zatvoriti oči ni na potrebe napuštenih pasa. Jedna je od osnivačica Društva za zaštitu životinja Rijeka, koje djeluje još od 1993. godine.

– Okupili smo se u ratno vrijeme. U toj teškoj situaciji nitko se nije brinuo za pse. Prvi pas došao je kod naše predsjednice Zdenke Jelovčan s bojišta, iz Like. Radilo se o ozljeđenom škotskom ovčaru, a donijeli su nam ga naši branitelji. Oskar, tako mu je bilo ime, ostao je kod Zdenke do kraja svog života. U Društvu sam otpočetka i bit ću dok sam živa, priča Marija Saršon.

Društvo je najprije imalo privremeni azil u Tibljašima, a od 2002. godine djeluju na sadašnjoj lokaciji, uz cestu što od Viškova vodi prema Kastvu. Otad, redovito, dolaze na Korzo, udomljavaju štence i zainteresiranima dijele promotivne materijale i brošure.

Briga za 150 pasa

– Uporni smo, dolazimo i po kiši i po suncu, poput poštara smo, ništa nas ne može zaustaviti. Bilo je teško, no uspjeli smo kroz više od dva desetljeća održati kontinuitet djelovanja. Nositelji smo mi stari, a mladi dolaze i pomažu nam. Ljudi nas već znaju, dođu na štand, udomljavaju pse, stekli su već povjerenje u nas, napominje Saršon.

Na štandu Društva na Korzu postavljena je i kasica, u koju svatko malo netko od prolaznika ubaci pokoji prilog. Svaka kuna Društvu dobro dođe, jer njihovi volonteri svakodnevno se brinu za oko 150 pasa, od kojih nisu svi smješteni u azilu, već ih je dio na čuvanju u privatnim domovima.

– Svatko na svoj način pomaže. Ne mogu svi djelovati kao i mi pa svo slobodno vrijeme posvetiti napuštenim psima. Pomaže se na razne načine, netko donira novac, netko hranu, a nedavno nam je vlasnica Riviera Dekora iz Matulja donirala novu tendu za potrebe našeg azila, kaže Saršon.

Objašnjava da se ovim poslom ne može baviti netko tko ne voli životinje.

– Nije to nešto što čovjek može naučiti, ne može se samo tako priviknuti na ovaj posao. Moraš imati osjećaja za životinje pa ti ništa neće biti teško.  Imam obitelj, djecu, unuke, privatni život zbog ovog uvijek malo pati, ali suprug je isto ljubitelj životinja pa sve uspijemo uskladiti. Može se, iako nije baš lako. Bitno je da čovjek hoće i da ima ljubavi prema životinjama. To nikad ne umre u vama. Uvijek smo imali po tri psa. Trenutno ih imamo dvoje, a moja kći, koja živi u istoj kući s nama, također ima dva psa. Moja djeca i unuci odrasli su uz životinje, i to je jedan od načina kako se stvaraju novi ljubitelji životinja, objašnjava Saršon.