Prema izvještajima hrvatskih novinara mučenika koji su imali nezahvalan zadatak izvještavati s maratonskog sabora HDZ-a na kojemu je Tomislav Karamarko izabran za predsjednika u drugome krugu, Vladimir Šeks je nakon prvoga kruga glasovanja sjeo za šank, naručio pivo i, sada rezignirano ili ogorčeno, kazao: »Neka sve ide u p.m.«.

Čini se da upravo ovakva Šeksova reakcija najbolje svjedoči o tektonskom poremećaju u stranci, jer Šeks je svojedobno bio na pobjedničkoj Sanaderovoj strani kada im je suparnik bio tada moćni Ivić Pašalić, a njegova favoritkinja 2012. godine nije uspjela ući ni u drugi krug. Mora da je okus poraza bio toliko bolan da ga isprati nije mogao ni okus piva.

No, gdje će otići HDZ kada je riječ o sudbini riječkog i primorsko-goranskog ogranka stranke koja je najjača oporba aktualnoj SDP-ovoj vlasti. Za manje od godinu dana građani Hrvatske izaći će na lokalne izbore, izbore koji će pokazati koliko je bio mudar izbor HDZ-ovih izaslanika.

Naime, vlada premijera Zorana Milanovića donijela je niz nepopularnih mjera, udara nemilosrdno na standard građana, a svjetla na kraju tunela još uvijek nema. Ako se stvari ne pokrenu s mrtve točke, HDZ će u biračkoj utvrdi SDP-a imati priliku oporaviti se od najgoreg izbornog poraza na zadnjim parlamentarnim izborima kada je ta stranka zbog katastrofalnih odluka Jadranke Kosor i njenih poslušnika na Jadranskom trgu 1 osvojila samo 12 posto glasova na županijskoj razini, odnosno dva saborska mandata u 8. izbornoj jedinici – jedan je pripao Davoru Božinoviću, a drugi Josipu Boriću.

Butković i Biondić

Još uvijek na Jadranskom trgu zvoni praznina s predizbornog skupa Jadranke Kosor na kojemu je bilo jadnih 200-ak posjetitelja. Iako je tada Vesna Buterin sazvala hitnu konferenciju za novinare kako bi ih uvjerila da ne smiju vjerovati vlastitim očima i da je bilo barem 500 ljudi.

Prolazili su mjeseci, a HDZ je ušao u unutarstranačke izbore s prilično prljavom kampanjom u kojoj su se neprestano dijelile gadne šamarčine od kojih je svakome HDZ-ovcu morao crvenjeti obraz. Na margini borbe za ključeve Trga žrtava fašizma 4 odvijali su se izbori po ograncima. Iako su se u Rijeci svi zaklinjali u demokrastke procese čiste kao suza, prvi pokušaj izbora nasljednika omraženog Bojana Hlače bio je neuspio. Poništena je izborna skupština, a na ponovljenoj izbornoj utakmici pobijedio je Mile Biondić.

Izbori za predsjednika primorsko-goranskog HDZ-a protekli su puno mirnije, a pobjedu nad povjerenikom Josipom Borićem odnio je gradonačelnik Novog Vinodolskog Oleg Butković. HDZ-ov XV. opći sabor sve je bio bliže, kandidati su stizali u dvoranu Euroherca kako bi predstavili programe, a jedini je smogao snage opredijeliti se javno za svoga kandidata Oleg Butković.

 On je poručio da podržava Tomislava Karamarka. Mile Biondić nije se htio javno izjašnjavati čime je nastavio tradiciju brojnih riječkih HDZ-ovaca koji su bježali od iznošenja stavova u vezi sa samom strankom kao vrag od tamjana.

Iako je Biondić objašnjavao da mu nije bitno ime kandidata, već programska načela, jasno je da je izbjegao taj nezahvalan zadatak. Zanimljivo je primijetiti da su kandidati za predsjednika HDZ-a uredno zvali novinare na predstavljanje programa, jedino što je Karamarkov tim nakon niske retoričkih bisera koje je prosuo na predstavljanju u Karlovcu, odlučio udaljiti novinare iz dvorane kada je krenula neposredna komunikacija s članstvom.

