Prije sedam dana na Preluku je održana radna akcija čišćenja okoliša. Ekološka akcija, kako se volimo izražavati suvremenim rječnikom.

Tradicionalni organizator bilo je Sportsko ribolovno društvo Preluk. Tradicionalni, to posebno ističemo, budući da takve aktivnosti ribolovci s Preluka desetljećima organiziraju.

Ne mogu precizno reći kada je počelo, ali pouzdano znam da dugo traje, da počeci datiraju u vrijeme kada su rijetki to provodili.

SRD Preluk osnovano je 1983. godine, a već nakon tri, četiri godine počeli smo se okupljati na nama dragom lokalitetu, da bismo ga napravili ljepšim, koliko je bilo u našoj moći. Uvijek u ovo vrijeme, prije ljetne sezone.

Znam, netko će primijetiti, čemu posebno isticati jednu takvu akciju, kada se u ovo vrijeme održavaju stotine sličnih na čitavoj našoj obali i otocima, te u kontinentalnom prostoru naše zemlje. Eto, sudjelovao sam u akciji na Preluku, pa sam neke detalje zapažao izravno, na »licu mjesta«.

Najprije ono faktografski, akcija je okupila četrdesetak sudionika, čistili su okoliš, otpad svih vrsta, sjekli i kosili raznovrsno raslinje, sanirali oštećenja, piturali, strugali, zavarivali, uklanjali sve nepotrebno, namjerno i slučajno ostavljeno.

Ovom zgodom akcija se provodila samo na kopnenom prostoru, na pomorskom dobru, prostoru što administrativno pripada gradovima Rijeci i Opatiji.

Za sudionike akcije najmanje je važno što kome administrativno pripada, za sve njih to je jedinstven prostor.

Oni su članovi SRD-a Preluk, udruge specifične po tome što djeluje na teritoriju dviju jedinica lokalne uprave, a sjedište joj je u trećoj, koja nema izlaza na more, u Matuljima.

Brdo otpada

Na kraju akcije zanimljivo je bilo pogledati pravo brdo skupljenog otpada, što ga je važnije izmjeriti u kubičnim metrima, nego u kilogramima.

Čega tu nije bilo… Dominirale su automobilske gume. Pokraj njih i jedan kauč, pravi pravcati kauč što ga je netko odbacio iz dnevnog boravka, možda i spavaće sobe, nevažno…

Koliko je samo komentara izrečeno na račun njega…

»Ako ga je već vozio, zašto ga nije dostavio u reciklažnom dvorištu, tamo će mu ga uzeti bez plaćanja bilo kakve naknade. Ne razumijem zašto se ljudi tako ponašaju…« »Sličnog otpada vidjet ćeš svugdje oko nas«, uslijedio je odgovor. Treći je pokušao biti duhovit: »Ma vama ništa nije jasno, ostavio ga je ovdje jer će mu trebati ljeti, da prilegne kad se umori od kupanja…« Na sreću, završio je tamo gdje mu je mjesto, ako više nije potreban u stanu svome vlasniku.

Najveći posao obavljen je na infrastrukturi prelučkog prostora, najviše ljudi bilo je angažirano na pituranju. Svake godine mora se opiturati sve metalno, ograde, vrata i prozore ribarskih spremišta, nosače nadstrešnica… Na nekim dijelovima ogradu se moralo zamijeniti. More čini svoje, korozija je agresivna.

Prethodnih dana slučajni šetač zacijelo je pomislio da je taj prostor zapušten, da nitko o njemu ne brine. A, nerijetko u noćnim satima, tamo »zalutaju« i neodgovorni pojedinci, ili kakvo veselo društvo, koji za sobom ostavljaju nepotrebne i ružne tragove. Da ne spominjemo prošlojesenski harač po barkama.

Sportski ribolovci očistili su »svoj prostor«, na kojemu su vezovi njihovih barki i spremišta, gdje većina njih u ljetnom dijelu godine svakodnevno dolazi i duže se zadržava. Očistili su, međutim, i dio javne površine, relativno velikog, ali ružnog, zapuštenog i prašnjavog parkirališta, prostora što desetljećima vapi za asfaltom.

Na njemu parkiraju doslovce svi, tko prije dođe. Pritisak kupača i njihovih automobila drastično je povećan od kada se na opatijskom području parkiranje svugdje naplaćuje. Pa svi navalili na Preluk, gdje se »parkiranje na plaća«. A mjesta nema dovoljno, niti su plaže dovoljno velike za prihvat svih koji se žele na njima kupati. Na kupanje na Preluk dolaze i mnogi turisti, i oni traže besplatno parkiranje.

Skromne mogućnosti

Ni u noćnim sati to parkiralište nije posve prazno. Na njemu se može vidjeti po desetak, ponekad i više od dvadeset kampera svih mogućih inozemnih i domaćih registracija. Tu noće besplatno, što ne mogu u pravim kampovima. U ranim jutarnjim satima, još prije svitanja san im remete brojni surferi.

Jaka tremuntana što za lijepa vremena puše svake noći, čini Preluk jednom je od boljih destinacija na našem Jadranu za daskaše i njihovo jedrenje. U novije vrijeme i za one koji »lebde« iznad morske površine. Ti jedriličari i divlji kamperi nikome ništa ne plaćaju, tuširaju se besplatno na plaži, troše velike količine vode sa slavine i na tušu, što je plaća SRD Preluk.

Prije nekoliko godina Grad Rijeka, na osnovu zakonskih rješenja, raspisao je natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Rijeke u svrhu korištenja isključivo za gospodarske namjene. Među 57 pozicija na 13 lokaliteta, više sadržaja bilo je predviđeno za područje Preluka, uključujući i parkiralište. Na kraju priče pojavio se samo prodavač sladoleda. Radi onih nekoliko ljetnih mjeseci, ali stječem dojam da velikog biznisa nema.

U obavijesti za radnu akciju, predsjednik SRD-a Preluk, Elio Pobar, između ostaloga je napisao: »Zamite sav potreban alat«. I donijeli ljudi uistinu sve što je trebalo, čak i više. Pokazali su koliko im je stalo do Preluka. Trebalo je napraviti popis – pineli za pituranje, brusilice, produžni kablovi, aparat za zavarivanje, trimeri, grablje, kosiri… čak i visokotlačni čistač. Društvo je kupilo pituru, potrošena je poprilična količina. Namjera je bila promijeniti i dio ograde.

U opatijskoj Lučkoj upravi, koja bi to trebala financirati, procijenili su da ograda nije u kritičnom stanju, pa je sanirano samo ono najnužnije.

Sredstvima Lučke uprave prije sedam, osam godina obnovljen je veći dio ograde. Tada je klub, također, kupio pituru, a sve opsežne radove obavili su sami članovi sa svojim alatima i opremom.

Sportsko ribolovna društva ne obiluju novcima, pa tako ni SRD Preluk. U okviru mogućnosti pokrivaju se određeni troškovi, ali veće zahvate ne može financirati. Srećom, mnogo puta Lučka uprava iskazala je razumijevanje, uz napomenu da oni brinu o više luka i lučica na području Liburnije.