Verica Mance dotakla se i slučaja Ivane Bebek, karatistice »Ri Croatije« koja je u svibnju osvojila europsku broncu do 61 kilograma, odnosno njezine kategorizacije. Naime, svaki osvajač odličja s europskih i svjetskih prvenstava prema pravilniku HOO-a o kategorizaciji sportaša ima pravo biti nositelj prve kategorije, koju Grad Rijeka ne prihvaća. 

   – HOO izdaje rješenje o kategorizaciji vrhunskih sportaša, ali ne osigurava sredstva. Pravo je svake lokalne samouprave da ovisno o financijskim mogućnostima isplaćuje stipendije sportašima. Nije točna tvrdnja da jedino Rijeka ima različite kriterije u odnosu na HOO, slobodno provjerite podatke u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku. I tamo se radi razlika među olimpijskim i neolimpijskim sportovima. Kod Ivane Bebek kriteriji nisu ispravni, toga smo svjesni i to ćemo u idućoj godini promijeniti. Slažem se da je karate u jednom dijelu uvjetno rečeno zakinut budući da nije olimpijski sport. Čak i kad su sportske naknade u pitanju. A postižu izuzetno dobre rezultate i imaju masovnost. To su prvi kriteriji po kojima cijenimo sport. Sigurno da karate zaslužuje bolji status nego neki olimpijski sportovi. No, to nije do nas. Svjetska karate federacija iz godine u godinu inzistira da uđe u sastav olimpijskih sportova pa se nadam da će im to iduće godine i uspjeti – kaže Verica Mance.

    – Razumijem Jelenino ogorčenje, ali isto tako mislim da ovo nije način na koji se rješava bilo koji problem – započela je Verica Mance. – Izuzetno je nekorektno reći da su gradski stan, besplatan prostor u kojem radi te stipendija od 2.400 kuna mrvice kojima bi se ona trebala zadovoljiti. Činjenica jest da su stipendije smanjene, u najboljim vremenima stipendija je iznosila 3.500 kuna, potom je smanjena na 3.100 kuna, a sada iznosi 2.400 kuna, no to je nažalost naša realnost. Ono što Jelenu neće utješiti jest da su ostali gradovi u Hrvatskoj na razini 2.400 kuna cijelo ovo vrijeme. Uvijek smo skloni kritikama, ali zaboravljamo da smo godinama imali najveće stipendije u Hrvatskoj. To nikada nitko nije isticao. Što se isplata stipendije tiče, u 2012. godini nismo ni u kakvom zaostatku, jučer je isplaćena stipendija za listopad, dakle za očekivati je da ćemo uredno isplatiti i ostatak stipendija. Postoji dug iz 2011. godine, koji je vezan s dugom za klubove, a to je u postupku rješavanja. Praktički je pitanje dana kada će ta sredstva sjesti na račun. Faza ljeta i jeseni bila je neizvjesna i teška, ali do kraja godine ćemo podmiriti sva dugovanja.  

  Dodatni troškovi

Izjave ne stoje

 

   Jelena je vrhunska sportašica, tu nema govora, ali prema pravilniku tijekom dvije godine pratimo rad kluba, koliko ima članova, koliko selekcija, njegov natjecateljski dio i tek tada odlučujemo tko ima pravo ući u javne potrebe. Tako da njezine izjave o čudnim kriterijima zaista ne stoje. Ona je prvi put ove godine prijavila funkcioniranje kluba. Naše javne potrebe su u startu isprogramirane do zadnje kune i tu nema prebacivanja, detaljan raspored po klubovima ide na usvajanje na gradsko vijeće. Kome da skinemo? Ostalim karate klubovima? To ne možemo bez odluke gradskoga vijeća. Ona je toga bila svjesna, pa razgovarale smo o tome, i zna da je dvije godine moratorij. Uostalom, niti u jednome trenutku, niti službeno niti u nekom neformalnom razgovoru, nije tražila sredstva za rad svog kluba. Nije se javila niti za javne potrebe za 2013. godine. Dakle, prihvatila je činjenicu da je dvije godine u moratoriju. No, to ne mora biti kraj neke priče, uvijek možemo razgovarati i pronaći način da se nekome pomogne. Ona je izuzetno pametna i obrazovana osoba, no očito nije ogorčena samo na RSS, već na nacionalni savez, HOO, vjerojatno sve do Međunarodnog olimpijskog odbora jer karate nije olimpijski sport. Ima pravo tražiti više i sigurno da razmišlja o svojoj egzistenciji. Pa u Gradu smo pobornici toga da naše vrhunske sportaše probamo zadržati u sportu. Vjerovala sam da će se u tome pronaći i Jelena. To što karate nije visoko financijski isplativ sport tema je za neku drugu raspravu