Jedino je Kosorica nekako inkognito došla u Rijeku, a nitko iz njezinoga tima nije imao potrebu obavijestiti novinske redakcije da je došla predsjednica stranke. Kada je stigao Karamarko, Butković mu je bio domaćin, stao je za govornicu i najavio ga. Biondić je sjedio u zadnjem dijelu dvorane. Kad je došao Darko Milinović, za govornicom je stajao Biondić. Što je bilo kada je došla Jadranka Kosor, ne zna se. Glupo je sada gatati tko je bio favorit Mile Biondića kad se on nije htio izjašnjavati, ali očito je da mu srce nije kucalo za Karamarka. 

Suprotstavljene frakcije

No, kako to već biva, uoči XV. izbornog sabora HDZ-a svi su se zaklinjali da će se nakon proglašenja rezultata zakopati ratne sjekire i da pobjednik mora pokazati milosrđe kako bi vratio u kampanji nagriženi stranački ugled jer je to jedini način jačanja HDZ-a. I bi tako. Barem na deklarativnoj razini.

Ali, kada je politika u pitanju, neke se stvari ne praštaju, a prije svega to se odnosi na izbor kadrova. Bude li mudrosti kod Tomislava Karamarka i njegovih suradnika, praštanje će trajati do lokalnih izbora jer u suprotnom HDZ-u slijedi pucanje po šavovima. Nakon toga, Karamarko je najavio, HDZ će ponovno u unutarstranačke izbore po načelu jedan čovjek jedan glas.

To znači da riječki i primorsko-goranski HDZ imaju godinu dana pripreme za lokalne izbore. Butković je već istaknuo da će mu prioritet biti jačanje riječkog HDZ-a. Pragmatično je zaključio da bez glasova u Rijeci, konačan zbroj, bez obzira na uspjehe u Novom, Crikvenici,Bakru, Malom Lošinju…  (u kojemu kao gradonačelnik stoluje razriješeni Gari Cappelli), na županijskoj razini ne može biti zadovoljavajući za HDZ.

Dok na županijskoj razini ne bi smjelo biti većih problema kada je riječ o stranačkom radu, u riječkom HDZ-u moglo bi doći do blokade rada zbog odnosa snaga u Gradskom odboru. Mile Biondić postao je predsjednik, a većinu u Gradskom odboru drže ljudi koji su na izborima podržavali Nenada Srdoča. Tome treba dodati da bez obzira na sinkronizaciju izbora, Butković i Biondić nisu na istoj valnoj dužini. HDZ će imati još jedan veliki problem u Rijeci. 

Uhljebljavanje poslušnika

Izbori za gradonačelnika su neposredni, a Biondić je dao naslutiti da on nema ambiciju potrošiti se u utrci s Vojkom Obersnelom kao što je to bio slučaj s Vesnom Buterin na zadnjim lokalnim izborima.

Što se tiče neposrednih izbora za župana, pitanje je hoće li Butković ući u tu utrku ili će se još jednom kandidirati za gradonačelničko mjesto u Novom. Jednostavno, zbog prirode lokalnih izbora za lokalnu izvršnu vlast koji podrazumijevaju personalizaciju, HDZ treba što prije donijeti odluku, nije nužno da se u ovoj fazi javno obznani, o kandidatima za gradonačelnika i župana. Onda treba zadovoljiti apetite kod sastavljanja izbornih lista.

Ovaj put, ako se Karamarko bude držao obećanja, one bi se trebale sačinjavati, kako to tumači Butković, na Jadranskom trgu. Apetiti i taštine su veliki, a broj mjesta u predstavničkim tijelima je ograničen.

Na lokalnim izborima Karamarkova politika imat će veliki test. Tako je i na lokalnoj razini gdje će test polagati oni koji su podržavali ili nisu Karamarka. Ne ponovi li se u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji rezultat sa zadnjih lokalnih izbora, a očekivanja su još i veća, HDZ će ponovno morati ići u kadrovsku rekonstrukciju. Mogućnost izbora je sve manja jer je Jadranski trg 1 stroj za političko trošenje ljudi, ili što je još gore, vidjeti pod Bojan Hlača, uhljebljavanje poslušnika.

Ali, uvijek se može naručiti pivo na šanku nekadašnjeg Mačak bara i rezignirano citirati Šeksa: »Neka sve ide u p.m.«.