Razlika u odnosu na prethodne generacije je što više nemamo metalni stent nego biorazgradivi, koji nestaje u roku od dvije godine, a žila postaje onakva kakva je bila prije
RIJEKA Ivna Safundžić jučer je otpuštena iz riječke bolnice nakon trodnevnog liječenja, a svaki trag operacije koja joj je vrlo vjerojatno spasila život i zbog koje je bila hospitalizirana nestat će kroz dvije godine. Naime, ova 59-godišnja pacijentica prva je kojoj je u Kardiološkom laboratoriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka ugrađen BVS-stent, reapsorpcijski stent koji nestaje u krvnoj žili.
Pacijentica kojoj je u Kliničkom bolničkom centru Rijeka ugrađen prvi reapsorpcijski stent nije štedjela pohvale kad su u pitanju riječki intervencijski kardiolozi te cijeli tim Kardiološkog laboratorija. – Atmosfera u sali bila je opuštajuća i odmah je bilo jasno da sam u rukama profesionalaca, a to puno znači. Osobno sam svjesna da trebam mijenjati svoje životne navike. Osim pušenja koje je, priznajem, moja greška, vjerujem da bismo se svi u prevenciji ovakvih bolesti trebali obračunati s anksioznosti i životu pristupati s drugačijom filozofijom – poručila Ivna Safundžić, prva pacijentica kojoj je u riječkom KBC-u ugrađen biorazgradiv stent.
Radi se o četvrtoj generaciji stentova koji predstavljuju još jedan novi iskorak u liječenju koronarnih bolesti. Rezultate liječenja jučer je predstavio pročelnik Kardiološkog laboratorija dr. Željko Plazonić sa članovima svog tima kojeg su činili dr. Đuro Marinović, glavna sestra Kardiološkog laboratorija Ružica Višnjovski, instrumentarka Ines Radovčić i radiolog Mario Krpan.
Izazov kardiolozima
– Jedna od najvećih opasnosti ovakvih lezija kao što ih je imala pacijentica je u činjenici što one rupturiraju, a kad se to dogodi, dolazi do infarkta. Inače, radi se o stentu koji se postavlja na suženja na koronarnim krvnim žilama, a razlika u odnosu na prethodne generacije je u činjenici što više nemamo metalni stent nego biorazgradiv stent koji nestaje u roku od dvije godine, a žila postaje onakva kakva je bila prije bolesti – kazao je Plazonić. Dodao je da se BVS-stentovi zasad ugrađuju samo u koronarne krvne žile, a trebala bi uslijediti i ugradnja na periferne žile. Najveći izazov za intervencijske kardiologe, međutim, ostaje ugradnja ovakvog stenta u preponsku arteriju. BVS-stent napravljen je polisaharida koji se reapsorbira u krvnoj žili, a pritom ima i lijek koji otpušta u žilu. Jedini pacijenti kojima se ne preporuča ugradnja ovog stenta četvrte generacije su kod kojih je krvna žila kalcificirana cijelim opsegom, a sam stent idealan je za pacijente mlađe dobi jer njegova ugradnja, kako tvrde stručnjaci, ne narušava kvalitetu i dinamiku života. Ipak, četvrta generacija stentova još uvijek nije dio redovnog programa riječkog Kardiološkog laboratorija. Razlog je, kako bi se moglo zaključiti iz Plazonićeve izjave, novac, odnosno činjenica da se cijena najnovije vrste stentova kreće oko 3.500 eura dok je cijena metalnih stenova obloženih lijekom danas nešto veća od tisuću eura.
Dinamična grana
– Želim razdijeliti profesionalnost od zdravstvene politike. O tome kada će ugradnja ovih stentova ući u redovni program, morat ćete razgovarati s nekim tko je za to plaćen – Plazonićev je odgovor na pitanje kada će BVS-stentovi biti dio redovne programa riječkog Kardiološkog laboratorija. Inače, intervencijska kardiologija izrazito je dinamična medicinska grana. Prva balon angioplastika učinjena je 1977. godine, osamdesete je obilježila perkutana transluminalna angioplastika (PTA) koja je služila širenju suženih krvnih žila i označila prvi korak u intervencijskoj medicini dok devedesete označavaju početak ere stentova, odnosno ugradnje mrežastih struktura unutar žile koje su omogućavale i njezino širenje. Prvi stent u riječkoj bolnici ugrađen je 1998. godine. U početku su to bili metalni stentovi, tzv. »bar metal« stentovi koji su početkom novog milenija prerasli u stentove obložene lijekom, tzv. drug eluting stentove koji su osim proširenja stenoze sprečavali i njezin ponovni nastanak. No, unatoč stalnom razvoju, takvi stentovi i dalje predstavljaju strano tijelo u krvnim žilama pacijenta, a pacijenti kojima su ugrađeni još uvijek nisu u potpunosti imuni na moguće komplikacije i progresiju bolesti koja se dešava u jednom manjem broju slučajeva. OKVIR: mijenjati svoje životne navike
