Rijeka, Rijeka gradić mali

Dok je po gustoći naseljenosti na prvom mjestu u Hrvatskoj, po veličini prostora Grad Rijeka zauzima tek 26. mjesto u Primorsko-goranskoj županiji. Očito postoji problem promišljanja prostora s jasnom vizijom i strategijom

Rijeka je u mreži teritorijalnog ustroja RH sasvim specifičan slučaj, a to su neizravno potvrdili i prvi rezultati popisa stanovništva, gdje je upravo Rijeka među deset najvećih gradova izgubila najviše stanovnika (10,5 posto) i stigla do brojke od 128.735 građana.

   Što se to u Rijeci dogodilo, što bi sve trebalo mijenjati i kako osmisliti novi teritorijalni ustroj pitanja su na koja nije lako naći jednostavan odgovor. Ipak, osim popisa stanovništva na nelogičnosti sustava upozoravaju i neke druge brojke.

   U bivšem riječkom prstenu Grad Rijeka je tek peti grad po veličini, te je tri puta manji od Grada Bakra i otprilike duplo manji od Općine Klana, Općine Čavle i Općine Jelenje. Poredak u kvadratnim kilometrima po općinama i gradovima riječke regije govori da je na prvom mjestu Općina Matulji sa 176 četvornih kilometara prostora. Zatim slijede Grad Bakar (125 km/m), Općina Jelenje (109), Općina Klana (94), Općina Čavle (85), Grad Opatija (66), Grad Rijeka (44), Općina Viškovo (19), Grad Kraljevica (18), Općina Kostrena (12), Grad Kastav (11).      

Najveća gustoća

   U isto vrijeme po gustoći naseljenosti Rijeka nije na prvom mjestu samo u Primorsko-goranskoj županiji, već u cijeloj Hrvatskoj, posljedično ponovo zbog suženog prostora u zaleđu. Prije posljednjeg popisa stanovništva Rijeka je imala 3.310 stanovnika po kvadratnom kilometru, a sada nakon što se ustanovio manjak od 15.308 Riječana, ta je gustoća pala na broj od 2.925 stanovnika po četvornom kilometru. I sasvim je sigurno da je Rijeka po tom kriteriju ostala prva u Hrvatskoj. Naime, na drugom mjestu nalazio se Split sa 2.367 stanovnika nakon čega je na trećem mjestu bio Zagreb sa 1.214 stanovnika po četvornom kilometru. Usporedbe radi, četvrti grad po veličini u Hrvatskoj – Osijek ima oko 600 stanovnika po četvornom kilometru.

Nema volontera na čelu općina  i gradova

  Postojeći zakon predvidio je i mogućnost dobrovoljnog rada bez naknade u lokalnoj samoupravi, pa tako svaki načelnik općine i gradonačelnik u jedinici manjoj od 10.000 stanovnika može izabrati hoće li svoj posao obavljati volonterski ili će za to primati plaću iz općinskog ili gradskog proračuna. Nije poznato postoji li ijedan takav primjer volontera u Hrvatskoj, ali ga sigurno nema u Primorsko-goranskoj županiji. Zakon određuje i to da u jedinici lokalne samouprave s više od 10.000 stanovnika svi načelnici i gradonačelnici moraju biti profesionalci.

Rijeka i Split: Razlika u broju stanovnika krije se u površini

  Jedno od objašnjenja odakle tolika razlika u broju stanovnika između drugog i trećeg grada po veličini, Splita i Rijeke, krije se u odnosu broja stanovnika i površine tih dvaju gradova. Grad Split je smješten na skoro dvostruko većoj površini, 79 km2, i sastoji se od osam naselja (Donje Sitno, Gornje Sitno Kamen, Slatine, Split, Strinjine, Stobreč, Žrnovnica). 

Prema popisu iz 2001. godine ukupan broj stanovnika bio je 188.694, od čega je 175.140 stanovnika živjelo u Splitu, a otprilike 13.500 u ostalim naseljima Grada Splita. Gustoća naseljenosti bila je 2.388 stanovnika na km2. Prema prvim rezultatima popisa iz 2011. godine u Gradu Splitu živi 178.192 stanovnika, dok je gustoća naseljenosti smanjena u odnosu na stanje prije deset godina: 2.256 stanovnika na km2.

Paralela sa Šibenikom

  Iako se niti u vrijeme prošlog popisa stanovništa nije nalazio među deset najvećih gradova Grad Šibenik specifičan je po tome što se svrstao uz bok Rijeke po postotku izgubljenih građana. Šibenik je ranije imao 51.553, a sada ima 46.372 stanovnika. Ujedno je riječ o gradu koji je unatrag desetak godina Zadru predao primat vodećeg grada srednje Dalmacije. S Rijekom ga neizravno povezuje i propast industrije, te još jedan pomalo bizaran podatak. Vlasnik polovice šibenske luke je riječka Transadrija, tvrtka pred otvaranjem stečaja.

   Kad se ova metodologija spusti na lokalnu razinu dolazi se do bitno drugačijeg redoslijeda. Nakon Grada Rijeke (2.925) najveću gustoću naseljenosti u »riječkom prstenu« ima Grad Kastav sa 952 stanovnika po četvornom kilometru. Zatim slijedi Viškovo (762), Kostrena (348), Kraljevica (254), Opatija (178), Čavle (85), Bakar (66), Matulji (64), Jelenje (49) i Klana (21). Zaključno analiza brojki pokazuje da Primorsko goranska županija broji ukupno 36 jedinica lokalne samouprave od čega je 14 gradova i 22 općine. Po veličini prostora Grad Rijeka zauzima 26. mjesto u Županiji, odnosno nalazi se na 11. mjestu među gradovima PGŽ-a, odnosno na 15. mjestu po veličini među općinama u županiji.      

