Na čak četiri godine Vlada je odgodila naplatu 10,63 milijuna kuna koje »3. maj« duguje državi za plaće svojih radnika još iz 2018. godine, jer bi u protivnom prisilna naplata značila blokadu računa društva, čime bi se zaustavio proces proizvodnje i posljedično stvorili uvjeti za pokretanje predstečajnog ili stečajnog postupka.

I ta činjenica govori dovoljno o tome koliko je krhak oporavak riječkog brodogradilišta i koliko je ono još uvijek ovisno o pomoći države.

Riječ je o dugu za isplatu tri minimalne plaće u »3. maju«, za rujan, listopad i prosinac 2018. godine, koje su isplaćene preko Agencije za osiguranje radničkih tražbina, za što je tada izdvojeno 12,5 milijuna kuna.

Ozbiljna situacija

U tri godine agencija i Vlada nekoliko su puta donosile odluke o odgodi naplate i prolongirale dug, odnosno Agencija je opozivala svoje zahtjeve za prisilnu naplatu koje je dužna podnositi po zakonu kako bi namirila uplaćeni iznos.

Riječki škver je prije dvije godine, točnije 19. prosinca 2019. godine, Agenciji uplatio 1,87 milijuna kuna. Budući da Agencija ne može bez suglasnosti Vlade donositi odluke čija vrijednost prelazi milijun kuna, Vlada je u ožujku ove godine dala suglasnost na Odluku Upravnog vijeća Agencije o odgodi dospijeća duga društvu »3. maj« do 31. kolovoza 2021. godine.

No, »3. maj« u tom roku, naravno, nije uspio vratiti dug. U obrazloženju odluke Vlada navodi da je početkom rujna ove godine iz »3. maja« stigao dopis u kojem se navodi prijedlog namirenja duga predstavljen Vladi, a u tom se dopisu kao »bitnu činjenicu ističe da bi pokretanje postupka prisilne naplate tražbina vjerovnika prema »3. maju« kao dužniku, prouzročilo blokadu računa brodogradilišta, čime bi se zaustavio proces proizvodnje i posljedično stvorili uvjeti za pokretanje predstečajnog ili stečajnog postupka«.

Ostali detalji namirenja duga, primjerice prema dobavljačima ili kooperantima, koji su dio prijedloga koji Vlada spominje u svojoj odluci, nisu navedeni i ostaju nepoznati, posebice kad je u pitanju isplata ili otpis duga.

No, koliko je u »3. maju« još uvijek ozbiljna situacija najbolje govori činjenica da je dug Agenciji nešto veći od deset milijuna kuna morao biti prolongiran na četiri godine.

Nakon nekoliko godina spašavanja »3. maja« i odobrenih dodatnih jamstava, u Vladi, naravno, nisu htjeli riskirati ni blokadu računa tog brodogradilišta, a vjerojatno im se još manje sviđa ideja stečaja ili predstečaja, iz kojeg su nastojali iščupati »3. maj« nakon što je prije četiri godine to brodogradilište s Uljanikom, u čijem je vlasništvu, potonulo u gubitke i blokade računa.

Vladi je zato bilo puno jednostavnije Agenciji dati suglasnost da odgodi naplatu duga i to do 31. siječnja 2026. godine. To znači da će, ako »3. maj« ne uspije pronaći novac prije isteka tog roka, do povrata duga Agenciji za osiguranje radničkih tražbina proteći više od sedam godina od kad su te plaće isplaćene radnicima riječkog brodogradilišta.

No, ta odgoda nije besplatna, u Vladinoj se odluci navodi da se »odobrava dospijeće duga, u iznosu od 10,633 milijuna kuna, uvećanom za zakonske kamate«.

Budućnost »3. maja« neizvjesna je i kad su u pitanju odnosi s Uljanikom, većinskim vlasnikom riječkoga škvera, koji je u stečaju, a ljetos je bio objavio javni poziv za prodaju 88 posto dionica »3. maja«, koji je završio bez službeno iskazanog interesa kupaca.

