U drugoj polovici prošle godine u krajnju bijedu i na državnu novčanu pomoć dospjelo još 86 građana Rijeke i okolice.
RIJEKA Na području grada Rijeke i šire okolice ovu je godinu preživljavajući od državne socijalne pomoći, utemeljene na socijalnoj osnovici od 500 kuna, počelo 1.935 osoba. Statistike riječkog Zavoda za socijalnu skrb govore da je u drugoj polovici prošle godine u krajnju bijedu i na državnu novčanu pomoć dospjelo još 86 građana Rijeke i okolice, ali i to da se »struktura« građana koji žive od socijalne pomoći pomalo izmijenila.
Malo se smanjio broj samaca te sada, s prosječno 600 kuna mjesečno, preživljava njih 587, a broj egzistencijalno ugroženih obitelji povećao se s 401 na 424 obitelji. Ukupno je riječ o 1.011 kućanstava koja žive od socijalne pomoći države. Četveročlana, prema državnim parametrima, socijalno ugrožena obitelj u prosjeku može od države mjesečno primati od 1.600 do oko 2.200 kuna socijalne pomoći, ovisno o godinama i zdravstvenom stanju djece te zdravstvenom stanju roditelja. Da s tim novcima nije moguće preživjeti i da je sada zbog stalnih poskupljenja sve teže, ilustrira i podatak da je u siječnju pučka kuhinja Grada Rijeke imala 960 korisnika.
Kada se njima pribroje ljudi koji se dnevno hrane u Kući utočišta kod riječkih sestara milosrdnica, onda je broj građana Rijeke kojima glavninu prehrane čine topli obroci u pučkim kuhinjama značajno prešao tisuću. U toj statistici najžalosniji je podatak da su i čitave obitelji, što znači i mnoga djeca korisnici pučke kuhinje. Siječanjska statistika riječkog Zavoda o korisnicima i pomoćima u socijalnoj skrbi evidentira da od socijalne pomoći živi 721 dijete, među njima 382 djece mlađe od sedam godina.
Gotovo jednu trećinu građana koji žive od preskromne državne pomoći čine maloljetnici, drugu nezaposlene, a radnosposobne osobe – uzdržavanje među ostalima su potpuno radno nesposobne osobe, njih 336, zatim 50-ak umirovljenika i 50-ak zaposlenih građana. – Broj građana koji traže i imaju pravo na socijalnu pomoć nije se zadnjih mjeseci posebno povećao, a to je zato što su neki ljudi lani radili na javnim radovima i sada njihova prosječna primanja za zadnja tri mjeseca još prelaze državni cenzus. Da toga nije bilo, broj socijalno ugroženih na riječkom području bio bi značajno veći. Očekujemo da će uskoro početi sezonska zapošljavanja i da će dosta radnosposobnih građana koji sada žive od stalne pomoći naći bar sezonski posao, objašnjava Karlo Balenović, privremeni ravnatelj Zavoda u Rijeci.
Pad standarda očit Određenu pomoć u preživljavanju građanima koje se prema državnim parametrima smatra egzistencijalno ugroženima, i ne samo njima, osiguravaju socijalni programi gradova i općina. U Rijeci različiti oblici pomoći iz toga programa – od subvencija za stanarine, podstanarine i razne režijske troškove do pučke kuhinje i različitih oblika pomoći za djecu – mjesečno »teže« oko 3,6 milijuna kuna. Uz to, treba reći da je tijekom prošle godine socijalni program Grada Rijeke dobio skoro 4 posto novih korisnika, što na svoj način govori o padu standarda građana.
Kaže, isto tako, da mnogi, bar polovica radnosposobnih nezaposlenih građana koji žive od državne pomoći, intenzivno traže posao. »Ti ljudi žele raditi, a ne živjeti od socijalne pomoći, ali posla nema. Osim toga, uz toliki broj nezaposlenih poslodavci sada doista biraju radnike. No, događaju se i lijepe stvari – ima pojedinačnih slučajeva da su ljudi našli posao, rade i izvukli su sebe i svoju obitelj iz bijede.
Ostali od tih radnosposobnih ljudi već su odavno zbog dugotrajne nezaposlenosti i socijalne isključenosti izgubili vjeru u sebe i motivaciju za uključivanje u svijet rada. Ali uz određenu stručnu pomoć i tim bi se ljudima moglo pomoći«, veli Balenović sugerirajući da bi u primjerenoj resocijalizaciji tim ljudima mogli pomoći stručnjaci angažirani u udrugama civilnog društva.
