Uz dužno poštovanje gradonačelniku Rijeke Marku Filipoviću kao i nadbiskupu riječkom Mati Uziniću kao čelnim osobama institucija koje su se, uvažavajući urgentnost situacije, potrudile prikupiti sredstva kako bi postavljenjem kontejnera ublažile posljedice migrantske krize u Rijeci, taj trošak ni u kom slučaju ne bi trebao biti naplaćen proračunima Nadbiskupije i Grada Rijeke.

Ponajprije, kako smo u proteklim tekstovima i isticali, migranti uredno kupuju karte HŽ-a nemoć čijeg prometnog sustava proizvodi riječku migrantsku krizu. S obzirom da je riječ o državnom sustavu kojem će migranti kroz tri mjeseca uplatiti nekoliko milijuna kuna, od 2,5 do 3, red bi bio da se Gradu i Nadbiskupiji taj novac vrati te da nadležna državna tijela na sebe preuzmu taj trošak.

Za migrantsku krizu Rijeka nije ni najmanje kriva, stoga je potpuno nenormalno da taj trošak snose njezini građani.

Nećemo ulaziti u mogućnost da se, od trenutka legalizma boravka migranata u Hrvatskoj moglo organizirati direktne, autobusne rute njihovog prebacivanja od bosanske do slovenske granice te tako omogućiti autobuserima oporavak i namirenje dijela gubitaka koji su ostvarili u pandemiji jer na to očigledno nije nitko mislio, ali hoćemo u nešto drugo, uprijeti prstom u mjesto gdje Rijeka i Hrvatska moraju dobiti odgovor: Bruxelles.

S obzirom da se Hrvatska pokazala tolerantnom i civiliziranom te dopustila legalni boravak migranata na svom području, i tako upravo njima pomogla da taj dio svog puta prema zapadu prođu na manje bolni način, nije li red da joj u tome pomognu nadležna tijela EU? Uostalom, migranti sami kažu: krajnje su nam točke Njemačka, Belgija, Velika Britanija.

Zbog čega onda da Rijeka snosi troškove “pribavljanja” radne snage profitima tih zemlja?

Kažemo, Rijeka je reagirala civilizirano, poštujući urgentnost situacije, zbog čega to nisu učinili i naši vrli europarlamentarci? Podsjetimo, za njih u Hrvatskoj postoje posebni izbori, bruto plaće im iznose više od devet tisuća eura, svaka im je dnevnica 320 eura, bezbrojne su im i druge privilegije. A kad se pojavi problem u zemlji, i gradu, iz kojeg dolaze – ni glasa. Nije li između ostalog njihova funkcija zaštita najrazličitijih prava države iz koje dolaze? Ne bi li bilo lijepo, kulturno i civilizirano da su ljudi koji mjesečno primaju hrvatski godišnji minimalac reagirali odmah, čim se saznalo što će se dogoditi Rijeci onog trenutka kad se legalizira migrantski rutu, onda kad se shvati da se u Rijeci s vlaka mora na lupoglavski autobus? Nije li red da su kontejnere ti naši zastupnici poslali i osigurali podmirenje svih troškova još početkom listopada?

Je, lijepo se zalagati za rješenje brojnih “potrošačkih” tema, no nije li prevladavanje riječke migrantske krize ipak važnije od jedinstvenog punjača za mobitele?

Ovako, Rijeka, bez mogućnosti drugačijeg izbora jer migranti su u njezinom dvorištu, postaje magarac koji nosi sve torbe. Sve torbe globalnopolitičkog kaosa, svih zapadnoeuropskih kriza s radnom snagom, bauštelaca i onih za kojima vape teški i neugodni poslovi s kojima se domicilno stanovništvo ne želi baviti. To što zbog toga pati njezin proračun i prava njezinih građana, europarlamentarce nije ni najmanje briga. S godišnjom plaćom od pola milijuna kuna – pa uistinu imaju važnijih briga. Sejšeli ili možda odlazak u Katar na svjetsko prvenstvo?

Audi ili Mercedes, Gucci ili Prada – a vama Marko i Mate eto migranata pa vidite što ćete s njima…