Isplata vjerovnika

U »3. maju« pozdravili su jučerašnji potez Vlade kojim je dala suglasnost da se naplata potraživanja AORT-a prolongira na početak 2026. godine.

– To je nastavak pozitivnih stremljenja Vlade prema opstanku »3. maja«, ocijenio je direktor riječkog brodogradilišta Edi Kučan, još jednom zahvalivši vjerovnicima na iskazanom povjerenju.

Potraživanja AORT-a, naime, dio su paketa namirenja preostalog trećemajskog duga prema vjerovnicima, u ukupnom iznosu od 104 milijuna kuna, na koji je u rujnu ove godine istekao dvogodišnji moratorij.

U strukturi tog duga, potraživanja trećemajskih kooperanata i dobavljača čine većinu, oko 70 milijuna kuna, dok ostatak neplaćenih potraživanja nastalih u razdoblju prije urušavanja Uljanik grupe čine takozvani institucionalni vjerovnici, kao što je AORT, HEP, a tu je i »stari« dug po osnovi koncesijske naknade te još neka manja potraživanja.

Kako je podsjetio Kučan, osnovu predloženog i prihvaćenog modela namirenja čini 47 milijuna kuna koje »3. maju« treba biti isplaćeno u sklopu predstečajne nagodbe pulske brodarske kuće Alpha Adriatic.

Taj novac će riječkom brodogradilištu, prema usvojenoj predstečajnoj nagodbi, biti isplaćen do zaključno 2026. godine, i to na način da će se polovica od tih 47 milijuna kuna, počev od nadolazeće godine, isplaćivati u jednakim kvartalnim ratama do konca 2025. godine, dok je za preostalu polovicu predviđeno da se jednokratno isplati u 2026. godini.

To je i razlog, kako doznajemo od Kučana, zašto se tražilo prolongat potraživanja AORT-a za 2026. godinu jer kako bi novac trebao stizati od Alpha Adriatica, tako su u »3. maju« i raspodijelili svoje vjerovnike.

Pa se polovica od tih 47 milijuna kuna, koji će se isplaćivati u ratama kroz iduće četiri godine, namijenila za namirenje duga prema trećemajskim kooperantima i dobavljačima, a drugi dio na već spomenute institucionalne vjerovnike.

Kako doznajemo od Kučana, one male vjerovnike, s iznosima do 10.000 kuna, riječko brodogradilište je isplatilo, dok će se onim kooperantima i dobavljačima s potraživanjima do 100.000 kuna koncem ove godine isplatiti peta od ukupno šest rata.

Početkom iduće godine na red dolaze kooperanti i dobavljači s potraživanjima od 100.000 do 500.000 kuna, dok će se za one najveće među njima, naročito one s potraživanjima iznad milijun kuna (is)koristiti novac koji će u kvartalnim ratama, do konca 2025. godine, pristizati od Alpha Adriatica.

Sporazumi o namirenju

Naravno, predloženim modelom kooperanti i dobavljači morali su jedan dio svojih potraživanja i otpisati jer novac za namiriti cjelokupni dug »3. maja«, koji od rujna 2019. godine radi po posebnom programu, nema se odakle namaknuti.

Doduše, novac koji se dobije od odrađivanja poslova za treća lica iskoristio se i koristi za plaćanje vjerovničkih potraživanja, dodaje Kučan, no to je, zajedno s ovih 47 milijuna kuna od Alpha Adriatica, još uvijek premalo da bi se namirio kompletan stari dug od 104 milijuna kuna.

Sporazume o namirenju preostalih potraživanja u rujnu ove godine potpisali su svi kooperanti i dobavljači »3. maja«, kako doznajemo učinio je to i HEP, a od jučer osnovu da prihvati predloženi model namirenja ima i AORT.

Jedini vjerovnik iz, uvjetno rečeno, prve skupine koji je u tome »iskočio«, doznajemo od Kučana, jest brodogradilište Tehnomont iz kojeg su u rujnu ove godine ovršili račun »3. maja« i tako naplatili svoja potraživanja u iznosu od 900.000 kuna.