snimio Marko Gracin
Rijeka i kiša oduvijek su dobro funkcionirale zajedno i ako nas u subotu smoči koja kapljica, neće biti kraj svijeta. A ako bude kiše, molim sve koji dolaze da umjesto kišobrana odaberu kabanicu, jednostavno su praktičnije za kretanje kroz veće skupine ljudi, i za razliku od kišobrana, neće zaklanjati pogled prema pozornici
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel u razgovoru za naš list govori o preuzimanju titule Europske prijestolnice kulture, programu u godini pred nama, kritikama i pohvalama, infrastrukturnim projektima i nasljeđu koje Rijeci ostaje iza 2020. godine.
Ovih dana i vi, i organizatori, i mnogi Riječani vremensku prognozu prate kao da je finale nogometnog prvenstva? Zapravo jedan dio programa otvorenja ovisi o vremenskim prilikama?
– Da, pratimo. Vjerujem da to svatko od nas radi prije nekog važnog događaja na otvorenom. Recimo, prije karnevala, prije važne utakmice, ili prije obiteljske proslave u vrtu. To je naprosto nešto što ide uz svako zbivanje na otvorenom. Nadam se da će nam vrijeme ipak ići u prilog te da će nas kiša u subotu zaobići. No, ako kiše i bude, program će se održati, spriječiti ga odnosno odgoditi može samo nekakvo orkansko jugo i jaki udari vjetra koji bi ugrozili sigurnost i publike i izvođača, vjerojatno i postavljenu opremu. Dakle, program otvorenja u luci može ugroziti samo veliko nevrijeme, a to se, prema prognozama, ipak ne bi trebalo dogoditi. A malo riječke kiše neće omesti niti izvođače, niti publiku, niti u luci, niti na ulicama i trgovima. Uostalom, Rijeka i kiša oduvijek su dobro funkcionirale zajedno i ako nas u subotu smoči koja kapljica, neće biti kraj svijeta. A ako bude kiše, molim sve koji dolaze da umjesto kišobrana odaberu kabanicu, jednostavno su praktičnije za kretanje kroz veće skupine ljudi, i, za razliku od kišobrana, neće zaklanjati pogled prema pozornici.
S obzirom da se moglo očekivati da će vrijeme ako ništa drugo biti »nestabilno«, je li se mogao program otvorenja Rijeke Europske prijestolnice kulture možda i namjerno vezati upravo uz kišu?
– Mogao je, da, no i u tom slučaju bi ovisili o vremenu, ovaj put o kiši, i svi bi se pitali što ako ne bude kiše. Tako da se ponovno vraćamo na početak i činjenicu da svako događanje na otvorenom na neki način ovisi o vremenu.
Dodatna vrijednost
Kako ste i sami rekli, pred Rijekom je velik, ali i zahtjevan dan. Očekujete tisuće Riječana, ali i goste iz cijele Hrvatske i inozemstva. Jesu li svi sigurnosni aspekti pokriveni?
– Vjerujem da jesu. Grad Rijeka i tvrtka Rijeka 2020 koja provodi program Europske prijestolnice kulture surađuju s policijom i sa svim interventnim službama, dobro smo pripremljeni i očekujem da će sve biti u redu.
Uz naravno protokolarne dužnosti, što biste vi osobno izdvojili kao najzanimljivije događaje riječkog otvorenja EPK?
Prati se svaka kuna
U dijelu javnosti postoji i mišljenje kako će Rijeka završiti kao Maribor, odnosno da će ostati dug koji će građani još godinama otplaćivati?
– Nekima od nas čaša je uvijek napola puna, nekima napola prazna. Hoću reći da uvijek i kod svakog projekta postoje skeptici koji su uvjereni da srljamo u katastrofu. Primjerice, kada su se gradili bazeni, svako malo čula su se upozorenja da jurimo u propast, da će Grad bankrotirati i slično. No danas, desetak godina kasnije, imamo moderni bazenski kompleks, a krediti su otplaćeni uredno i u roku. Sada pak upozoravaju da ćemo završiti kao Maribor, da će EPK, posebno »Galeb«, uništiti grad, da će Grad bankrotirati i slično. A EPK je projekt iza kojeg uz gradski proračun stoji i država koja je samo za programe dala odnosno daje oko 10 milijuna eura i za koji smo iz EU fondova dobili oko 100 milijuna kuna. Isto tako, svatko tko nešto zna o EU fondovima razumije kako se u projektima koji se financiraju europskim novcem prati svaka kuna i da novce može dobiti samo ozbiljno i realno pripremljen projekt. Da, podignuti su i krediti, no sve je pomno isplanirano i uvjeren sam da ćemo i na EPK, posebno na infrastrukturu koja će ostati iza projekta, za desetak godina gledati kao i na bazene – imat ćemo art kvart u središtu grada, jedinstveni brod muzej, i otplaćene kredite.
