Polemike oko ograđivanja i načina korištenja plaže ispred hotela Hilton na riječkoj Kostabeli već tjednima ne jenjavaju. Odlukom o davanju koncesije i ugovorom o koncesiji otprije jedanaest godina definirano je da Hilton ima mogućnost ograditi, ali ne i naplaćivati ulaz na plažu.

Koncesionar je, međutim, vanjska vrata zaključao lokotom tako da se do plaže može jedino kroz recepciju hotela. Kako to izgleda u praksi, testirali su sami novinari, predstavljajući se kao građani.

Jednoj ekipi ulaz je dozvoljen, uz uvjet da ne koriste hotelske ležaljke, četiri dana poslije drugom je novinaru pristup onemogućen, uz obrazloženje da je hotel pun gostiju i da trenutno nema mjesta.

Radi li se o lukavom žongliranju sustavnim i zakonskim manjkavostima, odnosno je li u ovom slučaju riječ ipak o svojevrsnom potpunom isključenju pomorskog dobra, htjeli smo čuti od stručnjaka za pomorsko dobro Branka Kundiha, koji je genezu nereda na hrvatskoj obali elaborirao i u svojoj zadnjoj knjizi »Hrvatsko pomorsko dobro – Geneza nereda & Prijedlog rješenja«.

Mrtvo slovo na papiru

– Ključno je pitanje je li hotel Hilton kod konzumiranja prava iz koncesije respektirao u cijelosti sadržaj Odluke i Ugovora o koncesiji ili nije. To definitivno treba utvrditi.

Sama mogućnost ograđivanja hotelske plaže hotela Hilton i činjenica da se ulaz ne smije naplaćivati nipošto ne ukazuje da se radi o potpunom isključenju pomorskog dobra.

Drugo je pitanje, koje je definitivno isprovociralo javnost, način ograđivanja koji po mojem mišljenju nije bio primjeren, ali je bio dozvoljen. Bez svake sumnje morske plaže uključujući hotelske plaže kao pomorsko dobro predstavljaju perjanicu naše turističke ponude, no nažalost one su od prvog dana donošenjem Pomorskog zakonika 1994. godine ostale potpuno zapušteno i neuređeno pravno područje.

Naprosto je nevjerojatno da je naš aktualni Zakon o pomorskom dobru, donesen prije tri godine, ignorirao Nacionalni program upravljanja i uređenja morskih plaža donesen 2014. godine, čiji je naručitelj bilo Ministarstvo turizma, a izvođač opatijski Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu.

Ovdje se, među ostalim, radi o svojevrsnom razvrstaju i tematizaciji morskih plaža, kao i važnosti utvrđivanja maksimalnog prihvatnog kapaciteta morskih plaža.

Istovremeno, resorno Ministarstvo turizma nije bilo ni uključeno u radnu grupu u postupku izrade i prijedloga novog Zakona o pomorskom dobru iz 2023. godine, iako je to ministarstvo bilo inicijator i naručitelj Nacionalnog programa upravljanja i uređenja morskih plaža.

Čini se da će od Nacionalnog programa upravljanja i uređenja morskih plaža ostati samo mrtvo slovo na papiru. Iako novi zakon sadrži pojedine odredbe o morskim plažama, one su u cjelini nejasne i kontradiktorne, tako da na koncu nikoga ne mogu zadovoljiti.

Nedosljednost i šlampavost svih zakonskih tekstova o pomorskom dobru uključujući i odredbe o morskim plažama nam dolaze na naplatu. Hotelske morske plaže, posebno hotela visoke kategorije, imaju svoje komercijalne i na koncu sigurnosne prihvatne kapacitete koje treba respektirati.

O potpunom isključenju pomorskog dobra zato bi mogli govoriti jedino u slučaju kada bi hotel Hilton apsolutno odbijao i onemogućavao posjetiteljima pristup morskoj plaži unatoč tome da njegovi prihvatni kapaciteti to omogućuju. Takva situacija je neprihvatljiva i definitivno nije u duhu instituta pomorskog dobra.

Pomiriti interese

Gdje biste vi, kao priznati stručnjak za pomorsko dobro koji se cijelog života bavi ovom tematikom, podvukli crtu? Što bi Hiltonu trebalo biti dozvoljeno, a što ne? Može li se učinjeno sada popraviti – da hotelijer bude sit, a građani zadovoljni?

– Nije sporno da su morske plaže, po samom zakonu, pomorsko dobro u općoj upotrebi te su kao takve neotuđive i ne mogu biti objekt stjecanja prava vlasništva, niti mogu biti u prometu.

Sporno je kako pomiriti interese turističkog sektora u procesu gospodarskog korištenja morskih plaža i interese svih građana i njihovo pravo na opću uporabu pomorskog dobra.

