Usmena predaja kaže da je volta nekad bila ulaz u Francezovo, tj. francuski logor kojemu je prvenstvena namjena bila oporavak francuskih vojnika s ruskog fronta… Dakle – početak XIX stoljeća, a Kamenar je dopisao: »U planu zaštite kulturnih i povijesnih cjelina koji sam objavio u 7. broju Tarsatike 2003. godine stoji i predlaže se proširenje zone zaštite jezgre Trsata, a to su osjetljivi rubni dijelovi koji ne bi smjeli biti uništeni i to ćemo uzeti kao najjači argument u obrani«.

  Nestaju potpornji

Inicijatori akcije s kojima smo pričali upozoravaju da je devastacija volte započela prije desetak dana, kada je jedan stanar obližnje zgrade uzeo brusilicu i krenuo u rezanje kamena kako bi lakše parkirao automobil. Kažu da je nevjerojatno da nekome padne na pamet da zbog komoditeta uništava povijesnu baštinu i da to treba zaustaviti pod svaku cijenu. 

    – Klub prijatelja Grada Trsata još je 2003. godine tražio zaštitu ove građevine, ali nikada nismo dobili odgovor ni od koga, a pisali smo Gradu Rijeci i Konzervatorskom odjelu. Nadamo se da će ovaj put biti drugačije kako bi se spriječilo neodgovorne pojedince da devastiraju kulturnu baštinu, upozorio je Kamenar. 

    Na REF-u je Vedrana Spadoni Štefanić opisala tužno stanje »Napoleonove volte«: »Bršljan je prepiljen, nestaju potpornji, drevna volta puca. Konzervatorski zavod, gradonačelniče Vojko Obersnel, molimo za pažnju kako bi se zaštitio spomenik koji je preživio ratove, bombe i miniranja«.   

Sravnjeni sa zemljom

Oko 300 građana složilo se s njihovom inicijativom. Osjetljiva gradska vlast sve bi napravila da se uvaži njihova volja i da se spriječi devastacija Napoleonove volte od brusilica stanara. Jedini način je zaštita kao kulturnog i spomeničkog dobra. Tu gradskoj vlasti ruku trebaju dati konzervatori. Jer, pod naletom progresa u zadnjih nekoliko godina već su nestale znčajne građevine, unatoč velikom zalaganju pojedinaca za njihov spas. Treba li podsjećati na sudbinu srednjovjekovnog bedema ispred Osnovne škole Nikole Tesle koji je prepiljen, ali uz amenovanje iste te gradske vlasti. Treba li podsjećati da su sravnjena sa zemljom trebala biti lučka skladišta, da je zauvijek nestao Sušački kolodvor, da je uništena garaža u Barčićevoj… 

    U slučaju »Napoleonove volte«, prema navodima Trsaćana, građevini prijeti nečiji komoditet, a prijeti zbog toga što je već godinama nitko ne želi zaštititi. Valja se nadati da će ovaj put inicijatori peticije dobiti odgovore i da će ovaj put njima biti zadovoljni jer bi to značilo da ničiji automobil nije važniji od dijela povijesti ovoga grada i da je razum jači od brusilica, hiltica, štemalica i ostaloga građevinskog alata.