Efikasni protiv neželjenih gmazova

Riječki vatogasci u akciji: nazovi 193 zbog zmije

Vedrana Simičević

U jednoj su kući dečki rastavili kuhinju da bi pronašli kamo se zmija zavukla, a jednom se prilikom čak i lamperija skidala sa zida, kaže Dario Gauš



Za razliku od većine ostalih vatrogasnih postrojbi diljem svijeta, hrvatski vatrogasci ne mogu si priuštiti »podjelu po specijalnostima«. Tako da se i svi članovi riječke vatrogasne postrojbe, pored njihovog uobičajenog posla, bave svim vrstama intervencija i spašavanja. Od otključavanja stanova u slučajevima kad  vlasnik izgubi ključ, preko skidanja mačaka s drveta, do spašavanje koza s litice, njihov posao danas već obuhvaća cijeli niz ponekad i pomalo bizarnih djelatnosti. 


– Pa  mogu vam reći da od neobičnijih zadataka, u zadnje vrijeme imamo više slučajeva da nam se javljaju ljudi koji ne mogu skinuti prsten s prsta. Neki put nam ih pošalje i hitna pomoć. U te svrhe nabavili smo i posebne brusilice s kojima prsten možemo skinuti bez opasnosti po vlasnika, otkriva nam Gauš, prisjećajući se da im se za pomoć nedavno obratio i par koji s ruku nije mogao skinuti – lisice.





    – Prošle godine smo imali petnaest intervencija koje su uključivale zmije. Ove sezone od kad je zatoplilo već smo imali pet poziva. Evo, baš smo prije tri dana u Viškovu izvadili zmiju iz jednog automobila, priča nam Dario Gauš, zamjenik zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Rijeka, potvrđujući da se vatrogasci pored već tradicionalnog skidanja mačaka s drveća, sve više moraju baviti i zmijskim pitanjima. No za razliku od »odglavljivanja« raznoraznih umiljatih kućnih ljubimaca, natjeravanje sa zmijom u zatvorenom prostoru može imati nimalo benigne posljedice. Kako za takvo što na području Hrvatske ne postoji specijalizirana služba, vatrogascima uslijed sve češćih poziva nije preostalo ništa drugo no da se specijaliziraju. 


   Hvataljke i rukavice


– Bili smo naprosto prisiljeni da se opremimo za hvatanje zmija i našim ljudima omogućimo adekvatnu obuku. Unatrag nekoliko godina kontaktirali smo riječki Prirodoslovni muzej i od njih dobili neke osnove o vrstama zmija i njihovom ponašanju. Opremanje je već bio malo složeniji problem. Naime, u Hrvatskoj nemate mogućnosti kupiti adekvatan alat. Uglavnom se nudila samo neka jednostavnija kuka, koja je dobra za nekog vještog i vičnog radu sa zmijama, prisjeća se Gauš početaka »specijalizacije«. Vatrogasci su pokušali improvizirati, pa su u svrhu hvatanja zmija s komadićima gume modificirali alat koji djelatnici Čistoće koriste za skupljanje papirića. U kontaktu sa zmijom, međutim, improvizirana naprava nije se pokazala najsretnijem rješenjem, pa su si u riječkoj postrojbi dali truda i preko Prirodoslovnog muzeja pronašli američku tvrtku iz Montane koja je u ponudi imala posebne hvataljke. Nabava ni financijski nije bila sitnica jer je jedan komad alata stajao oko dvije tisuće kuna s dostavom. Trenutno su tri riječka vatrogasna vozila opremljena ovim hvataljkama, a po sličnom principu svoja je vozila nakon toga opremilo i nekoliko ostalih vatrogasnih postrojbi u Hrvatskoj. Za hvatanje zmija nabavljene su i rukavice poput onih koje nose varioci, prema savjetima stručnjakinje za zmije koja im je otkrila da zmijski zubi ne prolaze kroz takvu vrstu materijala. No, čak i najbolja oprema ne mijenja puno činjenicu da je hvatanje zmija, blago rečeno, »pipkav« posao.  

 Humano preseljenje


– Imali smo već svakojakih slučajeva. U jednoj su kući dečki praktički rastavili kuhinju da bi pronašli gdje se zmija zavukla, a jednom se prilikom čak i lamperija skidala sa zida. Prije dvije godine zmija se uvukla u prostor motora parkiranog vozila, pa su naši dečki iskoristili aparat za gašenje požara da bi je ohladili, odnosno omamili, jer ona pothlađena ima smanjene mogućnosti kretanja. Pred neki dan na Viškovu također smo jednu izvadili iz automobila. Možda najzanimljivija situacija bila je kad je prošle godine u jednom od kontejnera u riječkoj luci uočena neka egzotična zmija. To je uvijek nezgodno jer ne znate o kakvoj se zmiji radi. No nekako smo je uspjeli strpati u kutiju, prisjeća se Gauš. Na ovakve intervencije uglavnom idu po dvojica vatrogasaca, a iako među njihove »klijentice« u takvim slučajevima nerijetko spadaju i dvije najotrovnije europske zmije – poskok i riđovka, vatrogasci čine sve da zmiju ulove živu, osim ako bi takvo što u pojedinoj situaciji bilo prerizično.


    – Ovo što mi radimo je zapravo pomalo i izvan zakona. Mi bismo trebali imati poseban terarij, u koji bismo morali staviti svaku zmiju koju uhvatimo i onda čekati dozvolu Ministarstva zaštite okoliša da je prebacimo na neku drugu lokaciju. Nama je to nemoguće raditi na taj način, a osim toga, koliko god da se mi sami pokušamo educirati, to zapravo nikad nije dovoljno. Nadam se da će naš problem potaknuti neke od nadležnih institucija i udruga ljubitelja životinja i da će se i one uključiti u ovaj problem, zaključuje Gauš.