S kamika i mora

Slavica Mrkić Modrić: Ki će se obuć, a ki kožu suć?

Slavica Mrkić Modrić

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

Intanto, čestitke onemi ki su pokal ćapali i vela želja da se si oni ki su radi njega šundrani brzo refaju



Zaspraven reć – ja van baš jako ne abadan ta nogomet. Kuliko radi profesije treben znat, tuliko znan, a sad da san neki fan ale ča, jušto! Ma to ne znači da nisan jako kuntenta ča smo još jedan pokal dopeljali doma.


Znan i da je šesti i da se zove Rabuzinovo sunce i da su se deški potaracali doklen su ga osvojili. Znan i da su nas na se modi oteli pokrast, da su nan delali ča ni blago ne bi, uz upozorenje da mi j’ ovo povedala mat ka saku utakmicu Rike i reprezentacije gljeda od početka do kraja, i doklen gljeda bolje ti j’ lava za rep potegnut leh nju dekomodat.


Ni ona nikada objektivna kada se dela, ne leh o Rike i reprezentacije, leh o semu ča njoj je srcu drago, ma kako j’ i moj kolega Edi Prodan rekal se ča i ona, ka san ja da sumnjan? Ono ča mi se va celoj štorije malo manje pijaža je to ča su se okolo toga »Sunca« litratali i oni ki su se rabili, i oni ki se nisu, pa mi j’ se to skupa sled davalo na dvor i dvorske ludi.




Intanto, čestitke onemi ki su pokal ćapali i vela želja da se si oni ki su radi njega šundrani brzo refaju. A to ča j’ na dodjele struja šla mater ženit, kako bi rekal moj prijatel Edi – to j’ zaspraven jedna vela simbolika. A valjda će doć i ta dan da će letriku i va HNS-u neki važgat.


A ki j’ važgal celi naš kraj pasaneh dan? A ki ako ne sunce. Ne ono Rabuzinovo leh ono nebesko. Za z duše van reć – mislela san da ću krepat aš ki god da me pozna zna da san zimsko dite i dočin temperatura skoči preko dvajstipet stupnji ja san potloh.


Do 35 va hladu san već bila ki zna kuliko put va danu šoto, ma ča te ne ubije, te ojača. Tako san se i ja jačala karajuć se z materun. Zač? A koda nan dven rabi nekakov bitan razlog. Ov put je bilo – ja takan klimu, ona ju eliminira i to tako na fino da ni ne vidin.


Ma osjetin. Vane 33 stupnja, va kuhinje 133 i njoj je, citiran – jušto onako kako leto nosi. Najraje bin joj bila rekla da se nose i ona i leto tamo kamo ju nikada nisan poslala aš to ne priliči ni mane, ni momu odgoju čigov potpis nosi ona, ma nisan.


Leh san sedela i potila se, a kad rečen potila to j’ koda j’ neki špinu oprl, a špina šundrana pa na se strani šprica. Kako san delala, a moj radni stol je va boravku, nisan se mogla maknut va kamaru i tamo delat aš ta je radni prostor već zauzel paron, onput san se potila i potila, ma i mislela i mislela kako njoj doskočit.


I domislela san se. Lipo san sukla se i ostala va dolnjeh gaćah. Ona je bila va sudoperu, jušto j’ finjevala. Govori – gotovo, a ja mučin. Kada j’ finila i obrnula se da bi mi rekla, kod ča saki put reče – na telice, ča za ovuliko rabi makinu za suđe takat, to j’ čas posla za sakoga komu ruki ne stoje naopak od dela, kad… Oprla j’ usta i z tako oprtemi stala i ni mogla verovat. Kada j’ došla na se leh je rekla:


– Srce Isusovo, ona j’ za sen sega šla mater ženit (ni rekla ženit leh ono huje ča j’ zabranjeno mlajemi od osavnajst pa neću napisat).


Ja san mučala i lupala po tastature. Gljedala san ju spod oka i vidin da si dela vodu z cukaron i zleva va se. Čekan. Ona plače i govori:


– Siroto moja, ča ti je?


Odgovaran:


– Niš osin teplo pa kada ti već ne moren dopovedat da ja na tepline ne moren kožu suć ma se ti moreš obuć san ti pukazala kako će to va našoj kuće dok leto ne fini zgljedat!
Tako me j’ tresnula da mi i sad va glavine zvoni, ma od onda klima dela, ja san obučena kako se po njejemu priliči, a ona na trosjedu sedi pokrivena z dekun.


Super aš sad je teplina »in«, korona j’ šla malo na šoto na škalah od prioriteti povedanja moje materi. Još kada bin znala o kakoveh noveh bajah ke deli grad Kastav smućeva, kade bi mi bil kraj.


Ovako vozimo na relacije »teplina-korona-baja-drva naručit«. Drva naručit? A ja, to mi j’ naredna pokora.


Radi globalnoga zatopljenja pasanu zimu nismo potrošili 12 metri, leh osan (nimamo centralno, imamo ložačicu ko j’ bi saki pakal dal delo bez da bilo ča pita) pa ćemo sada leh dopunit drvarnicu.


Ni mi druge leh zvat Ožbolti, Bog njin dal sriće i zdravlja – znaju s ken imaju posla pa nikada ni problema.


A kad san njoj ki’vo dan čestitala 84. rojendan… Odgovor sopeta ni za mlaje od osavnajst. Ča bin da je ni, obožavan ju!