Delegacija Apostolata mora Riječke nadbiskupije i Udruge kapetana Kostrene položila je vijenac u more ispred Žurkova u spomen na 21 člana posade tankera »Petar Zoranić« koji su 14. prosinca 1960. godine stradali u sudaru s grčkim tankerom »World Harmony« ploveći Bosporom. Stradali su i turski peljar i dva carinika, dok je na grčkom brodu stradalo 29 članova posade.

Strahovita eksplozija

Prazan grčki tanker »World Harmony« u morskom tjesnacu koji dijeli Europu od Azije udario je velikom brzinom u prednju desnu stranu pramca »Petra Zoranića«. Brod pod jugoslavenskom zastavom plovio je u suprotnom smjeru, znatno manjom brzinom, budući da je bio pun tereta prevozivši 12.000 tona benzina i 12.500 tona lakog dizela.

Istog trena odjeknula je strahovita eksplozija i izbio veliki požar na oba broda i mnogi nisu imali ni najmanju šansu spasiti se. O kakvom je požaru bila riječ, svjedoči i činjenica da je nakon sudara »Petar Zoranić« gorio još 55 dana. Pomorci stradali u Bosporu na tankeru zadarske kompanije većinom su bili Primorci, iz Rijeke, Kostrene, Bakra i Crikvenice.

Utvrđivanje krivnje

Danas je vijenac u more uz djecu nastradalih pomoraca Patriciju Grdaković, Ervina Sablića i Tamaru Polić, položio i jedan od preživjelih pomoraca s »Petra Zoranića« Srećko Đuranović. Ovaj danas vitalni 93-godišnjak, na Bosporu je tog 14. prosinca 1960. bio prvi časnik stroja.

– Ako netko misli da sam se spasio jer sam bio pametan, griješi, jer mi u tom trenutku nismo vidjeli horizont. Sve je bilo u vatri, a plamenovi su bili visoki 20 i 30 metara.

Kako su eksplodirali tankovi, otoke vatre struja je nosila prema drugoj strani. No, preživite, nema ni panike jer znate da nemate gdje. Pomislio sam u prvom trenutku vratiti se u kabinu, a kako su stradali ovi na komandnom mostu, tako bih u tom slučaju i ja.

Struja i plivanje odveli su nas do kraja i tu smo napokon vidjeli svjetla jer od vatre dotad nismo ništa vidjeli. Na kopnu su nas prihvatili i odveli u neku napuštenu bolnicu na željezne krevete kojih je bilo malo, a nas puno, pa smo dvojica ležala na krevetu.

Interesantno, bio sam samo u donjem vešu i nisam osjećao zimu, a puhao je jak sjeverac. Samo sam vidio brod u daljini sav u plamenu. Sutradan su nas posjetili iz generalnog konzulata i smješteni smo u hotelu u Istanbulu gdje smo morali davati izjave.

Za to sam bio zadužen ja jer nije bilo komandata, drugi je stradao s njim na kraju, tako da sam ja bio najviši po rangu. Radilo se o utvrđivanju krivca i osiguranju te je na kraju 14 stručnjaka utvrdilo da je 87 posto kriv tanker »World Harmony«, a 13 posto »Petar Zoranić« jer u pomorskim nesrećama nikad nije kriva samo jedna strana, prisjetio se Đuranović.

On je nastavio ploviti i nakon tragedije, ukupno 12 godina, da bi se nakon toga povukao na »kraj« i radio kao inspektor Tankerske plovidbe.