Iako nitko od naših sugovornika ne osporava dekanu Predragu Šustaru pravo na politički angažman, »osobnu evoluciju« i mijene svjetonazora, pitanje je u kojoj je mjeri funkcija koju obavlja, za njega samo alat političkog probitka
RIJEKA Dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci Predrag Šustar promijenio je politički dres: iz Lesarovih laburista prešao je u Karamarkov HDZ, i to u jeku ideološki nabrijane kampanje za referendum o braku, čime je politički salto mortale dodatno došao do izražaja.
Pozivanje na važnost obitelji, kršćansku vjeru i bliskost s Crkvom, doduše, Predrag Šustar isticao je i prije. Međutim, neke druge svoje svjetonazore počeo je iznenada mijenjati. Sredinom svibnja Šustar je ovako govorio: »Kad govorim o laburizmu, ja vidim engleski laburizam. To je moj ideal«. Ovakve svoje ideale štoviše potkrijepio je tvrdnjom da se osjeća »british«, kao i literaturom – pohvalio se da čita Anthonyja Giddensa, ideologa trećeg puta. I SDP-ov premijer Zoran Milanović govorio je međutim o tom trećem putu. Tony Blair je naime Anthonyja Giddensa nazvao najvećim intelektualcem. Međutim, samo šest mjeseci kasnije, Predrag Šustar govori drukčije: »Jako mi je blizak manifest Europske pučke stranke iz Bukurešta 2012. godine, to je moja ideološka platforma, i imam pravo na nju«. Europska pučka stranka omiljena je u HDZ-u.
Šustarov politički angažman je naravno njegovo pravo i izbor, no kako je svoju »osobnu evoluciju«, kako je sam nazvao svoj politički put od kandidature za riječkog gradonačelnika u mandatu laburista, do najnovijeg transfera u desni HDZ, prošao i prolazi u funkciji dekana riječkog Filozofskog fakulteta, akademskoj zajednici, profesorima Fakulteta, postavili smo pitanje, što misle, je li i sam Fakultet na ovaj način isturen u političku arenu, te treba li odvajati funkciju dekana od političkog angažmana. Pitali smo i što misle o tome da se ime Fakulteta povlači u medijima u kontekstu dekanovog političkog angažmana, ali prije svega njegove političke neodlučnosti. Od kontaktiranih profesora, tek su rijetki željeli javno komentirati, a među njima je i prof. dr. Jasminka Ledić s Odsjeka za pedagogiju.
Prof. dr. Ledić ističe da poštuje pravo svake osobe na uključivanje u rad političkih stranaka, kao i osobne svjetonazorske stavove i preferencije. Ipak, smatra da izuzetno dobro educirana osoba, što, veli, profesor Šustar zasigurno jest, poznaje temeljne svjetonazorske i vrijednosne temelje rada političkih stranaka u Hrvatskoj, pa u tom kontekstu njegove razloge napuštanja jedne i pristupanja drugoj stranci smatra dubioznim.
– Da je i HDZ-u u ovom „transferu“ iznimno važna dekanska pozicija profesora Šustara nedvosmisleno svjedoči i snimka s tiskovne konferencije HDZ-a na kojoj je Šustar inauguriran kao novi član, a koja se mogla vidjeti na vijestima Nove TV. Predstavljajući novu akviziciju svoje stranke, potpredsjednik HDZ-a Damir Jelić istaknuo je kako „ovakvi ljudi kao što je gospodin Šustar mogu svojom nazočnošću na vlastitom fakultetu prenositi jednu moralnu vertikalu mladim ljudima da vide smislenost i budućnost u Republici Hrvatskoj“. Moramo se zapitati očekuje li HDZ od svog novog člana da sa svoje dekanske pozicije prenosi našim studentima svoje osobne vrijednosti i politička uvjerenja, te da njegovo ponašanje i djelovanje bude uzor mladim ljudima? – upozorava prof. dr. Jasminka Ledić.
– Vrednovanje procjene »pravog« trenutka za političko konvertitstvo vjerojatno ovisi o političkoj orijentaciji onoga tko promjenu vrednuje: za članove i podupiratelje politike HDZ-a to je vjerojatno pravi trenutak, za one na drugoj strani – upravo najgori mogući, poručuje Ledić.
