Puno nostalgije i laganih osmijeha sjete, ali i ponosa, pobudit će čitanje knjige »Kad je život bio novi val« svima koji su od 1975. pa do 1990. godine imali sreću – stvarajući ili čitajući – pratiti Val, najznačajniji riječki i jedan od najbitnijih omladinskih časopisa tadašnje Jugoslavije.

Val je bio, kako u pogovoru konstatira Bojan Mušćet, jedan od njegovih nekadašnjih novinara, cunami, a ne val, a dokaz te tvrdnje nudi nam svih skoro pa četiri stotine stranica A4 formata na kojima je Edi Jurković, svojedobno jedan od glavnih urednika Vala, ispripovijedao priču o jednom od najblistavijih dijelova cjelokupne povijesti riječkog novinarstva.

Zabranjeni list

Priču o omladinskom glasilu koje u povijest ulazi i po tome što je bio prvi u Rijeci te posljednji u Jugoslaviji zabranjeni list, Jurković je čitatelju prenio na najlogičniji i najjednostavniji način – vodeći čitatelja kronološkim redom kroz svaku od petnaest sad već legendarnih Valovih sezona i to na taj način da je kroz tekst dan prikaz najbitnijih tekstova svakog broja te skrenuta pažnja na značaj i vrijednost tih tekstova i rada njihovih autora s današnje distance.

Uvod u svaku sezonu najbitniji su naslovi pojedinih brojeva, a već iz tih naslova jasna je količin drukčijosti i provokativnosti koja je vremenom od Vala stvorila novine o čijim se tekstovima, kao i o njihovim autorima, pričalo.

Naravno, bilo je tu često i namjerno provokativnih i agresivnih stavova – posebno pri ocjenjivanju glazbe, koncerata, književnosti i filmova – čime se stvarao imidž neprilagođenih, onaj kakav su mladi i željeli.

Obrađene su sve najbitnije teme tih petnaestak često dramatičnih i uvijek vrlo zanimljivih godina – od pojave punka na riječkoj sceni, preko prvih očitih naznaka nacionalizma pa do promoviranja lijepih riječkih djevojaka njihovim portretima na naslovnici, odnosno intenzivnog praćenja aktivnosti Armade te u okvirima tadašnje države sve bitnije riječke rock scene.

Najužareniji dio

Naravno, posebno je obrađen i onaj najužareniji dio povijesti ovoga glasila, doba kad su omladinski listovi – a Val je, uz zagrebački Polet i ljubljansku Mladinu, bio najznačajniji – počeli bitno prelaziti okvire omladinskog tiska što se uočavalo ne samo u njihovoj tiraži – primjerice, 1989. godine Val je tiskan u danas nezamislivih 20.000 primjeraka! – već i u reakciji tadašnjih vlastodržaca koji su nakon brojnih višegodišnjih prijetnji uredništvu Vala, došli u travnju 1989. godine i do krajnjeg rješenja – zabrane broja 268. zbog tekstova o Kosovu koji se nimalo nisu podudarali sa službenom politikom i stavovima SFRJ.

Dvadeset brojeva kasnije, točnije u lipnju 1990. godine, objavljen je pod brojem 288 i posljednji broj Vala. Kraj nije bio vezan uz političke odluke i zabrane, već uz pokretanje novog dnevnog lista koji je pod nazivom RI Telefaks trebao pokrivati Rijeku i Opatiju, a većina tadašnjih suradnika Vala očigledno je smatrala kako će prelaskom u taj list imati bolje uvjete rada.

Nažalost, procjena je bila kriva, ali Val bi zbog nadolazećih zbivanja vjerojatno prestao izlaziti i bez tog pokušaja stvaranja prvog privatnog dnevnika u Hrvatskoj.

Rival

Jurković potom lijep dio teksta posvećuje biblioteci i časopisu Rival koji su također odigrali značajnu ulogu u promociji riječke književnosti i književnosti ovog područja, bilježi i nažalost neuspješan pokušaj oživljavanja Vala 2004. godine, posvećuje dužnju pažnju fotografima koji su Valu davali iznimno bitan doprinos te za kraj progovara i o tome što je nakon Vala bilo s nekima od ljudi koji su bili njegovi urednici i novinari.

Svi ovi zapisi i priče vrlo su često praćeni komentarima s današnjeg, niz desetljeća od tih dana udaljenog stajališta, što čitatelju pomaže shvatiti kakvo je to, u stvari, doba bilo te koliko je Val u tom dobu bio značajan i bitan i to ne samo za novinarstvo, već za stvaranje javnog mijenja te posebno formiranje i razvoj riječkog urbanog identiteta.

Duh i dah doba

Knjiga je, uz poštovanje objektivnosti i činjenica, pisana s puno ljubavi prema dobu koje je po mnogočemu bilo najljepše i najvitalnije u životu ljudi koji su stvarali Val pa se stoga ponuđeni tekst čita s emocijama, ali i intelektualnom radoznalošću jer pruža uvid u godine i vremena koja su u mnogočemu odredila našu današnjicu.

Uz tekst koji će privući mnoge, sjajan je posao napravljen i s grafičke strane za koju je zaslužan Ivica Oreb stvorivši vizualno raskošne i dojmljive okvire koji svojom razigranošću bude duh starog Vala i daju mu baš onakav pečat kakav je taj list imao davnih osamdesetih kad su ga mnogi, i ne samo u Rijeci, jedva iščekivali na kioscima.

Knjiga, naravno, donosi i brojne fotografije, faksimile nekih članaka i stripova, preslike svake naslovnice i niz drugih sjajnih grafičkih rješenja od kojih pažnju privlači već velemajstorska naslovnica koja na pravi način najavljuje vatromet u unutrašnjosti ove sjajne knjige koja je puno više od jednog uspješnog retro trenutka, ponajprije stoga jer je uspjela prenijeti duh i dah doba kad je, parafrazirajmo malčice naslov izmjenom samo jednog slova iz malog u veliko, život bio novi Val.

Spomenar života i novinarstva

Ova je knjiga istodobno i dokument i svojevrsni spomenar života i novinarstva jednoga doba.

Oživljeni su njome junaci drugog dijela sedamdesetih te, pogotovo, osamdesetih godina prošlog stoljeća, a dotaknuta je i paradoksalna činjenice da je list koji je praktično »rušio« tadašnju državu i njene temeljne postulate, bio od te iste države – financiran!

Naravno, danas takav list nije moguć pa je i time vrijednost Vala, kao i knjige o njemu, veća.