Često se spominju i rokovi završetka infrastukturnih projekata, kao što je Dječja kuća, Gradska knjižnica i posebice brod »Galeb«?
– Što se tiče art kvarta odnosno »Benčića« u kojem se grade Muzej grada Rijeke, Dječja kuća i knjižnica, a već je otvoren Muzej moderne i suvremene umjetnosti, sve je u planiranim rokovima. Naime, otvaranje objekata planirano je kao dio programa EPK i oduvijek je ideja bila otvarati jedan po jedan. Prvi će, već na proljeće biti otvoren Muzej grada u Palači šećerane, zatim Dječja kuća negdje u lipnju, a s otvorenjem knjižnice planiramo zaključiti EPK projekt, dakle negdje početkom 2021. godine. »Galeb« nažalost kasni, iako se nadamo da će ipak biti dovršen početkom 2021. odnosno za trajanja EPK. No, i ako ne bude tako, on će ostati trajna kulturna vrijednost i nasljeđe EPK. A kasni zbog svima znanih političkih igara u Gradskom vijeću i opstrukcije tog projekta od strane dijela oporbenih vijećnika. Inače, i za »Galeb« smo dobili EU sredstva, i to oko 30 milijuna kuna iz EU fondova.
Identitet grada
Program otvorenja slavi riječku različitost, slavi radnike koji su grad izgradili, avangardne umjetnike prošlosti i sadašnjosti, riječku otvorenost i naslijeđe povijesnog europskog antifašizma, te slavi riječki bunt. Mislite li da će se u tom programu prepoznati svi građani Rijeke? Kakvu poruku želimo poslati Europi?
– Nije cilj da se baš svatko prepozna, štoviše, mislim da je takvo što zbilja teško izvedivo. Cilj je da se osjeti identitet grada koji svakako čine i radnici i buntovnici svih profila. I to ćemo, nadam se, uspjeti. A poruka za Europu, među ostalim je i da je Rijeka je otvoren, moderan, europski grad koji naglašavanjem svoje povijesne antifašističke pozicije, podsjeća i na temeljene vrijednosti na kojima je izgrađena suvremena Europa.
Uoči preuzimanja titule, u javnosti se proteklih tjedana najviše raspravljalo o privremenoj instalaciji zvijezde na Riječki neboder, Kožarićevom stogu sijena, cijeni tih projekata i je li to kultura kakvu Rijeka zaslužuje? Odnosno zamjeraju ideološki obojen program?
– Prvo da riješimo priču o zvijezdi na neboderu. Naime, riječ je o betonskoj zvijezdi u koju je zabijeno 2800 fragmenata koji simboliziraju 2800 poginulih partizana u bitci za Rijeku na kraju Drugog svjetskog rata, u jednoj od najkrvavijih bitaka uopće za vrijeme nacističke okupacije ovih prostora. Postavlja se na 75. godišnjicu oslobođenja Rijeke u Drugom svjetskom ratu i spomen je na žrtvu 2800 običnih, tzv. malih ljudi koji su branili svoje obitelji, prijatelje, svoju slobodu i u konačnici za to dali svoje živote. Takva instalacija zdravorazumski ne bi trebala predstavljati baš nikakav problem i samo zlobnici i neznalice ovu zvijezdu mogu povezivati za zvijezdom vojske koja je Hrvatsku napala u Domovinskom ratu.
No živimo u društvu čija vlast već desetljećima uglavnom blagonaklono gleda na činjenicu da oni koji ne mogu prežaliti što su partizani ‘45 pobijedili naciste i njihove suradnike, postaju kreatori javnog mijenja, u društvu koje dopušta paušalne revizije povijesti i manipulacije, u kojem tiha većina za koju sam siguran da postoji i koja može promijeniti stvari, nažalost postaje sve tiša. U takvom društvu naprosto je nužno podsjećati na antifašističke vrijednosti na kojima je nastala Hrvatska i čitava Europa i kojima se civilizirani svijet ponosi. I baš je zato što još uvijek postoje oni koji se dižu na zadnje noge kada se odaje počast poginulim partizanima, potrebna ova zvijezda na neboderu. Inače, projekt zvijezde na neboderu provodi se u sklopu programskog prava EPK Doba moći kroz koji se problematizira, primjerice, i Goli otok.
Dalje, sijeno i zvijezda tek su dio programa EPK i što god tko mislio o njima, ova dva projekta nikako nisu sva kultura koja se nudi jer prijestolnica kulture donosi preko 600 događanja, od instalacija do opera, izložbi i predstava i vjerujem da će u moru manifestacija svatko pronaći nešto za sebe. Uostalom, mnogima se svidio i stog sijena, i zvijezda na neboderu. Mnogima i nije. A takvi oprečni stavovi su dio života, dio kulture, pa je logično da prate i Europsku prijestolnicu kulture.
