Studio 20a Novog lista u svom zadnjem ovogodišnjem ugostio je dvije izuzetne, plemenite Riječanke – dr. Vesnu Vidović Čavar, ravnateljicu Crvenog križa Primorsko-goranske županije i Branku Maračić, koordinatoricu davalaštva krvi, rada s mladima i volonterima u istoj instituciji.

U razgovoru s našim novinarom Edijem Prodanom govorilo se o brojnim temama, od potresa u Petrinji preko problema starijih, volontiranja do darivanja krvi.

O potresu u Petrinji

“Odmah smo se stavili na raspolaganje, u 3 poslijepodne smo dobili uputu da se pripremimo i da krenemo, u 6 navečer smo nabavili kombi, ljudi su se opremili, nabavili šatore, krevete, suhe obroke i 18 ljudi je bilo spremno. Naravno u prvim satima bio je potpuno kaos”, kaže dr. Vesna Vidović Čavar.

“Stigli smo u noći u Sisak, preuzeli smo smještaj ljudi koji se nisu mogli vratiti u svoje domove.

Mi smo kretali tako opremljeni da budemo samodostatni, nismo znali što ćemo uopće tamo raditi niti koliko ćemo ostati.

Bilo smo spremni raditi sve što treba, a što se tiče emocija, nemate vremena u tom trenutku za to jer morate raditi. Mi koji smo dolazili iz drugih područja, nama je bilo lakše jer smo rasterećeni brige za svoje bližnje. Oni koji su s tog područja ne mogu uzmaknuti kao mi”, kaže Branka Maračić.

“Nikada nismo doživjeli takve reakcije građana, ne mogu pojmiti koliko sam telefonskih poziva imala, bili smo bombardirani pozivima građana, prijevoznici svih vrsta su zvali, u svako doba dana…

Svi su bili toliko nabrijani da nisu niti spavali niti osjećali umor.

Puno toga nije bio naš posao, poput prijevoza kamp kućica. ali ne možete reći to nije naš posao u tom trenutku”, kaže Vidović Čavar.

“Mi smo krenuli 29.12. i do kraja ožujka smo išli na teren, posebno intenzivno je bilo u siječnju, kombi bi samo jednu ekipu doveo i odveo druge.

Ukupno su naši ljudi odradili 3500 volonterskih sati na terenu”, kaže Maračić.

“Mi smo humanisti, ne možemo govoriti ni o politici ni o Vladi, treba svatko odrađivati svoj dio posla, mi svoj  čini m se dobro odrađujemo.  Moramo biti na raspolaganju kad zatreba.

Onaj koji je u Crvenom križu, a nema emocija za čovjeka je malo zalutao”, kaže Vidović Čavar.

Kontejnerska naselja

Bez obzira na naše pripreme i sve, nije to lako. Ušli smo prvi dan u te kontejnere i kada tamo nađete dvomjesečnu bebu, u tih par kvadrata lima.. to je strašno.

Onda kako prolaze dani ljudi su počeli unositi svoje osobne stvari pa to počinje poprimati ugođaj doma, ali što znači provesti dvije godine u takvom domu, to sigurno nije lako. Ne možete baš živjeti tamo, kaže Maračić.

Stanje u PGŽ-u

“Potreba za pomoći u PGŽ-u je sve veća, čak i na otocima.

Gorski kotar je jako izložen, osamljen, domaćinstva su izdvojena sama za sebe.

Čini mi se da je najveća potreba doći porazgovarati s njima… U kakvom stanju smo nailazili na ljude… hvata vas jeza i tuga… nema susjeda, raselili su se.

Ono što je u Gorskom kotaru još uvijek predivno je da su ti ljudi humanisti, oni nastoje živjeti kao nekada, delinički kraj je najjači u darivanju krvi. Imaju jak duh, tradicionalni, njihova djeca su nekako drugačija, s posebnim poštovanjem se obraćaju”, kaže Vidović Čavar.

Volontiranje

“U početku smo se pitali kako ćemo doći do ljudi, onda su se počeli javljati spontano.

Imamo čak dva volontera starija od 80. Najveći dio njih dolazi od uha do uha, mi smo tamo kao obitelj, družimo se, radimo.

Volontiranje sigurno može unaprijediti društvo, osjećat ćete se bolje, posebno pozivam one koji sjede na toplom u fotelji i komentiraju na “fejsu”, dođite, osjetit ćete zadovoljstvo kada pomognete drugima.

Volontiranjem ćete pomoći i sebi i drugima”, kaže Vidović Čavar.

Darivanje krvi

“Posebno pozivamo građane Rijeke da 2. siječnja dođu na riječku transfuziju koja će raditi do 19 sati i svi koji mogu da daruju krv.

Krvi uvijek treba, posebice nakon blagdana.

Svi koji dođu i daruju krv znači da su sretno počeli godinu jer su zdravi ljudi”, kaže Maračić.