Nakon višemjesečne mrtve trke u cijepljenju protiv koronavirusa, na riječkom punktu za masovno cijepljenje u Sportskoj dvorani na Zametu jučer se za primitak jedne od triju doza cjepiva čekalo u dugačkom redu.

Samo na Zametu jučer je po svoju dozu cjepiva došlo oko tisuću Riječana.

– Cijeli ovaj tjedan je bitno jači u odnosu na ranije tjedne kad je riječ o odazivu građana, ali danas je jedan ekstreman dan u kojem uopće, na sva četiri cjepna mjesta, nije bilo sekunde pauze. Redovi su nam skoro do trga ispred dvorane, radimo cijelo vrijeme i ono što nas posebno veseli, imamo jako velik broj prvih doza.

Teško je procijeniti omjer, naravno, ima više docjepljivanja nego inače, no mislim da bih mogla reći da je danas otprilike bilo 50 posto ljudi koji su se došli cijepiti prvom dozom.

Cijepimo Pfizerom, Modernom i Johnsonom, a kad netko nakon AstraZenece dobiva treću dozu, onda je to Pfizer.

Sve protječe bez problema, ljudi su jako strpljivi i mi se zaista trudimo održati ritam da što manje čekaju, kazala je dr. Suzana Janković iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

Prestrašeni ljudi

U samom početku cijepljenja na Zametu, u dvorani se na proljeće moglo cijepiti na sveukupno sedam cjepnih mjesta.

– No, treba reći da poslijepodne svakog dana cijepimo u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo na Mlaki gdje cijepimo i vikendom, u ponedjeljak i srijedu ovdje na Zametu cijepimo cijeli dan, a sve ostale radne dane do 15 sati.

U kampanju cijepljenja od samog su početka osim zaposlenika Nastavnog zavoda za javno zdravstvo uključeni i zaposlenici Doma zdravlja i svi zaposleni u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i volonteri Crvenog križa koji su i jučer brinuli da svatko dođe na red do svojeg cjepnog mjesta.

Na Zametu građane cijepe i umirovljeni liječnici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, a dr. Jasna Suzanić Karninčić, epidemiologinja u mirovni, još se u proljeće kao volonterka stavila na raspolaganje svojoj bivšoj kući u kojoj je provela čitav radni vijek.

Njezin prvi susret s masovnim cijepljenjem dogodio se još 1971. godine, kada je kao studentica četvrte godine medicine sudjelovala u cijepljenju protiv velikih boginja.

– U osam ujutro nas je dočekao ovakav red kakav sad vidite i nije prestao. Puno je ljudi koji se dolaze cijepiti prvi put, bez da su preboljeli koronavirus. Svakoga pitam zašto se odlučio i svi mi kažu da su shvatili da je to najpametnije, osim manjine koja se i dalje buni i kaže da je prisiljena na cijepljene.

Mislim da su se ljudi malo i prestrašili ovako velikog broja novih slučajeva i to s razlogom, jer se ova situacija neće još dugo vremena smiriti, kaže Suzanić Karninčić.

Druga vremena

Pomaganje kolegama u cijepljenju stanovništva protiv koronavirusa za nju je etičko pitanje njezine struke kojoj je bila posvećena čitav život.

– Kad sam prvi put ušla kao liječnica u ambulantu, na mojim je vratima pisalo Cjepitelj protiv gripe. Kad sam odlazila u mirovinu, na mojim je vratima pisalo Cijepljenje za starije osobe protiv pneumonije.

Dakle, od prvog do zadnjeg dana cijepljenje je bilo moj glavni posao, ispričala je Suzanić Karninčić.

Kroz njezinu karijeru, kako je kazala, odnos prema cijepljenju jako se promijenio, kao i samo cijepljenje.

– Promijenio se alat, promijenila su se cjepiva koja su postala neusporedivo bolja, no ljudi i mišljenja otišli su u sasvim drugom smjeru. Nekad su u manje sigurna cjepiva ljudi imali znatno više povjerenja, a danas kada imamo sigurna, provjerena i efikasna cjepiva, imaju manje povjerenja.

Dakle situacija se preokrenula – cjepiva su postala puno bolja, a reakcija ljudi na cijepljenje puno gora. Nekad smo na Zavodu puno cijepili pomorce, one na velikim brodovima, na kojima smo cijepili cjelokupne posade.

Sedamdesetih i osamdesetih godina bilo je jako aktualno cijepljenje protiv gripe, cijepili su se veliki kolektivi i mi smo po dva dana znali cijepiti zaposlene u »3. maju« u kojem je tada radilo i do sedam tisuća ljudi, i barem ih se polovina cijepila.

Cijepili smo puno na terenu, mislim da sam u svojoj karijeri cijepila nekoliko milijuna ljudi i nikad nisam doživjela ništa loše – nikakvu neželjenu nuspojavu, a kamoli neku fatalnu nuspojavu, rekla nam je umirovljena epidemiologinja.

Antivakseri su kukavice

A Riječani i Primorci su, barem ako je suditi prema jučerašnjem danu na Zametu, još jednom pokazali da su dio napredne Europe u kojoj je danas protiv koronavirusa cijepljena većina stanovnika.

Iako su »prvodozaši« s kojima smo razgovarali uglavnom negodovali, govoreći nam da je cijepljenje besmisleno, ali se, eto, moraju cijepiti jer se tako od njih traži, oni koji se cijepe drugom dozom ipak već imaju drukčije razloge.

– Cijepim se drugom dozom. Zašto? Zato jer je sad vrijeme. Prebolio sam koronu i sad je termin, ali cijepim se i radi posla. Većinom je to radi posla, jer bez toga više danas ne možete funkcionirati.

Za poslove izvan naše države morate imati COVID-putovnicu, moja je istekla i zato sam se išao cijepiti, kazao nam je Marko Šikljan.

U dugačkom redu za cijepljenje čekali su Ivana i Marin Stanković koji su drugu dozu cjepiva primili 5. svibnja te su po svoju treću dozu došli točno šest mjeseci kasnije.

– Dolazimo prvenstveno radi svoje djece, da ih zaštitimo, ali i radi sebe i radi naših roditelja s kojima živimo.

Djeca su mlađa od dobi koja je trenutno granica za cijepljenje, no kad se granica za cijepljenje spusti, mogu vam reći da sve više razmišljamo u tom smjeru i da ćemo vjerojatno cijepiti i djecu.

Znam da smo u manjini, svi nas blijedo gledaju kad nosimo maske, no nama su svakako apsurdne te velike teorije zavjere, važno nam je samo zdravlje, objasnila je Ivana Stanković.

Na treću dozu cjepiva čekao je i Tomislav Pilepić koji se prvi put cijepio 19. veljače, a zatim 3. svibnja.

– Ne, nisam dvojio oko cijepljenja. Cijepim se svake godine protiv gripe već 23 godine. Ne bojim se i smatram da je to u redu, a sve drugo što ljudi pričaju su – gluposti.

Moramo se cijepiti ako želimo proživjeti još koji dan u životu na ovome svijetu jer život je, znate, lijepa stvar, povjerio nam je Pilepić.

Kada smo ga pitali što bi poručio svojim vršnjacima koji se nisu cijepili, a kojih i dalje ima priličan broj, gospodin Pilepić odgovorio je kratko, u borbenom, ali i solidarnom duhu svoje generacije.

– Da su kukavice, zaključio je.