Je li projekt EPK, kako sam program otvorenja, tako i program koji nas očekuje u idućih godinu dana, imao dovoljnu nacionalnu vidljivost?
– Vrijeme će pokazati, no vjerujem da jest jer za otvorenje su bukirani svi riječki hoteli, a dobro je popunjen i drugi smještaj što govori samo za sebe. Dodatnu vidljivost projektu svakako će dati i samo otvorenje jer je za praćenje događaja akreditirano preko 200 novinara iz cijele Hrvatske i iz raznih europskih zemalja koji će Europom i Hrvatskom pronijeti vijest o Rijeci i svakako nam omogućiti novi zamah u turističkom razvoju.
Opipljiva ostavština
Što će Rijeci ostati nakon 2020. godine? Mnogi žale što se u sklopu ovog projekta nije sanirala lansirna rampa Torpeda, autobusni kolodvor…
– Uz činjenicu da ćemo se trajno upisati u kartu Europskih prijestolnica kulture, vrlo opipljiva ostavština projekta bit će art kvart u bivšem »Benčiću«, odnosno novo gradsko kulturno središte koje će bez sumnje generirati neke nove djelatnosti u svojoj neposrednoj okolici kao što su turistički sadržaji ili pak novi kulturni sadržaji poput, recimo, malih galerija i slično. Ostaje nam, naravno i brod »Galeb« kao nesvakidašnji brod muzej koji će zasigurno imati svoju publiku jer je i onakav ruzinav, na mrtvom vezu u Porto Barošu imao gotovo tjedne posjete novinara i znatiželjnika iz cijele Hrvatske, ali i iz raznih europskih zemalja. Ostat će nam i RiHub, zgrada Exportdrva na Delti u funkciji kulture, zabave i raznih drugih javnih programa, ali ostat će nam i golemo znanje u kulturnoj djelatnosti koje će, uvjeren sam, i u godinama koje dolaze biti dobro iskorišteno. Tu su i modeli kojima se razvija aktivno sudjelovanje građana u razvoju društva poput Civilnih inicijativa ili Zelenog vala i mnogi drugi projekti kroz koje se akumulira znanje i iskustvo koje nam može dati snažan zamah u daljnjem razvoju. Neće nam ostati obnovljena lansirna rampa jer, kao što sam već rekao, projekt je planiran realno i u izvedivim okvirima pa smo, prije svega, išli na stavljanje u funkciju objekata u vlasništvu Grada što je bio preduvjet za dobivanje novaca iz europskih fondova. Lansirna rampa se nalazi na lučkom području kojim upravlja Lučka uprava pa i njezina obnova prije svega ovisi o mogućnostima i planovima Lučke uprave.
Europska prijestolnica kulture nam definitivno neće donijeti niti novi autobusni kolodvor, a zašto je to tako vjerojatno objašnjava i sam naziv projekta. Jer EPK su prije svega programi u kulturi kojih je Rijeka za godinu u kojoj nosi titulu pripremila više od 600 i koji će, vjerujem pronaći svoju publiku i u Rijeci, i u Hrvatskoj, ali i u okolnim zemljama.
A projekt autobusni kolodvor u Rijeci nije samo kolodvor već i garaža za autobuse te garaža za automobile s 900 mjesta, nova prometna rješenja u središtu grada i komercijalni prostori. Upravo zato, vrijednost ove investicije raste a čak 0 milijuna eura što Grad Rijeka ne može osigurati sam, a da ne ugrozi funkcioniranje sustava. Isto tako, europski fondovi se do sada nisu mogli koristiti za izgradnju autobusnih kolodvora, a europska sredstva mogu se trošiti isključivo namjenski i to se strogo kontrolira pa tako nismo mogli, kao što neki zamišljaju, sredstva dobivena za »Galeba« utrošiti u kolodvor ili, recimo, vrtiće. Stoga radimo na pronalasku partnera koji bi preuzeo realizaciju komercijalnog dijela, dok bi Grad i gradska komunalna odnosno trgovačka društva realizirali ostatak projekta. Vjerujem da ćemo u tome uskoro i uspjeti.
Inače, Europska prijestolnica kulture projekt je od izuzetnog značaja za Rijeku koji će svakako odrediti daljnji smjer razvoja grada i koji će ga bez sumnje dodatno definirati. Isto tako, Rijeka je u Hrvatskoj za prijestolnicu kulture izabrana između devet hrvatskih gradova pa smo tako, primjerice, dobili prednost i nad Dubrovnikom, i nad Zagrebom, i nad Varaždinom ili Pulom. Također, idući hrvatski grad dobit će priliku nositi ovu titulu tek za dvadeset godina. Upravo mi je zato žao što se sada sve to svodi na kišu, autobusni kolodvor ili usporedbe s Mariborom. Jer projekt Europske prijestolnice u Rijeci zaista je velika priča i za naš grad, i za Hrvatsku.
