U potrazi za odgovorima na ova pitanja riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti proveo je početkom studenog pilot-istraživanje »Vidljivost Muzeja u kvartu – interesi i motivacija potencijalne publike« kojim je obuhvatio 150 ispitanika u neposrednom susjedstvu: stanare (50), slučajne prolaznike (50) i ljude koji rade u kvartu (50) – na Korzu te ulicama Erazma Barčića, Frana Kurelca i Frana Supila. 

   Klasični mediji ispred novih

Istraživanje pokazuje da je MMSU nevidljiv za skoro 30 posto ljudi u njegovoj neposrednoj okolini. Na pitanje jesu li upoznati s postojanjem MMSU u Rijeci, 31 posto ispitanika odgovorilo je negativno, a 69 posto zna da Muzej postoji. No, od tih 69 posto 58,33 posto ispitanih nikad nije posjetilo Muzej. Dakle, od 150 ljudi iz susjedstva njih stotinjak zna za njegovo postojanje, ali ga je posjetilo manje od polovice informiranih.    

    Govoreći o razini vlastitog interesa prema raznim područjima u kulturi – glazbi, filmu, kazalištu, književnosti i likovnoj umjetnosti – najveći interes ispitanici iskazali su prema glazbi i filmu, dok za likovnu umjetnost imaju najmanji interes. Na ljestvici od 1 do 5, većina razinu vlastitog interesa za likovnu umjetnost iskazuje ocjenom 3, a kad se radi o suvremenoj umjetnosti naklonost je još manja (2,52) kao i razumijevanje te vrste umjetnosti (2,25). 

    Zanimljivo je da najmanje interesa ispitanici imaju i za izložbe riječkih umjetnika (2,59), a najviše za modernu umjetnost (3,02) i gostujuće izložbe (2,96) stranih umjetnika (2,88). Tematske izložbe zanimaju ih više od individualnih i retrospektivnih, a klasični mediji više od novih medija.   

Fokus na posjetiteljima

Ohrabrujući je podatak da bi 69 posto ispitanika želio proširiti saznanja o suvremenoj umjetnosti, ali ne i onaj o generalnoj posjećenosti riječkih muzeja i galerija. Većina ispitanika muzeje i galerije posjećuje jednom do dva puta godišnje (44,78) ili ih ne posjećuje uopće (32,84), a 7,46 posto posjeti ih više od 5 puta godišnje.    

    Prema riječima Ive Matulića iz MMSU-a, rezultati istraživanja trebali bi poslužiti kao platforma za koncipiranje programa izložbi i povećanje edukativnih aktivnosti koje će Muzej učiniti vidljivijim i poželjnijim publici. 

    – Samim izlaskom među potencijalnu publiku u kvartu, muzeju je namjera staviti fokus na posjetitelje. Pored toga što trebamo brinuti o potrebama postojećih posjetitelja, posebno nam je interesantno pridobiti ne-posjetitelje, dakle onaj veći dio populacije koji muzeje u ovom trenutku ne posjećuje. Ovo i naredna istraživanja, koja će iz ovog proizaći, imaju funkciji prilagodbe muzeja i takvom korisniku – kaže Matulić.