– Više od udaraca koje primimo za vrijeme spusta, zaboli neshvaćenost i pasivnost od javnosti. Evo, danas je prekrasan dan, a jedva da ima itko tko prolazi šetnicom. Poslali smo obavijest o ovom pothvatu na mnoge adrese, a i želja nam je od početka bila privući čim veću pozornost mjesnog stanovništva, lokalnih samouprava i turističkih zajednica da nam se pridruže te zajedno s nama čiste Rječine. Jedinu potporu su nam ove godine dali Grobnički dondolaši, a zahvaljujemo i ove godine »3. maju« na ronilačkim odijelima, pomalo će tužno Fućak.

    Fućak s kćerkama Vidom i Evom, Boris Lipovac, Robert Rosić i Tonči Sorić živi i zdravi su se dokopali zasluženog odmora, nakon što su krenuli rano ujutro s izvora Rječine na Kićelu, pa što šetajući, a što plivajući, sa željom da danas izrone na ušću kod kod kontejnerskog terminala na Brajdici gdje njezin put prestaje i ulazi u more. Zadatak im je i »skenirati« lokacije na kojima treba otkloniti različiti sitni ili krupni otpad, a kojeg ne nedostaje, ma koliko se god neki trudili čistiti.      

Ukusna maneštra

    Da je bilo itekako teško, posvjedočili su ovi speleolozi, entuzijasti i avanturisti, koji su se od samih početaka spusta borili s nepredvidljivom Rječinom, hodajući, plivajući, roneći, zapinjući i nadvladavajući prirodne prepreke kroz njene plićake, brzace, jezera i kanjone. 

    – Glavni cilj ovog pothvata je skretanje pozornosti javnosti na zapostavljeno prirodno, povijesno i kulturno bogatstvo Rječine i njene okolice – istaknuo je Željko Fućak, koji je uz Zlatka Karajića 2003. godine prvi put prošao cijeli tok rijeke, koja za Rijeku i okolicu život znači. 

    Nakon ukusne maneštre u Martinovom Selu, nije bilo puno vremena za odmor pa je jedino preostalo krenuti prema kraju prve etape svog putovanja, gdje su i prenoćili. Željku Fućku, najstarijem članu ekspedicije, ovo je zadnji spust niz Rječinu jer namjerava inicijativu prepustiti mladima, dapače, svojim kćerima koje su dovoljno »nabrijane« da se suočavaju s riječnim izazovima. Uostalom, Fućak je iz vode izronio s najviše zadobivenih udaraca, što objašnjava – godinama proizvodnje.      

 Fantastičan osjećaj

    – Ukratko rečeno: fantastičan je osjećaj, iako je niži vodostaj rijeke pa nas kamenje ubija. Da je barem desetak centimetara više vode, bilo bi super. Puno imamo problema s prevrtljivom i opasnom Rječinom koju se na nekim dijelovima ne smije potcijeniti. Rijeka se ne može kontrolirati, najbolje se opustiti. Prva dionica je prilično atraktivna, dok druga dionica ima manje vode, ali s puno plićaka, ponora, brzaca i kanjona pa se treba stalno penjati i spuštati. Očekuje nas velika borba do kraja. Malo nas je, ali smo dobra ekipa, pazimo jedni na druge, kazali su ovi entuzijasti. 

    Ako se po početnoj dionici od ukupnih dvadesetak kilometara puta neke stvari mogu predvidjeti, ekspediciji neće biti lako danas u nastavku puta koji ih vodi prema pašačkom mostu, mlinovima, Harteri pa sve do kraja na Brajdici. No, kad su u pitanju alpinisti i speleozi nitko nimalo ne sumnja da će cijela ekspedicija između 14 i 15 sati što preplivati što prošetati posljednje metre brze Rječine.