Foto Marko Gracin
Ne čuje se glas ni od onih vječno nezadovoljnih gunđala koji su inače svakog Badnjaka bili užasnuti gužvom, preglasnom glazbom, općim "dernekom" koji bi obavijao Korzo i okolne ulice
povezane vijesti
Uz uistinu sporadične susrete na ne više od tri mjesta u samom središtu Rijeke, na Rivi i Korzu – pust grad. Nešto bezvoljnih, ubrzanih kupaca koji u zadnji čas kupuju darove, kako se ne bi i taj dio tradicije iznevjerio, bježi domu svom. Da nije nešto slabog prometa, skoro pa tišina.
I ono nešto Riječana koji su se na Badnjak okupili i družili u centru grada, bili su pod nadzorom policije. Koja ih je zbog epidemioloških mjera snimala.
Ne čuje se glas ni od onih vječno nezadovoljnih gunđala koji su inače svakog Badnjaka bili užasnuti gužvom, preglasnom glazbom, općim “dernekom” koji bi obavijao Korzo i okolne ulice.
Danas, na Badnjak 2020. godine, u trenucima kad smo trebali proslavljati i uspješni završetak EPK godine, neizvjesnost koja se pomiješana s enormnom južinom – jer nevolja nikad ne dolazi sama – nadvila nad grad stvara efekt “pretis lonca”.
I ljude dodatno tjera s ulica. Pandemija.
Istina, ipak ima negodovanja zbog večerašnjih “ponoćki” koje završavaju u 22 sata. Izgleda da se zapravo uvijek bune isti – oni koji niti idu na polnoćke, još manje na predblagdanske “derneke”.
Klizimo gradom, i da nije ono malo šetajućih kava i tek poneko, sramežljivo vino na Rivi ili nešto glazbe na Jadranskom trgu, utisak iz neke SF postčernobilske priče. Fantomski prazan Trg Riječke rezolucije, Dolac bez automobila.
I da mi sad netko, ma koliko mi se njezin glazbeni izričaj ne uklapa u preferencije, ponudi Jelenin bižuterični glas, ma da mi ponudi i nedovoljno ohlađeno vino, da mi ponudi polusatno probijanje do sanitarnog čvora, silnu gužvu u kojoj bi se od sudaranja s morem ljudi s tim istim mlakim vinom polijevao po kaputu, ma rekao bih mu – da, samo neka Jelena vrišti.
Da mi ponudi novinarske “stare lignje” i gradonačelničku “mikrofoniju”, ma i to bih otrpio.
Da, baš tako. Tek kad izgubiš shvatiš koliko si bio obijestan dok si raskoš koju si imao stalno minorizirao, kritizirao, ismijavao, naprosto bio s svime nezadovoljan. O da, na isti ovaj dan točno godinu kasnije – ma samo ti Jelena pusti glas. Potrpjet ćemo.
Danas, iz fantomski praznog grada ugušenog južinom – ugodan vam Badnjak i sretan Božić.