Bez industrijske zone

   Anomalije na koje ukazuju ovi podaci u realnom životu i razvoju Rijeke mogu se sagledati i s nekoliko bitnih parametara, prije svega kad je riječ o razvoju industrije, gdje je sasvim prirodno i potrebno oslobađati obalu od luke, brodogradilišta i druge industrije te paralelno iseljavati te sadržaje na periferiju, koja u riječkom slučaju uopće ne postoji, jer su to druge općine i gradovi.

Jednako tako nema niti prostora za stambenu izgradnju, a često niti za druge sadržaje o kojima je u praksi vrlo teško iznaći politički konsenzus kada je potrebno smjestiti neki sadržaj (primjerice novi deponij) u prostor. Na kraju svega Rijeka više nema ni prostora za bilo kakvu industriju i gospodarsku zonu. Jedina i najveća industrijska zona ona je na Kukuljanovu, ali se ista nalazi pod upravom i na teritoriju Grada Bakra i uglavnom ne služi razvoju industrije, već trgovine i gomilanju trgovačkih centara i skladišta.

   Nadalje, riječka luka, ponovo najveća luka u Hrvatskoj, nalazi se u paradoksalnoj situaciji, jer je smještena u gradu koji nema industrijsku zonu, iako bi bilo normalno da svaki veći pomak u količinama tereta prate i popratne djelatnosti, a eventualno i otvaranje proizvodnih pogona. Iz ove situacije proizlazi i problem promišljanja prostora s jasnom vizijom i strategijom, jer su na širem području riječke regije naglašeni pojedinačni interesi općina i gradova nauštrb sagledavanje šireg područja kao jedinstvenog prostora.      I uz opisane specifičnosti Rijeka i njezini problemi tek su dio aktualnog teritorijalnog ustroja u Hrvatskoj, koja ima nevjerojatnih 576 jedinica lokalne samouprave od čega je 127 gradova i 429 općina.   

Model pet regija

Svaka od njih ima i brojnu upravu i administraciju, članove gradskih i općinskih vijeća i nemale troškove, a većina i ozbiljne financijske probleme, ponegdje čak prijeti i opasnost od klasičnog bankrota. Ipak, općeprihvaćenog i znanstveno utemeljenog odgovora na pitanje kakav preustroj napraviti za sada nema, a to potvrđuje i dr. Ivan Koprić šef Instituta za javnu upravu, gdje je izrađen jedan od mogućih modela novog teritorijalnog ustroja, koji bi Hrvatsku podijelio na pet regija od kojih bi svaka imala najmanje 800 tisuća stanovnika. Riječ je regijama Dalmacija, Slavonija, Zagreb, Središnja Hrvatska, te regiji Primorja, Istre i Like s karlovačkim područjem.

   – Ovi i drugi rezultati popisa stanovništva svakako će imati važnog utjecaja za budući preustroj, koji je jednostavno nužan, jer je ovakvo stanje dugoročno neodrživo. Mislim da bi za početak bilo dobro uvesti ovih pet regija koje bi postupno zamijenile županije, iako bi bilo potrebno zadržati pojedine javne usluge koje imamo po županijama, ali sada bez političkih predstavnika, dakle bez župana i skupština. Također bi bilo potrebno voditi računa da se unutar pojedinih regija zadrži određeni oblik autonomije kakvu već imamo u praksi i ne bi je trebalo negirati. Takav je primjer Istra, Međimurje, Baranja ili Dubrovnik. Kad govorimo o daljnjem procesu smanjivanja broja općina i gradova bilo bi potrebno poticati njihovo ujedinjavanje. U tome postoje različiti kriteriji, koje treba uzimati u obzir i smatram da nije dobro razmišljati isključivo po kriteriju broja stanovnika, ističe Koprić, koji se zatim osvrnuo i na riječku situaciju, po mnogu čemu različitu od bilo kojeg drugog grada u državi.      U tome je zanimljiv primjer o kriteriju Studije Ekonomskog fakulteta o decentralizaciji u Hrvatskoj u kojoj se između ostalog predlaže da bi općine morale imati najmanje 2.000 stanovnika, a gradovi najmanje 10.000 stanovnika. Po tom ključu niti jedna općina i grad šire riječke regije ne bi trebali biti ukinuti, odnosno pripojeni drugom susjednom gradu ili općini.   

Mrvljenje Rijeke

– Rijeka predstavlja rijedak primjer grada iz kojeg je izdvojeno gotovo svako naselje kako bi se osnovala nova lokalna jedinica. Grad je ostao stisnut, nedovoljno povezan sa zaleđem, bez moderne željeznice, što je problem. Pritom je geografski stisnut s mora, a administrativno u zaleđu. Ne želim sugerirati da općine i gradovi bivšeg riječkog prstena nisu donijele neke pozitivne pomake, ali oni imaju mali učinak na temelju kojeg nema značajnijeg razvoja. Svaki grad koji se odijeli od svoje okoline osuđen je na stagniranje i lagano propadanje, a to se na kraju vidi i iz demografskih rezultata i ovog posljednjeg popisa stanovništva. Ti su ljudi iz Rijeke negdje otišli i to je indikator stanja, zaključuje Koprić.