Ambicije i apetiti
– S aspekta mene kao djelatnika Filozofskog fakulteta smatram da uključivanje dekana u političke aktivnosti koje su započele kandidaturom za gradonačelnika Grada Rijeke djeluje negativno na razvoj Filozofskog fakulteta u Rijeci, jer umanjuju usredotočenost dekana na njegovu funkciju upravljanja Fakultetom. Međutim, u medijskom praćenju aktivnosti profesora Šustara važnost se pridaje upravo njegovoj funkciji dekana, što dovodi u čvrstu vezu njegov politički angažman s njegovom funkcijom dekana. Možemo se zapitati u kojoj je mjeri funkcija koju obavlja za njega alat političkog probitka, a u kojoj želja da se unaprijedi rad na Fakultetu, ističe Ledić.
Jednostavno rečeno, dodaje, mislim da bi bilo dobro imati »manje politike na fakultetu«. »Trebali bismo očekivati da se politički angažman akademskih djelatnika vezuje uz osobu, a ne uz funkciju. Znam da je to vrlo teško postići, ali trebamo tome težiti«, poručuje Ledić.
Prof. dr. Goran Kalogjera s Odsjeka za kroatistiku kaže da ga, kad je u pitanju dr. Predrag Šustar, teško što može iznenaditi, premda ovaj transfer jest.
Literatura koja se bavi pitanjem odgovornosti općenito, a potom pitanjem odgovornosti intelektualaca i odgovornosti intelektulaca zaposlenih u visokoškolskim ustanovama obilna je i to s razlogom, kaže dr. Daša Drndić, spisateljica, te profesorica u mirovini. S obzirom na to da, veli Drndić, gospodin Šustar radi u takvoj jednoj visokoškolskoj ustanovi, u kojoj, osim što je dekan, studentima drži i predavanja (iz filozofije!), možda bi prvo trebalo pokušati odgovoriti na pitanje: Što je to i tko je to intelektualac?
– I po Edwardu Saidu i po mnogim drugim filozofima, pravi, odnosno istinski intelektualac, uvijek je outsider, čovjek koji živi u samonametnutom izgnanstvu i na marginama društva. On govori javnosti, u ime javnosti i nužno u javnosti; uvijek je na strani obezvlaštenih, onih koji su zaboravljeni. Na koncu, intelektualac ne može biti konvertit, poručuje Drndić.
– Dr. Šustar je izuzetno ambiciozan čovjek koji očito želi napraviti političku karijeru, što s laburistima očito nije mogao, jer su njegovi apetiti bili znatno veći. Da se radi o prijelazu jednog člana desno orijentirane stranke u HDZ bilo bi mi normalno i čak prihvatljivo. Skok iz laburista u HDZ govori u prilog mojoj tezi, da dr. Šustar želi ostvariti brzu političku karijeru na način koji mi se gadi, premda nitko ne može osporavati dr. Šustaru da sa sobom i mijenama svojih svjetonazora radi što hoće, što je uostalom njegovo demokratsko pravo. Mislim da čelnik ustanove može biti član stranke, no da sam dekan, prorektor ili rektor držao bih se one Smojine »Neću politiku u moju butigu«. Mislim da ovim činom nije bačena ljaga na Filozofski fakultet, a ja osobno nisam sa Šustarom kao dekanom bio zadovoljan ni kada je bio u laburistima, a još manje sada kada je u HDZ-u, poručuje Kalogjera.
Diskutabilno
O Šustarovom postupku očitovao se i rektor riječkog Sveučilišta prof. dr. Pero Lučin koji kaže da se svatko ima pravo baviti politikom, pa tako i dekani fakulteta. To im, veli, ne može biti zabranjeno, štoviše, čak je i dobro da se politikom bave, jer to znači da su uključeni u procese, da pokušavaju u njima aktivno sudjelovati, a onda i utjecati na društvene tokove, tumači. Međutim, ističe Lučin, tu bi ipak trebalo malo voditi računa o tome da se u ovakvim slučajevima, kada je riječ o čelniku fakulteta, predstavlja i institucija, s obzirom na funkciju koja se obnaša i koja postaje dio političkog habitusa.
