Izazovi

Rijeka je bila domaćin online konferencije: ‘Vjerski život pridonosi skrbi autističnih osoba’

Mirjana Grce

Foto iStock

Foto iStock

Psihologinja i psihoterapeutkinja Radojka Sućeska Ligutić je kroz primjere iz prakse govorila o »unutarnjem svijetu« osoba iz autističnog spektra



RIJEKA – Nedavno je u Rijeci putem interneta održana međunarodna znanstvena radionica naslovljena »Religiozno iskustvo osoba s poremećajem iz spektra autizma: teorija i praksa«.


Ta je radionica bila jedna od aktivnosti koje se provode u sklopu međunarodnog znanstvenog projekta »Religiozna iskustva djece iz spektra autizma«, koji vode Riječani doc. dr. Saša Horvat (Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet) i Tanja Horvat, dipl. theol. (Centar za autizam, Rijeka), a koji financiraju John Templeton Foundation i projekt »New Visions in Theological Anthropology« koji se provodi na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj. Osim priznatih stručnjaka iz Hrvatske, na radionici su predavanja održali i međunarodni stručnjaci iz Sjedinjenih Američkih Država, Škotske, Švedske, Italije i Poljske, ukupno 12 predavača. Svi oni su se u svome radu, teorijski i praktično, bavili temama autizma i religioznog iskustva.


Otvoreni horizonti


– Iako je u početnoj ideji radionica bila namijenjena teolozima i/ili vjeroučiteljima koji rade s djecom iz spektra autizma, vrlo brzo smo kroz teme i pripreme predavanja uočili da je ovo bitna tema za cjelokupni pristup osobama iz spektra autizma, a time onda i za stručnjake s drugih znanstvenih polja, odgojitelje, roditelje djece iz spektra te svima onima koji su na različite načine povezani s autizmom. To je onda i polučilo da je cijeli spektar različitih stručnjaka i osoba pratilo i aktivno sudjelovalo u radu radionice, izmjenjujući osobna iskustva i znanja.




Radionica je iznjedrila brojna pitanja – od teoretskog i praktičnog promišljanja vjerskog iskustva osoba iz spektra autizma do shvaćanja izazova i obostranih plodonosnih mogućnosti u odnosima s crkvenim zajednicama i društvom u cjelini. Također, radionica s ovom temom jedinstveni je događaj za naše područje, ali i šire. Sve nam to pokazuje da je radionica bila uspješna i otvorila horizonte za buduća promišljanja i aktivnosti, objasnila je Tanja Horvat, predsjednica Organizacijskog odbora radionice.


Dio sadržaja radionice za naš je list sažeo dr. Saša Horvat, rekavši da su glavni predavači održali po dva predavanja, jedno teoretske, a drugo praktične naravi, te da je nakon svakog izlaganja slijedila bogata rasprava.


– Prva predavanja održala je ravnateljica Centra za autizam u Rijeci Sandra Čavrak, koja je okupljene upoznala s temeljnim spoznajama o poremećajima iz spektra autizma, te je ujedno prikazala rad i aktivnosti Centra za autizam, u sklopu kojega je učenicima omogućeno pohađanje nastave vjeronauka. Stručnjakinja za interdisciplinarne odnose humanističkih znanosti i kognitivne znanosti, dr. sc. Ingela Visuri sa Sveučilišta Dalarna u Švedskoj okupljene je upoznala sa suvremenim spoznajama iz kognitivne znanosti o religiji te s rezultatima vlastitih studija.


Rezultati istraživanja


Psiholog i psihoterapeut Radojka Sućeska Ligutić iz Zagreba, s više od dva i pol desetljeća iskustva, kroz praktične primjere iz prakse govorila je o »unutarnjem svijetu« osoba iz autističnog spektra te predstavila svoje razmišljanje o tome zašto i kako uključiti osobe iz autističnog spektra u crkvena događanja, smatrajući da sudjelovanje u vjerskom životu zajednice doprinosi cjelokupnoj skrbi, ne samo osoba iz spektra, nego i njihovih roditelja, izdvojio je dr. Horvat.


Među ostalim je spomenuo i prilog koji je radionici dao prof. Lluis Oviedo (Pontifikalno sveučilište Antonianum, Rim), jedan od najutjecajnijih stručnjaka na temu odnosa znanosti i religijskog iskustva te autor nekoliko značajnih radova na temu autizma i religioznog iskustva.


– Profesor Oviedo predstavio je rezultate najnovijih empiričkih studija na tu temu, ukazujući na čimbenike koji bi mogli pozitivno i negativno utjecati na razvoj religioznih uvjerenja kod osoba iz spektra. U studijama koje je proveo sa svojim kolegama za potrebe radionice sudjelovalo je više od 25.000 ispitanika. A prof. Brian Brock (Sveučilište u Aberdeenu, Škotska) jedan je od pionira razvoja teologije invaliditeta, jedan od osnivača »Centre for the Study of Autism and Christian Community Friendship« u Aberdeenu, te ujedno otac autističnog dječaka.


Njegovo predavanje ukazalo je na praktične nedostatke i prednosti koje je susretao tijekom svog života, ukazujući na važnost snažnijeg uključivanja u vjerski život društveno marginaliziranih grupa, bez obzira na njihove tjelesne ili mentalne izazove. Magistra edukacijske rehabilitacije Magdalena Jančec iz Centra za autizam – Zagreb, sudionike radionice upoznala je s teoretskim okvirom i praktičnim primjerima primijenjene analize ponašanja u poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma, samo su neka u nizu predavanja na koja upućuje dr. Horvat, no, kaže da će sva predavanja u sklopu projekta biti objavljena na engleskom i hrvatskom jeziku.


Svi su ljudi različiti, ali jednakog dostojanstva


Na nedavnoj znanstvenoj radionici u Zagrebu dr. Saša Horvat održao je predavanje: »Neuroraznolikost kao izazov za filozofsku i teološku antropologiju. Primjer autizma i religioznog iskustva«. Iz toga izlaganja izdvaja:


– U tradiciji zapadnog mišljenja osmišljen je antropološki ideal, ili kako i na koji način ljudsko biće treba egzistirati. U srži tog ideala specifično je razumijevanje ljudske racionalnosti, njezinih vrijednosti i produktivnosti. Neuroraznolikost ukazuje na činjenicu da su svi ljudi različiti, ali jednakog dostojanstva, što onda uključuje i osobe koje imaju »drugačije umrežen mozak« i osobine ponašanja. Međutim, s obzirom na to da takve osobe ne zadovoljavaju spomenuti antropološki ideal, one bivaju marginalizirane u društvu, kao i njihova iskustva i mogućnosti, pa tako i ona religiozna. Kako bi to promijenili, zagovornici neuroraznolikosti smatraju da se »različita« stanja, kao na primjer kod osoba iz spektra autizma, ne smiju shvatiti kao bolest ili poremećaj koji treba ukloniti iz društva, nego kao normalnu varijaciju u ljudskoj populaciji, koja ima svoje prednosti i talente za društvo u cjelini.


Nužno je naučiti drugačije razmišljati o ljudima koji misle drugačije. Shvatiti kako su pojmovi »normalno« i »zdravo« ovisni o kulturi i kako oblikuju naše odnose s drugima. Filozofija i teologija, u suradnji s drugim znanstvenim poljima, mogu i moraju ići izvan vremena i prostora trenutnih društvenih normi kako bi stekli perspektivu koja može odoljeti spomenutim uvjetovanjima.