Učenik OŠ Gornja Vežica

Upoznajte Marka Drozdeka, briljantnog riječkog školarca koji već kuca na svjetska znanstvena vrata

Ingrid Šestan Kučić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Učenik generacije Marko Drozdek vratio se iz Bjelorusije sa zlatnom medaljom oko vrata, a njegov tim prvo mjesto podijelio je s ekipom Novozelanđana u konkurenciji 21 tima iz raznih zemalja



Učenik generacije Osnovne škole Gornja Vežica, Marko Drozdek, ovog se tjedna iz Bjelorusije vratio sa zlatnom medaljom oko vrata, a osvojio ju je kao član hrvatske ekipe na Međunarodnom turniru mladih prirodoslovaca. Marko je završeni osmaš koji broji posljednje dane ljetnih praznika prije nego prvi put sjedne u klupe Gimnazije Andrije Mohorovičića, koja je, kako otkriva, bila njegov prvi izbor prilikom odabira srednje škole. Kao dio hrvatskog tima u Bjelorusiji podijelio je prvo mjesto s ekipom Novozelanđana u konkurenciji 21 tima iz raznih zemalja.


– Samo natjecanje u Bjelorusiji trajalo je pet dana. Svaki je tim morao riješiti 17 problema, morali smo istražiti teoriju, osmisliti eksperiment, izmjeriti i usporediti rezultate s teorijom te napraviti znanstveno istraživanje. Ja sam radio tri znanstvena rada i to o mirisima, kruhu i zvučnoj izolaciji, kaže Marko.


Radio mjesecima


Na tim je znanstvenim istraživanjima, kaže, radio mjesecima, a do članstva u timu koji je na međunarodnoj razini predstavljao Hrvatsku doveo ga je državni turnir na kojem je u konkurenciji stotinjak kandidata ušao među njih dvanaest najboljih, a potom je izabran kao dio šesteročlane hrvatske ekipe. Na državnom se turniru Marko predstavio sa znanstvenim radom o mirisima, a u svoje je istraživanje uključio i kolege iz razreda.




Foto Marko Gracin


Foto Marko Gracin



– Proučavao sam kako otopine na različitim temperaturama puštaju mirise i koliko ljudima treba da osjete te mirise, a u tome su mi pomogli prijatelji, objašnjava Marko.Nakon uspješno provedenog istraživanja o mirisima i osiguranog mjesta u hrvatskom timu uslijedile su pripreme za međunarodnu scenu, a one su bile zahtjevne i opsežne. Podrazumijevale su provedbu raznih aktivnosti pa i pečenje kruha, a pećnica u obitelji Drozdek radila je punom parom, jer kruh je pekla čak stotinjak puta. U to pečenje uključili su se svi ukućani, a sve u cilju kako bi Marko istražio kako različite vrste brašna utječu na masu i volumen kruha na različitim temperaturama pečenja i dužinama pečenja. Marko je testirao i utjecaj vremena dizanja tijesta na pečenje kruha, a uz zlatnu medalju to mu je donijelo i vještinu koju vjerojatno malo koji njegov vršnjak ima, jer kako kaže nakon toliko iskustva razočarao bi se da ne zna napraviti savršeni kruh. Iako je postao vrsni majstor u pekarstvu, sigurno je, dodaje, da još mjesecima neće poželjeti ispeći kruh. Neće ni njegovi ukućani, ali kako kaže, laknulo im je kad se vratio sa zlatom, jer taj sav silni trud se isplatio.

– Treće znanstveno istraživanje koje sam proveo je bilo o zvučnoj izolaciji u sklopu čega sam ispitivao kako razni materijali izoliraju zvuk, unutar i izvan prostorije, priča Marko. Intenzivne pripreme za međunarodni prirodoslovni turnir koji je obuhvaćao zadatke iz fizike, kemije i biologije te psihologije trajale su pola godine, a tu je Marko imao veliku podršku svojih mentorica Mateje Šustić i Nevene Matijašić koje su ga pripremale za državni turnir. Sav taj period, otktiva, bio je dosta kaotičan, ali uz podršku profesora i prijatelja ovaj mladi zlatni prirodoslovac sve je to bez problema savladao. Nije da gornjovežićki završeni osnovac baš nema iskustva u natjecanjima, jer već je u četvrtom razredu krenuo na natjecanja iz matematike i od tada ih ne propušta, a onda su tu još i natjecanja iz fizike, kemije te hrvatskog jezika. Sudjelovao je i na državnoj razini eko kviza, za koji kaže da je također timski oblik natjecanja, a ovaj odlikaš nije samo učenik generacije, već i sportaš generacije. Sport s kojim se aktivno već 10 godina bavi je judo i tu Marko niže uspjehe te skromno otktiva da je vlasnik više od stotinu medalja.


Foto Marko Gracin


Foto Marko Gracin



– Imam nekoliko zlata s međunarodnih natjecanja u judu, ali najdraža mi je bronca s državnog natjecanja, navodi Marko.


Svašta već radio


Voli on i pisati te kaže da sate može provesti razmišljajući o tome što će napisati, a onda to završi na Lidranu, međutim kaže nikad dalje od gradske razine, jer jednostavno nisu to radovi koje piše za natjecanje, već za sebe. Uz konstataciju da je jasno kako je očito prirodoslovlje negovo »in« područje na pitanje može li ipak izdvojiti najdraži predmet odgovora nema.


– Uf! Ja sam osoba koja voli sva područja. Budući da mi gotovo sve ide volim sve predmete. Ipak, prirodoslovni predmeti i jezici su mi najdraži, ali ne mogu izdvojiti točan predmet i jezik. Volim sport, čitanje, pisanje. Volim glazbu iako još ne znam ništa svirati, ali možda naučim nešto. Ima vremena. Svašta sam već radio. Jako puno toga, jer jako puno toga mi se sviđa. Pisao sam i za školske novine, bio u novinarskoj grupi, nabraja Marko. Planovima u dalekoj budućnosti još se ne opterećuje iako vjeruje da će to biti znanstvene vode, ali koji dio tih voda nepoznanica je baš iz razloga što sve voli. Međutim, ono što je zacrtao je nastaviti i u srednjoj školi odlaziti na natjecanja, ali i stjecati nova znanja, jer kako kaže nije mu bitna ocjena, već naučiti nešto


– Uvijek je lijepo imati petice, ali ako moram vagati onda bih radije naučio nešto nego imao pet. Upravo sam zato upisao Gimnaziju Andrije Mohorovičića, jer očekujem da ću tamo nešto naučiti, zaključuje Marko.


Ključ je u slušanju na satu


I onda slijedi ono neizbježno pitanja kada i kako sve to stiže, ima li u svojem dnevnom ritmu imalo slobodnog vremena, a Marko bez razmišljanja odgovara da to uopće nije neki problem.


– Ne učim baš puno. Znatno manje od većine mojih vršnjaka. Kažu da je to talent. Mislim da je ključ u slušanju na satu, radu s profesorima i dodatnim obvezama u školi. Puno se angažiram u školi kako bih što manje radio kući. Imam dosta slobodnog vremena. Treniram tri puta tjedno po sat i pol, a ne ciljam baš da se judom bavim profesionalno. To mi dođe kao opuštanje, više za zabavu i razonodu. Ekipa na judu mi je odlična i mislim nastaviti trenirati, ali ne za natjecanja nego za sebe, pojašnjava Marko.