U travnju 1986. s područja sjeverne Italije stigle su zabrinjavajuće vijesti o otrovnom vinu koje je odnijelo ljudske živote. U Gorici i Trstu pokrenuta je opsežna potraga za vinima u čijem je sastavu otkrivena opasno visoka razina metanola, daleko iznad dopuštenih granica. Do tada je u Italiji već bilo zabilježeno više od dvadeset smrtnih slučajeva povezanih s konzumacijom takvog vina.

Najveća koncentracija metanola pronađena je u jednoj boci vina vrste „barbera“, čak trideset puta iznad dozvoljene razine. Sporna vina zaplijenjena su na više lokacija, a jedna od boca kupljena je u samoposluzi u Gorici, što je dodatno uznemirilo javnost i otvorilo pitanje kontrole proizvodnje i distribucije.

Novi list, travanj 1986.

Naša je zemlja pošteđena vinskih afera, što ne znači da su nam baš sva vina izvorna. Svaka kompromitacija vina, ma u kojoj zemlji, šteti ostalim vinarima. Tako afera iz 1985. sa zatrovanim austrijskim i talijanskim vinima ukazuje na mnoge nepravilnosti pri proizvodnji ovog pića.

Tadašnji direktor Vinarstva u Istravinu Slavko Krčmar, komentirajući ovaj slučaj za Novi list nekoliko dana kasnije, kazao je da je zbog vinskih afera smanjena i njima potrošnja vina jer potrošači gube povjerenje u njegovu kvalitetu. Inozemni kupci nemaju nikakvih primjedbi na kvalitetu naših vina, međutim, kaže Krčmar, prigovaraju nam zbog loše ambalaže, boce, zatvarača i etikete. Zbog toga većinu vina izvoze u rinfuzi.

Novi list, travanj 1986.

Što se tiče kvalitete Istravininih vina nema nikakvih problema ni na domaćem tržištu. Vino prave isključivo od grožđa i ničeg drugog. U proizvodnji ne dodaju nikakve praškove i kemikalije i sva pričanja o tome su naklapanja, tvrdi Krčmar. Kontrolu vina provodi Agrozavod i vinarski inspektorat te je nemoguće na tržište pustiti nekvalitetno vino, kaže koordinatorica vinarskog laboratorija u Agrozavodu Stanka Polonio naglasivši da su vina s našeg područja kvalitetna i nikad nisu otkrili vino opasno za ljudsko zdravlje.