U svakom slučaju, treba naći uravnoteženi kompromis koji će zadovoljiti sve strane u procesu upravljanja i gospodarenja morskim plažama. Kada se radi o hotelskim morskim plažama koje su u funkciji gospodarskog korištenja na osnovu koncesije, smatram da sloboda opće upotrebe nije apsolutna i podliježe određenim ograničenjima.

Ta ograničenja prvenstveno su uvjetovana potrebama turističkog sektora kojemu treba osigurati pravnu sigurnost i omogućiti nesmetano obavljanje redovnih turističkih djelatnosti na morskim plažama.

Istovremeno, ovlaštenik koncesije hotelske plaže ima obvezu osigurati i pružiti visoki stupanj fizičke sigurnosti za goste hotelske plaže. To nipošto ne znači da se ulaz na morske plaže smije naplaćivati, a prostor morske plaže smije ograđivati.

Naplatiti se mogu samo pružene usluge, bilo da se radi o javnoj morskoj plaži ili plaži hotela, odnosno kampa. Ograđivanje morske plaže može se dozvoliti samo iznimno zbog sigurnosnih razloga, ali pristup plaži mora biti otvoren u granicama prihvatnog kapaciteta hotelske plaže koji prvenstveno pruža uslugu gostima hotela.

Zasigurno je da koncesionar hotelske plaže, osim davanja ugostiteljskih usluga, odgovara za održavanje reda i sigurnost svih gostiju na morskoj plaži, za razliku od onih plaža koje nisu pod koncesijskim režimom.

U suprotnom, koji je smisao same koncesije hotelske plaže, koju je investitor izgradio i uredio i za koju kao koncesionar plaća naknadu, ako nema efikasne alate održavanja reda na samoj plaži?

Hotelima, turističkim naseljima i kampovima treba omogući pod jasnim, transparentnim pravilima dobivanje koncesije na zahtjev. Upravo tu smo zakazali jer nemamo ni danas jasne zakonske i provedbene propise vezane uz davanja koncesija na morskim plažama, uključujući i određivanja njihovih granica.

Konfliktni prostor

Čime objašnjavate ovu sveopću javnu gungulu koja se podigla oko slučaja Hilton? Negdje sam pročitala dobar komentar u stilu da nama, Hrvatima, šaptom mogu pasti banke, tvornice, ali ništa ne podiže toliko galame kao diranje u obalu.

– Kada govorimo o pomorskom dobru, postoji svojevrsna nacionalna frustracija u kojem »ograde i zabrane« predstavljaju sinonim za svojevrsnu uzurpaciju.

U slučaju hotela Hilton nadležne službe Ministarstva trebaju utvrditi poslovanje i djelovanje hotela u okviru zadane Odluke i Ugovora koji se odnosi na morsku plažu i o tome obavijestiti javnost.

Samo na osnovi činjenica može se donijeti definitivna ocjena u konkretnom slučaju. Iako histeriji nema mjesta, zabrinjava činjenica da se desetljećima pomorsko dobro doživljava kao konfliktni prostor na kojem se praksa vrlo teško snalazi.

Svakodnevno se susrećemo s mnogobrojnim slučajevima da fizičke i pravne osobe ispred svojih izgrađenih objekata dovode u pitanje slobodu pristupa i korištenje morskih plaža, iako nemaju nikakva prava na osnovu koncesije ili dozvole.

Ide se toliko daleko da se pojavljuju oglasi nudeći privatne morske plaže na korištenje i mnoge takve situacije prolaze ispod radara šire javnosti. Bez efikasnih kontrolnih mehanizama, koje nemamo, možemo otvoreno reći da je pomorsko dobro postalo eksperimentalni poligon za testiranje kako nekom padne na pamet.

Zaista je zapanjujuće da mi još uvijek nemamo Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama koji je, kao svojevrsna strategija pomorskog dobra, trebao biti donesen do sredine 2024. godine, kako je to propisano aktualnim Zakonom o pomorskom dobru.

Upravo zato potrebna nam je vizija i nova paradigma na pomorskom dobru koja zasad nije na vidiku.

Protivim se nasilnom činu oštećenja tuđe imovine

Kako komentirate poteze saborskog zastupnika Marina Miletića s rezanjem lokota na Kostabeli?

– Sa stajališta struke, istupe i postupanje saborskog zastupnika Miletića ne mogu i ne želim komentirati. Postoje tijela i instrumenti pravne države, uključujući politiku, kojima prepuštam da komentiraju i donesu konačnu ocjenu vezanu uz postupanje zastupnika Miletića kod hotela Hilton.

Ako smo pravna država, kao građanin osobno se protivim bilo kojem nasilnom činu oštećenja tuđe imovine